I ako je Hrvatska ostvarila veliki napredak na listi globalne konkurentnosti zemalja, taj je skok od 13. na 51. mjesto vrlo varljiv. O tome smo razgovarali s Goranom Radmanom, predsjednikom Microsofta za Jugooistočnu Europu i članom Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Iako hvali hrvatski napredak, najviše pozicioniran domaći menadžer u jednoj globalnoj kompaniji ističe da u hrvatskom napretku nije vidljiv konzistentan i sinkroniziran rad u svim segmentima nacionalne strategije, a napredak u pojedinim sektorima ostvaren je zahvaljujući pojedincima. U razgovoru za Lider Radman otkriva da se, nakon političko-medijske i menadžerske, u ‘trećoj’ karijeri želi baviti radom na sveučilištu.
-
Hrvatska se uspela na ljestvici konkurentnosti za 13 mjesta, a inovacije su dospele na izvrsnu 45. poziciju. No, hrvatsko gospodarstvo ne doživljavamo previše inovativnim. Gdje su te inovacije? – Još se ne može analitički govoriti o uzroci pomaka u konkurentnosti. Riječ je prije o dojmovima, a kvalitetniju analizu tek treba napraviti. Konačan rezultat vidjet će se tek na osnovi uspješnosti gospodarstva i njegovog poslovanja. Indeks inovativnosti čine mnogi pojedinačni faktori koji se mjere i vrednuju. Ti su faktori naglo skočili zahvaljujući započetim aktivnostima na tom području. Ali treba pričetki i vidjeti kakvi će biti stvarni učinci inovacijskih mjera, posebno onih dinamičnih aktivnosti na području visokog obrazovanja, koji zahtijevaju više vremena, a već danas upućuju na pozitivan rezultat. Pomaci su vidljivi i u dugo zapostavljanoj znanstveno-istraživačkoj djelatnosti, kako u javnim institutima, tako i u kompanijskim centrima. Vidljiva je inovativnost u djelu gospodarstva koji se bavi uslugama, posebno marketingu, te u izdavačkoj djelatnosti. Nije toliko riječ o novim proizvodima koliko o novim inovativnim načinima na koje njihovi proizvodi stižu na tržište, o novim komunikacijskim kanalima i korištenju novih tehnologija, te dizajnu kao važnom inovativnom činitelju. Sve to stvara dojam dinamične inovacijske aktivnosti.
-
Inovacije, dakle, dolaze iz prodajnih odjela, a proizvodne ipak zaostaju? – O inovacijama se kod nas još govori tradicionalno, misli se prije svega na stvaranje novih proizvoda. Industrijskom proizvodnjom u svremenom svijetu dominiraju proizvođači novih tehnologija. Područje proizvodne konkurencnosti pomaknulo se prema sposobnosti upotrebe i korištenja tehnologije. U segmentu usluga prostor konkurencnosti mnogo je širi i ne zahtijeva velika ulaganja. Tradicionalne usluge moguće je komunicirati tržištu na sašvim drugi, kreativni način i to jest inovacija – dizajn, branding, reklama i niz drugih elemenata. Primjerice, dizajniranje boce za Studenu i reakcija Jane nakon toga inovativni je pomak. Sadržaj se nije promijenio, voda je i dalje ista, ali se odnos prema tržištu i svijest o tome promijenila. Rezultat je uspješan izvoz i prodor obaju proizvoda na vanjska tržišta koja prepoznaju inovativni dizajn.
-
Koliko je hrvatski IT sektor konkurentan i u kojoj su mjeri svjetska izvješća o konkurencnosti toga sektora relevantan pokazatelj? – Posljednjih nekoliko godina obavljeno je dosta istraživanja domaćeg IT tržišta. Sve studije, više na osnovi objektivnih, tvrdih pokazatelja, a manje na osnovi dojmova, šalju slične poruke. IT tržište u Hrvatskoj stagnira. Činjenica da se nisu dogodili ni bitno negativni ni pozitivni pomaci, govori tome u prilog. Svi se u svijetu izuzetno trude snažno napredovati upravo u tom segmentu, i to ne samo Indija i Kina već i Moldavija, Armenija, Rumunjska, a da ne govorim o tranzicijskim liderima Estoniji i Sloveniji. Mnoge su se zemlje odlučile aktivnim mjerama podržavati dinamični razvoj i rast tog sektora ne samo zbog mobiliziranja nacionalnih resursa znanja i obrazovanja i uvećanja inovacijskog kapaciteta već i zbog kritične važnosti tog sektora za uspješnu transformaciju drugih, tradicionalnih sektora gospodarstva i izlaska na druga tržišta.
-
U čemu mi grijesimo, pa je rezultat stagnacija? – Ne grijesimo mnogo, ali i ne činimo dovoljno. Hrvatski IT sektor pati od istih boljki od kojih trpe i ostale grane gospodarstva. Riječ je o usitnjenoj i neorganiziranom sektoru s relativno malobrojnom ili skupom radnom snagom, tradicionalnom obrazovanju, slabe mobilnosti i neodgovarajućih upravljačkih vještina. Stranih direktnih investicija i poduzetničkog kapitala nema u tom sektoru zbog visokih infrastrukturnih troškova i administrativnih peripetija. Ima i vlastitih slabosti. U tom se sektoru previše inzistira na visokokvalificiranim i elektrotehničkim znanjima. Informatički sektor doživljava se rezerviranim samo za inženjere informatike, a nema odgovarajućih viših i srednjih obrazovnih kapaciteta koji bi davali kvalificirane radnike, tražene u informatičkoj industriji. Recimo, programere. Kod nas inženjeri s fakultetom završavaju na programerskim radnim mjestima. Oni su preskup kadar za te poslove, uvjetno rečeno, KV poslove informatičke industrije. Predugih i preskupo školjemo za manje vrijedne poslove, pa se ne treba čuditi da je bugarski ‘developer’ na IT tržištu tripot jeftiniji. Logično je da domaće tvrtke koje žele raditi lohn poslove ili poslove prema narudžbi gube na inozemnim natječajima.
-
Imamo li mi radnih mjesta za vrhunske kadrove koje proizvodimo? – Obrazovni su nam resursi dovoljno kapacitirani, ali nedovoljno disperzirani. Zagrebački FER je u odnosu na ostala sveučilišta prekapacitiran, ali je najbolji i za njim postoji potražnja. To što trećina diplomaca odlazi u inozemstvo nije problem. Hrvatska ipak ne generira dovoljno veliku potražnju za tom vrstom obrazovanja. IT usluge nisu tražene u mjeri u kojoj bi to trebale biti imajući na umu ukupnu gospodarsku i socijalnu razvijenost. Tradicionalno se posluje u velikom dijelu gospodarstva, a ni javni sektor ne generira dovoljno potražnju na tržištu. Velike tvrtke još imaju goleme informatičke odjele koji funkcioniraju na autarkičnom principu i rade prema narudžbi za vlastite potrebe. To nije dobro za tržište. Danas je u svijetu takav koncept uglavnom napušten i većina informatičkih usluga kupuje se na tržištu. Kod nas se premalo outsourcinga, premalo se usluga kupuje na otvorenom tržištu, a to utječe i na relativnu nerazvijenost informatičke industrije. Previše je vrlo malih poduzeća koja ni kao cjelina ne čine dovoljno velik informatički sektor koji bi Hrvatska trebala imati ako želi biti dinamična tranzicijska zemlja.
-
Pišete doktorsku disertaciju. Na koju temu? – Čisto teoretsku, bit će to funkcionalistička kritika europske integracije.