Prodatelji strahuju, a iznajmljivači ‘trljaju ruke’

Broj postojećih prodanih nekretnina, koje ne uključuju one upravo sagrađene, u lipnju je pao za 4,1 posto, na 6,3 milijuna domova, što je najniža razina zabilježena od siječnja 2004. Nakon gotovo deset godina intenzivnog rasta američko tržište prodaje nekretnina usporava i počinje stagnirati. Vrijeme vrtnoglava rasta cijena i fantastičnih zarada na prodaji nekretnina polako postaje prošlost.

‘Boom američkog tržišta nekretnina definitivno je završio. Sada je najvažnije pitanje koliko će strašno biti prizemljenje’, komentira Mark Zandi, glavni ekonomist West Chestera, istraživačke grupacije Moody’s Economy.coma. Odgovor na to pitanje složen je, a ponajprije ovisi o statusu na tržištu i lokaciji na kojoj se nalaze. Odgovori su različiti za različite segmente.

Dok pad cijena nekretnina najviše pogada građevinare, mnogo manje šteti individualcima koji posjeduju nekretnine i imaju vremena čekati. U najboljem su položaju zasad oni koji iznajmljuju nekretnine jer je kaos na tržištu rezultirao stavom ‘stani i čekaj’ pa se umjesto kupnje mnogi Amerikanci odlučuju na unajmljivanje, bar dok se ne vidi dokad će cijene nekretnina padati.

Prema podacima američkih tvrtki koje se bave gradnjom ili prodajom nekretnina, u prvom polugodištu ove godine uglavnom se bilježi pad poslovnih rezultata u odnosu na isto razdoblje lani, i to ne samo neto dobiti nego još i više u segmentu naručenih novih građevinskih poslova. Prema podacima Nacionalne udruge za nekretnine (National Association of Realtors – NAR), broj postojećih prodanih nekretnina, koje ne uključuju one upravo sagrađene, u lipnju je pao za 4,1 posto, na 6,3 milijuna domova, što je najniža razina zabilježena od siječnja 2004. godine. Istodobno je prosječna cijena stanova za samostalno stanovanje samo 0,9 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine.

Prema ocjenama West Chesterovih analitičara, dokaz je to da tržište nekretnina ove godine korigira svoje cijene, a usporavanje, pa čak i njihov veći pad, sigurno valja očekivati i tijekom cijele sljedeće godine, ako ne i dulje. Svi se analitičari slažu da je definitivno nastupila faza stagnacije i pada na tržištu prodaje nekretnina, ali se ne slažu do kada će to razdoblje trajati. Oni optimističniji smatraju da će već u drugoj polovini sljedeće godine početi oporavak, dok pesimisti prognoziraju čak i nekoliko godina pada cijena, ovisno o kretanju drugih pokazatelja, poput kamatnih stopa na kredite te stanja na američkom tržištu rada.

Broj neprodatih nekretnina na tržištu već je sada u porastu, pa je prema posljednjim podacima ta brojka u lipnju porasla 3,2 posto, na 3,9 milijuna neprodatih stambenih nekretnina, što je najviša razina u posljednjih 13 godina. Ne promijenjeni li se sadašnja stopa prodaje, bit će potrebno više od sedam mjeseci da samo te nekretnine pronadu svoje kupce.

Jedan od razloga za zastoj u prodaji jest i to da vlasnici postojećih nekretnina, još pod dojmom eksplozije tržišta, ne žele spustiti prodajne cijene. Za razliku od njih, građevinari postaju očajni u potrazi za kupcima pa uz nekretninu počinju darovati razne pogodnosti, od besplatnih ugradnji koječega do tjedan dana…

Haris Silajdžić, čelnik Stranke za BiH, Nebojša Radmanović iz SNSD-a i Željko Komšić iz SDP-a BiH novi su članovi tročlanoga predsjedništva BiH kojima su građani ove zemlje dali najviše glasova na općim izborima održanim u nedjelju, prvoga listopada. No, dok su Silajdžić i Radmanović u Predsjedništvu ušli bez problema, ulazak Željka Komšića kao hrvatskoga predstavnika pokušale su osporiti dvije podijeljene hrvatske stranke: HDZ BiH i HDZ 1990. Iz obje strane su poručili da je izbor Komšića ‘legalan, ali ne i legitiman’, sugerirajući zapravo da kandidat SDP-a nema podršku hrvatskoga glasačkog tijela u BiH. Međutim, Lidija Korać iz Centralne komisije žestoko je odgovorila prigovorima iz oba HDZ-a kazavši da je Komšićev izbor ‘legalan i legitiman te proveden prema svim važećim zakonskim i izbornim propisima’. Naglasila je da su izborni propisi posljednjih deset godina potpuno odgovarali HDZ-u kad su njihovi kandidati dobivali najviše glasova.

A Željko Komšić je prikupio približno 98.000 glasova, što je dvostruko više od zbroja glasova dvojice preostalih najjačih konkurenta – Ive Mire Jovića iz HDZ-a i Bože Ljubića iz HDZ-a 1990. (ili iz stranke Brojke i slova, kako je još zovu u BiH). Iz oba su HDZ-a, naime, prilično neuglađeno napali Komšića da je na ovim izborima pobijedio zahvaljujući ‘glasovanju nehrvata’. Međutim, na izborni se dan dosta o tome kalkuliralo, pa je u jednoj od najgledanijih izbornih emisija na BiHTV-u Mirko Šagolj, novinar i urednik sarajevskog Oslobodjenja, skrenuo pozornost na to da će, pobijedi li Komšić, optužbe iz HDZ-a ići u tom smjeru te dodao da to jednostavno nije točno jer on, kao što je rekao, ‘nije Bošnjak nego Hrvat, i pred cijelim BiH auditorijem javno kažem auditorijem da sam glasovao za njega’. I dok u HDZ-u napadaju Komšića, u Sarajevu, i posebno u međunarodnoj zajednici, ne prikrivaju oduševljenje njegovim izborom.

Čak se tvrdi da je on zapravo jedina svijetla točka ovih izbora na kojima su pobijedile ultradešne političke opcije, poput Dodikova SNSD-a i Silajdžićeve Stranke za BiH. Zbog Dodikove secesionističke i primitivno-nacionalističke retorike visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schwarz-Schilling rekao je da će se odlučiti o zatvaranju OHR-a sredinom sljedeće godine još jednom razmotriti. No, bez obzira na izborne rezultate, u kojima je Dodikov SNSD dobio gotovo plebiscitarnu većinu u manjem BiH entitetu, a SDA te Stranka za BiH i ova HDZ-a u Federaciji BiH, budući politički odnosi ipak će ovisiti o koalicijama. Prije izbora se vjerovao da će SDA, najveća bošnjačka stranka, u SDP-u imati logičnoga koalicijskog partnera. No, sada se sumnja da će tvrdolinijaši u SDA-u inzistirati na koaliciji sa Strankom za BiH Harisa Silajdžića, koju još zovu i Stranka za BiH d. o. o. (društvo ograničene odgovornosti), aludirajući na to da je stranka zapravo ustrojena kao kompanija.