Home / Biznis i politika / Postupak protiv sedam članova dviju bivših uprava Splitskoga škvera

Postupak protiv sedam članova dviju bivših uprava Splitskoga škvera

Premijer Sanader i Vlada nastoje otkloniti sumnje u svojeg ministra i predsjednika Nadzornog odbora. Zbog toga će se za pranje novca možda sumnjičiti samo dio poslovodstva.

Policijska uprava Split u subotu je objavila da je ‘podnijela posebno izvješće Općinskom državnom odvjetništvu’ u kojemu se sedam članova dviju bivših uprava Brodosplita sumnjiči za štetu od ukupno 260 milijuna kuna zbog sklapanja štetnih ugovora i zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju.

Osumnjičene iz jedne bivše uprave tereti se da su kršeci Zakon o javnoj nabavi i zlorabeći ovlasti u gospodarskom poslovanju pribavili protupravnu korist Tehnološkom centru Split. Osumnjičene iz druge bivše uprave tereti se, pak, da su zaključivali štetne ugovore o prodaji novosagrađenih tankera uvelike ispod tadašnjih tržišnih cijena, a za koje su poslije i preprodani. Novinari su odmah iz arhiva iskopali još nekoliko prijašnjih sličnih afera, pa se tako ispostavilo da je poznati splitski ‘škver’ zapravo zbirka afera.

To da je policija prijavila članove dviju bivših uprava Brodosplita, međutim, nije bila vijest. Sudeći prema novinskim naslovima, vijest je bila da je policija izvijestila o dvjema starim aferama a da javnost pritom nije obavijestila o rezultatima istrage protiv sadašnje Uprave Brodosplita koju se sumnjiči za pranje pričlino šest milijuna USD. Ta je afera javnosti dodatno zanimljiva jer je Branko Vukelić, ministar gospodarstva, ujedno predsjednik Brodosplitova Nadzornog odbora.

Javnost ne očekuje da se zbog pranja šest milijuna američkih dolara istraži i eventualno utvrdi kazna odgovornost i osudi sadašnja Uprava Brodosplita, a zbog propusta u nadzoru rada Uprave šteta nadoknadi iz privatne imovine predsjednika i svih članova Nadzornog odbora, na što vlasnik Brodosplita (država) ima pravo prema Zakonu o trgovačkim društvima. Javnost je svjesna da policijski odjeli za gospodarski kriminal i državno odvjetništvo (javno tužilaštvo) nisu osposobljeni za kazneno gonjenje počinitelja gospodarskoga kriminala, čak i kad ih vlast u tome ne bi ometala. Nagledali smo se neuspjeha suđenja za kaznena djela gospodarskoga kriminala na kojima su sudovi donosili uglavnom oslobađajuće presude, ne zbog toga što optuženici nisu bili krivi, nego zbog rupa u kaznenim propisima i loše sastavljenih i još lošije zastupanih optužnica.

Zanimanje javnosti izaziva nastojanje premijera Sanadera i Vlade da otklone sumnje u svojeg ministra i predsjednika Nadzornog odbora. Zbog toga se u javnosti otvoreno spekulira da će se za pranje novca možda sumnjičiti dio poslovodstva, ali zasigurno ne i predsjednika te članova Nadzornog odbora.

Zanimanje javnosti za slučaj Brodosplit i odgovornost osobito predsjednika Nadzornog odbora toga brodogradilišta zbog pranja šest milijuna USD izaziva i nedavna polemika između Vlade i Hrvatske udruge poslodavaca u kojoj su poslodavci od Vlade zahtijevali da prekine s praksom imenovanja svojih ministara u nadzorne odbore velikih državnih tvrtki. Premijer Sanader i Vlada taj su zahtjev bahato odbili, a najnovija afera upravo je dokaz da su pogriješili.

Moguće je da će se u istrazi isključiti kaznena odgovornost i predsjednika i članova Nadzornog odbora Brodosplita zbog pranja novca. U tom slučaju, međutim, prema Zakonu o trgovačkim društvima, ostaje njihova odgovornost zbog propusta u nadzoru odluka Uprave. Podsjetimo, predsjednici i članovi nadzornih odbora odgovorni su za stanje u tvrtki nastalo u vrijeme njihova mandata u mjeri u kojoj (ni) su nadzirali odluke poslovodstva. Predsjednici i članovi nadzornih odbora, prema Zakonu o trgovačkim društvima, u određenim uvjetima za štete u tvrtki u čijem su nadzornom odboru odgovaraju i svojom cjelokupnom privatnom imovinom.

Formalno je država Brodosplitov dioničar i u toj bi funkciji mogla pokrenuti postupak za naknadu štete od predsjednika i članova Nadzornog odbora brodogradilišta. Da do takva spora uistinu i dođe, bio bi to zanimljiv sudski spor u kojemu bi država od svojeg ministra zahtijevala naknadu štete zbog propusta u nadzoru rada uprave brodogradilišta u čijem je nadzornom odboru bio predsjednik.