Od 1. siječnja 2007. godine u Hrvatskoj će jednom za sva vremena biti zaštićene činčile, mali glodavci koji se uzgajaju radi njihovoga krzna. Činčile u Hrvatskoj više neće biti žrtve visoke skupe mode. Njihovu ulogu žrtve preuzet će tvrtka Chinchilla Čakovec, jedan od najvećih europskih proizvođača i najveći svjetski izvoznik krzna činčila, koja će platiti skupu cijenu ‘oslobađanja’ činčila. Naime, novim Zakonom o zaštiti životinja, koji bi trebao biti donesen do 1. siječnja 2007. godine, između ostalog, zabranit će se uzgoj životinja za krzno i zatvoriti tvrtka izvoznik.
Osim što će za proizvođača koji ima promet od 7,5 milijuna eura na godinu to biti kobno, zakonodavac mora znati da će zaštitu činčila platiti i 300 obiteljskih gospodarstava uzgajivača činčila kojima Chinchilla Čakovec osigurava otkup i izvoz. Oni će morati pogledati donosi li im nešto dobro Zakon o poticanju maloga gospodarstva, koji bi se trebalo donijeti u istom roku, jer morat će svi – tražiti drugi posao.
U prvom čitanju zakona ta odredba nije bila ugrađena. Nevjerovatno je da klubovi zastupnika u Hrvatskom saboru podupiru prijedlog udruge Prijatelji životinja i istovremeno ugrožavaju egzistenciju 300 obitelji koje od toga žive. Mi ćemo se nastaviti boriti da ta odredba ne uđe u zakon, a za to su se izborile i druge europske zemlje poput Poljske, Danske i Finske – kaže Robert Tkalcic, direktor Chinchille, naglašavajući da se simpatiziraju članovi udruge za prava životinja, dok su ustavna prava ljudi koji ovise o tom poslu ugrožena.
Zakon o zaštiti životinja samo je jedan od 41 zakona koji bi trebali stupiti na snagu 1. siječnja 2007. godine, a za koje je nadležno deset ministarstava, dva državna ureda, Hanfa i HNB. Takav je scenarij određen Planom usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, a Sabor ga je usvojio u veljači ove godine. Iako je plan da se 41 zakon usvoji do kraja 2006. godine, postoji mogućnost da neka tijela u tome neće uspeti. Koliko će zakona uistinu stupiti na snagu, ovisi i o Hrvatskom saboru, odnosno ulasku zakona u saborsku proceduru.
Ne bi bilo prvi put da se zamišljeni planovi ne ispune, ali što to znači u okvirima otvaranja pregovora za pojedina poglavlja? Europa smatra da je Hrvatska spremna za otvaranje pregovora za šest od jedanaest poglavlja. Za ostalih pet poglavlja dobili smo deset mjerila koja moramo ispuniti prije početka pregovora. Kako je ministrica Grabar-Kitarović već izjavila, očekuje se da će neka mjerila biti ispunjena do kraja godine.
Ispunjavanje zahtjeva postavljenih u nekim od mjerila vezano je i uz donošenje tih zakona, a nakon što Hrvatska ispuni mjerila, može dostaviti pregovaračko stajalište predsjedavajućem u EU, što je od 1. siječnja Njemačka. Znači, što dulje bude trajalo donošenje zakona i implementacija europske pravne stečevine u hrvatsko zakonodavstvo, to će se kasnije dostaviti pregovaračka stajališta.
Na ministarstvima je da potrebne promjene unesu, a najzaposlenije će biti Ministarstvo gospodarstva, koje je nadležno za jedanaest zakona. Među njima je i Zakon o obrtu, koji je posljednju promjenu doživio 2001. godine, iz istog razloga, odnosno usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije. Tada je stranica omogućeno da pod istim uvjetima kao i hrvatski građani otvaraju obrt.
Danas je najvažnija novost u Zakonu o obrtu omogućavanje fizičkim osobama da obavljaju djelatnosti kao domaću radinost ili sporedno zanimanje. Unaprijed utvrđeni limit bit će višina prihoda, koja ne smije prijeći iznos deset prosječnih bruto mjesečnih plaća u kalendarskoj godini u kojoj se obavlja djelatnost kako ne bi bili konkurencija registriranim obrtnicima.
Zabrana uzgoja životinja za krzno vezana je uz prijelazno razdoblje, dovoljno da se gospodarstvenici orijentiraju na neku drugu djelatnost. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vrijednosnim papirima u nadležnosti Ministarstva financija i HANFE trebao bi omogućiti bolju zaštitu ulagača i transparentnost, a uz to i sankcije za nedopušteno ponašanje sudionika tržišta.
Budući da je Hrvatska dobila četiri mjerila u poglavlju Tržišno natjecanje, od kojih je jedno vezano i uza Zakon o poticanju ulaganja, da bi pregovori počeli, mora se riješiti pitanje usklađenja pravne regulative iz područja poticanja ulaganja, ponajprije iz područja državne regionalne potpore.
Osnovna intencija odobravanja regionalnih državnih potpora jest da se one odnose na ulaganja i novo zapošljavanje povezano s investicijom. Prijedlogom toga zakona težište primjene, odnosno odobravanje potičnih mjera, poreznih i carinskih povlastica usmjerava se upravo prema proizvodno-prerađivačkim djelatnostima, što je jedan od temeljnih ciljeva tog zakona, kažu u Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, koja je surađivala s Ministarstvom gospodarstva u nacrtu Zakona.
Posebna pozornost u Zakonu posvećena je poticanju zapošljavanja, odnosno otvaranju novih radnih mjesta povezanih s projektom ulaganja te stručnoj izobrazbi ili prekvalifikaciji. Novost u zakonu, kažu u Agenciji, jest i pojam potičnih mjera za velike projekte ulaganja važnih za gospodarski interes Hrvatske, kojim se nositeljima potičnih mjera omogućuju dodatne poticajne mjere.
Osnovni su ciljevi tog Zakona poticanje investicijskih aktivnosti domaćih i stranih poduzetnika te učinkovita i transparentna dodjela državne potpore za takve aktivnosti. Zakon se odnosi na projekte ulaganja u ekološki sigurne proizvodno-prerađivačke aktivnosti, tehnološko-razvojne inovacijske centre i strateške aktivnosti poslovne podrške, a kad je riječ o veličini poduzetnika, nema nikakvih ograničenja, osim da društva moraju biti registrirana na području Hrvatske.
Kad je riječ o novom Zakonu o strancima, neće biti bitnih promjena jer, kao što kaže Žarko Katić, pomoćnik ministra unutarnjih poslova, zakon je već uvelike liberaliziran. Stranim će menadžerima dolazak, u birokratskom smislu, biti pojednostavljen, a dolazak konzultanata koji sudjeluju u projektu CARDS vodit će se prema krajnje jednostavnoj proceduri.
Izmijenjeni i dopunjeni Zakon o HNB-u trebao bi se primijenjivati od sljedeće godine, ali još nije ni prihvaćen u Saboru. Ljetos je išao u hitnu saborsku proceduru, no povučen je i čeka redovitu. Glavna izmjena koju donosi promijenjeni zakon jest potreba da iz brani viceguverneri budu stalni zaposlenici Središnje banke.
Prema izmjenama zakona, Hrvatska će morati izdavati ITCP dozvolu, odnosno dokument kojim će se preveriti i kontrolirati onečišćenja. Uredba za dobivanje te operativne dozvole očekuje se u siječnju, a poduzeća će je morati obnavljati svakih nekoliko godina kako bi pokazala da normalno posluju.
No, to znači i da će energetska i industrijska poduzeća morati imati ITCP dozvolu da bi mogla izvoziti u EU, a prema podacima Ministarstva riječ je o oko 160 poduzeća, od kojih malobrojna u ovom trenutku mogu dobiti dozvolu.
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o otpadu prošao je saborsku proceduru, a pravilnici koje Ministarstvo zaštite okoliša mora još donijeti vezani su za elektronički i električni otpad, stare automobile, akumulatore i otpadna ulja. Kad budu doneseni, prezentirat će se kroz Hrvatsku udrugu poslodavaca i Hrvatsku obrtničku komoru, a prije toga Ministarstvo neće objavljivati detalje pravilnika.
Zacrtani planovi ne moraju nužno biti i ispunjeni, što zbog količine zakona i nije tako nevjerojatno. Plan koji je donesen u veljači ove godine većina ministarstava počela je, zbog sustizanja nedostataka iz prethodne godine, prekasno rješavati. No, osim kompleksnosti zakonodavstva i puste birokracije, osnovni problem je što previška količina zakona do javnosti dopre tek kad dođe u saborsku proceduru.
Ministarstva očito dobro skrivaju dijelove Zakona dok se ne predstave javnosti u saborskoj proceduri, kad je kudikamo teže napraviti izmjene, osim uz jako lobiranje javnosti i zainteresiranih strana. Pitanje koje se postavlja jest treba li trčati za Europom i na brzinu riješiti toliku količinu zakona ili odvojiti možda više vremena u dva mjeseca, koliko je preostalo do njihova donošenja, kako bi i biznis rekao što misli.
