Aktualno

dostižnu, i US Steel, koji nakon preuzimanja na vrhu drži poziciju petog igrača svijeta. Mittal se u regiji utvrdio kupujući prije dvije godine bosanskohercegovačku željezaru u Zenici, sadašnji Mittal Zenica, te makedonsku željezaru u Skoplju, Mittal Skopje. Prema predviđanjima svjetskih analitičara, do 2015. godine svjetskim tržištem čelika dominirat će kompanije koje imaju proizvodnju veću od 100 milijuna tona čelika na godinu, što zasad premašuje samo ujedinjeni Arcelor Mittal.

Bit priče u akvizicijama za velike igrače jest povećanje tonaže, a Zenica je Mittalu bila zanimljiva zbog potencijala proizvodnje od respektabilnih dva milijuna tona. Velike igrače patuljci ne zanimaju US Steel kupio je također prije dvije godine srpsku željezaru Smederevo, gdje planiraju proizvodnju veću od dva milijuna tona. U idućih desetak godina svjetska će industrija čelika prolaziti kroz opsežan proces konsolidacije, u kojoj će kompanije imati dva glavna cilja – kupnjom dodatnih kapaciteta pokušat će ponuditi što bolje cijene i osigurati si što bolju tržišnu poziciju.

U usporedbi sa Zenicom i Smederevom, koji su u rukama velikih igrača, Split i Sisak sa svojom su tonažom pravi patuljci i za velike su praktično beznačajni, budući da su takvima Kinezi okupnjavaju čeličnu industriju. I dok je na kompanijskoj top-listi lider u čeličnom biznisu indijski Mittland, na ljestvici zemalja od 1997. godine vodstvo drži Kina, koja proizvodi 300 milijuna tona čelika na godinu, ali proizvođači su razjedinjeni, jer djeluje 800 različitih tvrtki u tom biznisu.

Kineska Vlada prema objavljenim planovima planira koncentrirati sve proizvođače u tek 10 kompanija koje će, kako planira, do 2010. godine proizvoditi 50 posto sirovine čelika u svijetu, a do 2020. godine čak 70 posto. Da su u Kini biznis s čelikom shvatili ozbiljno govori i podatak da je kineska tvrtka Shanghai Baosteel, osnovana 1998. godine, ušla među prvih 10 svjetskih proizvođača.