Više od stotinu umjetnika s različitih strana svijeta u Ingolstadtu će oživjeti duh apstraktne umjetnosti s početka šezdesetih.
Umjetnici koji su prije četrdeset i pet godina počeli eksperimentirati s optičkim poljima, svjetlosnim efektima, kretanjem tijela u prostoru, geometrijskom apstrakcijom i bojom od 28. rujna do 7. siječnja iduće godine okupit će se na izložbi Nove tendencije u njemačkom gradu Ingolstadtu. Tamošnji Muzej konkretnih umjetnosti, jedini takve vrste u Njemačkoj, domaćin je izložbe koja je okupila više od stotinu umjetnika s različitih strana svijeta, a zajednički su ih organizirali hrvatski Muzej suvremene umjetnosti i Muzej konkretnih umjetnosti. Osim kao izniman kulturni događaj, taj pogled unatrag važan je i zbog kataloga koji prvi put u trojezičnom njemačko-englesko-hrvatskom izdanju javnosti prezentira umjetničke tendencije šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća koje su, kad su se pojavile, bile vrhunska svjetska avangarda.
Radove na izložbi izlažu i hrvatski umjetnici Julije Knifer, Ivan Picelj, Vlado Kristl, Vjenceslav Richter, ali zastupljena su i djela inozemnih autora koji su od početka sastavni dio fundusa MSU-a, poput Manfreda Massironija, Alberta Biasija, Jesusa Rafaela Sota, Getulija Alvanija i drugih. Glavni je ‘krivac’ za naziv Nove tendencije brazilsko-njemački umjetnik Almir Mavignier, koji je 1960. godine posjetio Zagreb, i to nakon Venecijanskoga bijenala, gdje je zaključio da nema velikih novosti. Življu situaciju zatekao je u Zagrebu, gdje se niz umjetnika odmaknuo od prevlada-vajućega socijalističkoga realizma i državnih narudžbi. Već je godine 1961. u Zagrebu organizirana prva izložba Novih tendencija na kojoj su sudjelovali umjetnici koji eksperimentiraju s novim materijalima i optičkim senzacijama, a bilo je i nekoliko kinetičkih instalacija. Mavignier je na suradnju pozvao i umjetnike iz Švedske, Italije, Austrije, Njemačke te Francuske. S hrvatske su strane najistaknutija imena zaslužna za razvoj Novih tendencija, koje su održane nekoliko puta do 1973. godine, bili teoretičari Matko Meštrović i Radoslav Putar te Božo Bek.
