Novi tržišni igrači uglavnom su okupljeni oko trgovine jer je cjelokupna ekonomska i monetarna politika pogodovala toj poduzetničkoj skupini, pa su i na listama 400 najvećih imena tvrtki od kojih se rijetko koja može pohvaliti punoljetnošću, kao što su Getro, KTC, AWT International, Pevec, Kerum, Studenac, Tommy…
Među prvih pedeset najvećih tvrtki po ukupnom prihodu nalazi se čak devet trgovačkih tvrtki koje su pokrenute u tranzicijskom razdoblju. Getro sa dvij milijarde kuna ukupnog prometa zauzima 13-to mjesto, Metro je 23., Billa 26. Kaufland 32. Novu generaciju tvrtki u Hrvatskoj krase dva osnovna obilježja: prvo je orijentacija na trgovinu, a drugo prepoznatljiv rukopis stranog vlasnika. Vipnet, Renault Hrvatska, Hypo leasing Kroati-en, Metro, Benetton Hrvatska, Kaufland, Billa, Mercator, Raiffeisen leasing, Citroën i Peugeot Hrvatska samo su neka od imena s liste 400 najvećih s kojima žive i svakodnevno se susreću potrošači.
Krupnim koracima naprijed, premda ima poduzetnika koji su se proteklih petnaest godina previše zaigrali pa su ih neumjerenost, oslonac na politiku i neznanje skupo stajali, poput, primjerice, Miroslava Kutle, Josipa Gucića, Ivana Radoševića ili Marka Marčinka, za većinu drugih moglo bi se reći da su preboljeli dječje bolesti i krupnim koracima grabe naprijed: Ivica Todorić cilja postati prvi kapitalist na Balkanu, Emil Tedeschi otisnuo se iz trgovine u proizvodnju i kupuje poduzeća po Njemačkoj i Engleskoj, Goranko Fižulić stvorio je brand s kojim izlazi na druga tržišta, Ivan Ergović potiho je kupovao sve srodne i konkurentske tvrtke na Balkanu, vlasnik SMS-a Srdan Mladinić skuplja prestižne nagrade po Americi, Luka Rajić mudro se povukao u Švicarsku, odakle s vremena na vrijeme promijeni čelne ljude svoje tvrtke, Dragutin Biondić se iz tekstila primiče bankarstvu i hotelijerstvu, sin Marinka Filipovića iz Finvesta također…
Za razliku od povijesnih kapitalaca, koji su se ustrajno tijekom stoljeća držali onoga što znaju, odnosno, reklo bi se suvremenim rječnikom, nisu se odmicali od core biznisa, nova generacija poduzetnih Hrvata nije prezala od svaštarenja i ubaćivanja u različite poslove koji donose zaradu: premda banka, trgovina, tvornica i hotel teško da imaju nešto zajedničko, nema poznatijeg poduzetnika koji svoju grupu nije okitio tvrtkama iz tih područja. Filipović je, na primjer, iz drvnih industrije krenuo prema turizmu, slično kao i Biondić. Čermak se drži naftnog biznisa, jednako kao i Goran Štrok turizma. IT tehnologija također je učinila svoje, pa se i tvrtke iz tog područja ubacuju među jače igrače – a listu tvrtki iz IT prethodi M SAN, koji se 2005. godine popeo na visoko 50. mjesto.
