Financial Times – Globalna rang lista MBA programa 2006

Pošiljatelji MBA diplomante nisu ništa kvalitetniji. Kompanija, naime, zaposli i nekoliko polaznika iz nekoliko različitih škola, što je premali uzorak za procjenu. Ako kompanija i može nekako usporediti škole koje su završili njihovi zaposlenici koji su najbolji kadar, ocjenu o ostalim školama daju na temelju prethodne rang-liste, čime se začarani krug zatvara. Naime, i poslodavci o poslovnim školama znaju samo ono što su pročitali u prethodnom izdanju Business Weeka ili FT-a.

Pri rangiranju MBA programa analiziraju se i neki drugi podaci koji nemaju baš mnogo smisla. Primjerice, na ocjenu o kvaliteti škole često utječe broj stalno zaposlenog kadra. Prema tom mjerilu, škola koja ima 200 stalno zaposlenog osoblja smatra se lošijom od one koja na svojoj platnoj listi ima njih 500. Međutim, broj stalno zaposlenog osoblja ne govori ništa o samoj kvaliteti nastave jer ona ovisi i o veličini grupa te sposobnosti i znanju profesora. Uostalom, s obzirom na to da polaznici MBA studija primarno žele stići znanje koje će im pomoći u uspješnom vođenju svakodnevnog poslovanja, a ne da bi se bavili znanstvenom djelatnošću, korisnija je znanja stići od honorarno zaposlenog predavača koji im može prenijeti iskustvo iz pravog poslovnog svijeta.

Nezaobilazni čimbenik za procjenu MBA programa jest očekivana plaća nakon završetka. MBA može utjecati na buduću zaradu, pogotovo kod polaznika koji su završili neku od najboljih škola. Prema podacima iz Financial Timesa, menadžeri koji su završili neku od 100 najboljih škola u roku od tri godine mogu očekivati i više od udvostručenja plaće koju su imali prije upisivanja MBA studija. Međutim, plaća ipak ne može biti pouzdan pokazatelj s obzirom na to da ni tržište radne snage s MBA diplomom nije imuno na potrese. Nakon kraja dotcom kompanija te nakon terorističkih napada 11. rujna potražnja za kadrom s MBA kvalifikacijom naglo je pala. Istraživanje tvrtke QS TopMBA.com, koja na godinu ispituje 400 poslodavaca širom svijeta, pokazuje da se tržište rada ponovno oporavlja te da polaznici MBA škola mogu očekivati bolje plaćena radna mjesta od onih koji su se zaposlili posljednjih nekoliko godina. Ne treba zaboraviti paradoks da visina plaće koju će neki menadžer dobiti ovisi o rangu škole koju je završio, dok rang škole ovisi o visini plaće njezinih studenata. Škole svoju kvalitetu mjere uspjehom svojih studenata. Međutim, svaki polaznik mora zadovoljiti visoke kriterije kako bi bio primljen u neku od najpopularnijih škola. Zanimljivo je da i Business Week i U.S. News & World Report pri rangiranju škola u obzir uzimaju broj ljudi koji su pokušali upisati određenu školu, a ne standarde pri primanju studenata.

Pri odabiru MBA studija rang-liste ne treba uzimati previše ozbiljno. One mogu biti okvirni pokazatelj, ali nikako glavni kriterij pri odabiru. MBA studij je ipak samo škola i svaki polaznik mora sam ocijeniti što očekuje od tog studija jer svaki studij ne nudi isto. Primjerice, velika prednost poslovnih škola jest i to što njezini studenti stvore tzv. networking. Ako menadžer planira karijeru nastaviti u istoj regiji, veze koje je uspostavio na nekom američkom sveučilištu bit će mu mnogo manje korisne od poznanstava koja je ostvario na nekom europskom studiju. U prilog argumentu tome da rang-lista nipošto ne smije biti osnova za odluke govori i to što se rang-liste razlikuju, i to zbog kriterija koje koriste. Business Week analizu temelji na dva glavna faktora: ispitivanju bivših polaznika i ispitivanju rukovoditelja u kompanijama.

Uz to, u analizu uključuju i podatke o GMAT (Graduate Management Admission Test) bodovima, plaćama bivših studenata te postotak prijavljenih koji su uspjeli upisati školu. Business Week, kao ni ostale novine i časopisi koji se bave rangiranjem škola, nisu objasnili koliku važnost pridaju pojedinom podatku. Uz to, od oko 700 škola u SAD-u koje nude MBA programe, Business Week se odlučio analizirati samo njih 44. Financial Times pak podatke dobiva iz dva izvora: svojih diplomata te samih škola, a analizira tri glavne grupe podataka: podatke o plaćama u razdoblju od tri godine.