Vlasnik mora biti informiran o stanju i poslovanju svoje tvrtke. Imala sam sreću da sam i prije radila u okruženju u kojemu je vlasnik bio i menadžer. Zajedno smo kreirali viziju i strategiju tvrtke, što podrazumijeva i samostalnost, ali i odgovornost pri odlučivanju. Smatram da svaki menadžer mora s vlasnikom, ako se i on bavi biznisom, uvijek prokomentirati sve važne odluke. Vlasnik, naravno, od mene očekuje da napravi bitni pomak u poslovanju, a to je i moj osobni izazov. Dionora početi profitabilno poslovati kako bismo se vlasnik i ja zajedno mogli posvetiti kreiranju razvoja tvrtke. I to na obostrano zadovoljstvo.
-
Kakav je vaš odnos, kao predsjednice Uprave, s većinskim vlasnikom Durom Gavrilovićem? – Isključivo profesionalan. Smatram da u rukovođenju moram imati slobodne ruke kako bih bilo što mogla ponuditi sve što mu može ponuditi veliki sustav.
-
Na koji način s malim pojedinačnim računima i niskim cijenama možete postići profitabilnost? – Točno je da je profitabilnost po četvornom metru u velikim trgovačkim centrima mnogo veća nego u malim dućanima. Ali upravljanje troškovima, kategorijama i maržama može nam osigurati profitabilnost, iako je to mnogo puno skuplji način poslovanja, ali na dužačke staze mi smo i fleksibilniji i možemo brže reagirati na promjene u okruženju. Ako nama mali dućan ne donosi promet i profit koji očekujemo, lakše ga je prenamijeniti nego kad imate investiciju uloženu u velik prodajni objekt u vrijednosti od 30 ili 50 milijuna kuna ili imate 150 djelatnika. Bez obzira na to koliko su njihovi troškovi mali po četvornome metru, oni moraju napraviti golem promet da bi mogli opravdati investiciju, a u slučaju da pogriješite u konceptu i filozofiji trpe mnogo veći gubitak nego mi.
-
Vi, dakle, tvrdite da mali formati dućana nisu vaš nedostatak, nego prednost u odnosu na konkurenciju? – Prednost Dionora je u tome da s malim formatima može biti fleksibilna i brzo reagirati. Mali formati imaju ‘mala’ ulaganja, manje prihode, ali i manje troškove u odnosu na veliki sustav koji je, ako nije profitabilan, suočen s mnogo većim problemom nego Dionora, sa samo jednim objektom. Prednost Dionora, koja ima male objekte, u odnosu na velike centre je u tome da može mnogo bezbolnije riješiti problem neprofitabilnih lokacija, jer je u njoj maksimalno pet djelatnika na jednome prodajnom mjestu. Troškovi u apsolutnom iznosu su puta manji nego u velikom trgovačkom sustavu, a istodobno je Dionora fleksibilnija u smislu da može rezati troškove, odnosno primijeniti koncept na izolirano malo prodajno mjesto, a da ono ne stoji previše.
-
U kojoj mjeri male privatne trgovine doživljavate kao konkurenciju? – Uvažavamo ih. Mislim da i mi i oni imamo isti put. Nikad nećemo otvoriti objekt ako se konkurencija nalazi u istom kvartu. Zna se koliko jedna četvrt može podnijeti i koliko je njezino tržište. Nije pametno, primjerice, da se tri mala dućana nalaze vrata do vrata. Mi imamo istu filozofiju, isti koncept.
-
Je li Dionora otvorena za akviziranje takvih trgovina? – Naravno.
-
U kojem slučaju i pod kojim uvjetima? – Dionora ima i određen mali broj franšiza. Taj je sustav dobar. Naravno, i te male trgovine opstaju ako su sve troškove stavile pod kontrolu, ako se pretvore u obiteljski obrt u kojemu rade dva-tri člana. Tu su troškovi strogo kontrolirani, a roba se nabavlja prema strogim pravilima.
