Revizorska komora propisala je 5. lipnja minimalne tarife za reviziju, kojima utroškuje cijenu usluga. Pojedini revizori nude klijentima na potpis ugovore sklopljene prije tog datuma

Pišu: Marija Čekada i Ivica Grčar

[email protected]

[email protected]

Zbog čega se dogodilo trostruko povećanje cijena revizorskih usluga, pitao je na Gospodarskom forumu jedan poduzetnik. Na upit je, očigledno ne poznavajući dobro problematiku, odgovorio Damir Polančec, potpredsjednik Vlade, uopće rekavši da ‘kvalitetnu reviziju nije moguće obaviti jeftino’.

Polančec je time izbjegao priznati da su od lipnja ove godine djelatnosti komercijalne revizije u potpunosti monopolizirane. Reviziju u Hrvatskoj ne ugovaraju slobodno samo oni koji je potrebna, nego je kao obvezna nametnuta zakonski praktično svim poduzetnicima. Tko može obavljati reviziju također je zakonski propisano, a od lipnja ove godine, kad su u Narodnim novinama broj 63/06 objavljene tarife revizorskih usluga, propisane su i cijene, čime su iz te djelatnosti potpuno izbačene konkurencijom i slobodna tržišna utakmica.

Revizori nisu otkrili prijevare

Da bi se revizorske djelatnosti vratile tržištu treba ukinuti zakonsku obvezu ugovaranja revizije poslovanja i prepustiti vlasnicima (osobito privatnoga) kapitala uloženog u tvrtke da po svojoj slobodnoj volji odlučuju hoće li naručiti reviziju ili ne. Zašto država propisuje privatnim tvrtkama obvezu obavljanja revizije? Želi li, pak, država kontrolirati poslovodstva u tvrtkama u državnom vlasništvu, može slobodno ugovoriti reviziju jednako kao i vlasnici kapitala uloženog u privatne tvrtke. A umjesto propisanih tarifa, visinu naknada za usluge revizora treba prepustiti ugovornoj slobodi naručitelja i isporučitelja usluge revizije, odnosno tržištu.

O zakonski propisanoj obvezii revizije za praktično sva trgovačka društva Ana Krivičić, predsjednica Hrvatske revizorske komore, kaže da je kao u EU.

• U 7. smjernici Europske unije predviđa se zakonska obaveza revizije za sva trgovačka društva koja imaju godišnji prihod veći od 4 milijuna eura. U tranzicijskim zemljama koje su slične nama, poput Češke i Mađarske, kriteriji su čak i dosta viši nego u Hrvatskoj. U Mađarskoj se to odnosi na sva trgovačka društva koja imaju minimalno 1,5 milijuna kuna uku- pnog prihoda. Sve te zemlje, kao i naša, provode smjernice EU. Ako je Hrvatska Zakonom te kriterije prihvatila, u čijem je interesu da se ne provode smjernice EU? Revizija je jedna od značajnih poluga u suzbijanju sive ekonomije i uvođenja transparentnosti i zakonitosti u poslovanje pravnih subjekata – istaknula je Kri- vičić.

Nasuprot njoj tvrdnji, činjenica je da obavljanje revizije ne jamči samo po sebi blagovremeno otkrivanje poslovnih prijevara. Podsje- timo, u Hrvatskoj dosad nije zabilježen ni jedan slučaj blagovremenog otkrivanja velikih poslovnih prijevara zahvaljujući prijavama revizora. Isto tako, nije zabilježen ni jedan slučaj odgovornosti revizora ili revizorskih tvrtki zbog revizorskih pogrešaka, premda revizori nisu blagovremeno upozoravali na bankrote, pri- mjerice, Riječke banke, Glumina i Dubrovačke banke, da ne nabrajamo ostale bankrote s prethodno objavljenim povoljnim revizorskim mišljenjima. Naprotiv, kad bi se zaključivalo samo na osnovi objavljenih revizorskih mišljenja, hrvatsko bi gospodarstvo bilo jedno od najuspješnijih u svijetu.

I u revizorskoj se struci mijenjao stav o ulozi revizora u otkrivanju poslovnih prijevara. Sve do sredine prošlog stoljeća smatralo se da revi- zori uopće ne mogu biti odgovorni za otkri- vanje prijevara, s obzirom na to da postupak revizije i nije bio zamišljen tako da bi se prije- vare mogle otkrivati. No, taj se stav potkraj prošlog stoljeća počeo mijenjati, osobito 90-ih godina, a da se i ne spominje nakon afere Enron. Odlučeno je da revizori ipak moraju ne samo procjenjivati rizike prijevara, nego i pro- voditi postupke u vezi s procjenama rizika prijevara, i na kraju sve skupa i dokumentirati. No, unatoč promijenjenom stavu, revizori i dalje nisu pretjerano efikasni u blagovremenom otkrivanju poslovnih prijevara.

Sporne propisane tarife

Prema Zakonu o reviziji, obveznici revizije su sva dionička društva, komanditna društva i društva s ograničenom odgovornošću čiji godišnji ukupan prihod u godini koja prethodi reviziji prelazi 30 milijuna kuna, sve banke, sva osiguravajuća društva, investicijski fondovi, mirovinski fondovi, mirovinska osiguravajuća društva i druga društva po posebnim propisima, povezana društva bez obzira na njihovu veličinu ako vladajuće društvo podliježe reviziji te svi konsolidirani financijski izvještaji. Revizori još tvrde da i sve ostale tvrtke podliježu obvezi revizije ‘u skladu s vlastitim pravilima, izjavom o osnivanju ili društvenim ugovorom’.

Činjenica je da su od obveze revizije izuzete jedino male tvrtke sa zanemarivim prihodima. To je logično ako se zna da su kriteriji utvrđi- vanja višine propisane naknade za uslugu revi- zije redom postotak od prihoda i aktive, kao i broj zaposlenika obveznika revizije. Da bi se neutraliziralo očekivane negativne efekte propisivanja i višestrukog poskupljenja cijena usluga zakonski nametnute revizije, propisanim tarifama se tobože određuju ‘najniže na- knade za reviziju’. Pritom se postavlja pitanje zašto bi netko kome revizija nije potrebna, ali je zakonski obvezan ugovoriti je, platio cijenu veću od najniže propisane?

Predsjednica Hrvatske revizorske komore smatra da nova tarifa ni u kom slučaju nije po-

Page 2

ili revizije

Kad bi se zaključivalo samo na osnovi objavljenih revizorskih mišljenja, hrvatsko bi gospodarstvo bilo jedno od najuspješnijih u svijetu.

• Poslovi revizije se donošenjem novog Zakona o reviziji obavljaju prema procedurama propisanim Međunarodnim revizijskim standardima. Do sada se pojedine revizorske tvrtke nisu držale navedenih procedura, čime su činile nelojalnu konkurenciju ostalim tvrtkama. Novim tarifama nastoji se uvesti red u struci, ujednačiti cijene na području cijele Hrvatske i dignuti razinu kvalitete rada revizora. Tarifa je prije svega uperena protiv nekompetentnosti u profesiji i suzbijanja svog tržišta u reviziji – naglasila je Krivičić.

Nove tarife i stara praksa

A da je riječ o monopolizaciji vidljivo je i po tome što reviziju može obavljati ovlašteni revizor koji je stekao certifikat Komore za zvanje ovlaštenog revizora i koji je upisan u registar ovlaštenih revizora koji se vodi u Komori. Ovlašteni revizori uslugu revizije mogu obavljati kao samostalnu djelatnost ili udruženi kroz zajednički revizorski ured ili revizorsku tvrtku. Samostalni revizor i revizorska tvrtka sa samo jednim zaposlenim ovlaštenim revizorom, međutim, ne mogu obavljati reviziju financijskih izvještaja tvrtki s prihodima većim od 30 milijuna kuna. Zbog toga uskoro valja očekivati brojna spajanja manjih revizorskih tvrtki.

I Olivio Discordia, predsjednik Hrvatske udruge revizora, koja je u likvidaciji i čiji je pravni sljednik novoosnovana Hrvatska revizorska komora, smatra da je uvođenje tarifa dobro rješenje.

• Sada više neće biti damping cijena. Na cijene revizije žale se oni koji su reviziju plaćali najviše 3 do 4 tisuće eura, i više im je iznosila rata za leasing. Osim toga, žale se i oni koji ne žele biti predmet javnog nadzora. Ozbiljne tvrtke koje su u proteklim 15 godina surađivale s bankama bez pogovora su prihvatile tarife. I prije donošenja Zakona minimalne tarife članica Hrvatske udruge revizora bile su oko 6 tisuća eura, a za srednje velike tvrtke 15 tisuća eura – naglasio je Discordia.

Budući da dosad nije zabilježeno da je revizor ili revizorska tvrtka odgovarala za svoje pogreške, pitali smo i predsjednicu revizorske komore i predsjednika revizorske udruge vode li se sada nakon osnutka komore i propisivanja tarifa postupci protiv revizora ili njihovih tvrtki zbog pogrešnih mišljenja. Discordia i Krivičić su odgovorili da je to preuranjeno očekivati, jer komora se tek ustrojava. Red na tržištu revizorskih tvrtki trebale bi uvesti Komora, novi Zakon o reviziji i tarife, obećavaju Krivičić i Discordia.

• Do sada je vladao nered među revizorima, a nakon osnivanja Komora bi trebala što prije početi nadzor revizorskih tvrtki – naglasio je Discordia.

Prema Zakonu, jedna je od osnovnih funkcija Komore provođenje nadzora i provjera kvalitete rada revizora, ali za sada Komora, koja je osnovana u ožujku ove godine, još nije potpuno profunkcionirala.

• Komora je u postupku ustrojavanja svojih stručnih službi i sasvim sigurno će kontrolirati rad revizora i pokretati postupke protiv tvrtki i pojedinaca koji se ne pridržavaju zakona. Za eventualne pogreške, rad revizora i revizorskih tvrtki bit će sankcioniran kroz novčane kazne, oduzimanjem dozvole za rad i zatvorskim kaznama u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima – istaknula je Krivičić.

No, umjesto reda nakon donošenja Zakona i novih tarifa, neke revizorske tvrtke odlučile su svojim klijentima uštedjeti novac i unatoč zakonskim obvezama ponuditi im nižu cijenu od propisane i ugovor koji bi bio sklopljen prije 5. lipnja, odnosno datuma kad su formalno stupile na snagu nove propisane cijene. Komentirajući to, Discordia je rekao:

• Ako to revizor savjetuje svojem klijentu, mogu samo reći da je to neetično i neprofesionalno, a postavlja se pitanje koliko je kvalitetna revizija ponuđena za naknadu ispod propisane tarife.

Tako se potvrdilo da nove propisane tarife nisu promijenile staru revizorsku praksu u Hrvatskoj.