Kad je riječ o ‘velikim’ odlukama, njih ne sipam ‘iz rukava’. Nakon dubokog razmišljanja i konzultacije s timom, uvijek prije nego što donesem važnu odluku nekoliko dana prespavam. Jednostavno uzmem ‘time out’ od minimalno dva dana. Tada mi se ‘slegnu’ svi podaci, u mislima još jednom prođem sve savjete, razmišlim koje se najgore posljedice mogu dogoditi ako je odluka kriva i tek onda u miru učinim ključne korake – kaže Todorić. Dodaje da nije hazarder, već da ide korak po korak.
Priznaje da mu se dogodilo da je nekoliko puta donio i loše odluke. Na sreću, nije bilo riječ o financijskim ulaganjima, već o odlukama vezanim uz ljudske resurse. Svaki menadžer može pogriješiti. Kad je riječ o odlukama vezanim za financije, zasad nisam pogriješio. Ne dozvoljavam da, kad je riječ o takvim odlukama, njihova vrijednost prelazi 20 milijuna dolara. Ako postoji mogućnost da zbog nekih odluka izgubimo veliki novac, nikada ih ne donosim sam. Uvijek zatražim savjet konzultanata, primjerice profesora s ekonomskog fakulteta ili neke druge neovisne i stručne ustanove – kaže Todorić. No, prilikom svake odluke uzima u obzir i svoju intuitiju. Primjerice, ako mu članovi tima savjetuju koju odluku da donese, a njemu iskustvo govori da treba odlučiti posve drukčije, neće ih poslušati i učinit će ono što sam smatra da je najbolje. Unatoč svim ‘osiguranjima’, u imenovanju suradnika ponekad pogriješi. Pojedine je osobe osobno predložio i imenovao ih na neko radno mjesto, a kasnije se pokazalo da taj posao ne mogu profesionalno raditi.
U takvim slučajevima jednostavno priznam da sam pogriješio, a greška se ispravlja u dogovoru s ostalim članovima tima. Na primjer, bio je jedan slučaj kad sam postavio direktora jednog odjela, koji se nije snašao, pa je raspoređen na drugo radno mjesto. Pokazalo se da je na toj funkciji dvostruko učinkovitiji – priča Todorić.