Svjesna svojeg položaja i napora koje ulaže u približavanje EU, Hrvatska je malo učinila na polju samoregulacije u oglašavanju, odnosno tržišnom komuniciranju.
Razloga je nekoliko. Jedan je od njih vrlo vjerojatno slaba koordiniranost i suradnja državnih i stručnih ustanova. A i površnom poznavatelju prilika može biti jasno da drugi razlog treba tražiti u slabom interesu i lošem poznavanju problema u branši tržišnoga komuniciranja. No, je li tomu tako?
Našem je mentalitetu možda blizak stereotip poput onog ‘lako ćemo’, dok vrijeme neizbježno teče, a EU nam je, takoreći, pred vratima. Oni koji su svjesni situacije razborito predlažu akciju u stilu ‘pokrenimo nešto, stvorimo podlogu za minimalne standarde ponašanja u oglašavanju, jer ako nam se time pozabavi državna regulativa ili nas u raskoraku zatekne EU, ostat će na tankim granama…’
Stoga je i te kako važna aktivnost u svladavanju grada i pripremi za novu situaciju. Bolje je i pametnije da to obavimo sami, a ne da se moramo prilagodavati nekom budućem ‘oktroiranom’ sustavu.
Teškoća je u tome što nas očekuje proces sastavljen od niza malih koraka. Nema postizanja rezultata na brzinu. Trebat će nam mnogo vremena dok shvatimo da oglašavanje mora biti zakonito, pristojno, pošteno i istinito. A za ta se načela manje-više zalažu svi kodeksi zapisani u oglašivačkoj industriji bilo koje zemlje.
Procijenite sami što smo preuzeli sa sljedećeg popisa: sastaviti detaljan popis preporučljivih koraka za uspostavljanje i održavanje samoregulacije, promicanje odgovarajućih modela samoregulacije, sastavljanje međunarodnog tima stručnjaka na području samoregulacije zbog savjeta i ekspertize, koordinirani program događaja i radionica o samoregulativi i ulozi odgovornosti u oglašavanju, koordinirani program izobrazbe i treninga, sudjelovanje u paneuropskoj kampanji o poslovnoj odgovornosti i samoregulativi.
Još pragmatičnije promatrano, nedostaje nam mnogo sustavnosti u pravodobnom i svrsishodnom bavljenju podnescima (zovite ih primjedbama ili pritužbama), praćenju slučajeva (naravno, ne s položaja Velikog Brata, nego struke i zaštite društvenih vrijednosti), procesuiranju spornog kreativnog uratka. Jeste li kad bili na okruglom stolu na temu oglašavanja koje zavarava? Koliku nam podršku u tome pružaju mediji?
Aktivnost smo usredotočili na raspravu i donošenje nekoliko dokumenata. U praksi se upotrebljavaju Upute za provedbu natječaja (tzv. Pitch Guidelines), o kojima je nakon stečenog iskustva tijekom više godina uporabe inicijalne verzije sazrelo razumijevanje o potrebi noveliranja. Sudjelovanje praktičara iz naše struke u postupku donošenja HURA-inih dokumenata (poslovnici i ugovor o osnutku) i pokusa da se uključuje u donošenje Zakona o zaštiti potrošača dobra je prilika za brušenje terminologije i ocrtavanje načela dobre prakse na hrvatskoj sceni tržišnog komuniciranja. Druga je stvar to što je učinak takva sudjelovanja zasad dao skromne rezultate, bar u slučaju kad je zakonodavac (Sabor i njegova pravnička logistika) bio naš potencijalni sugovornik.
