Na konferenciji o stranim ulaganjima održano je pet panel-diskusija, a dvije su posvećene sektoru budućnosti, odnosno informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji i biotehnologiji. Za ta je dva sektora istaknuto da imaju iznimno važnu ulogu u razvoju Hrvatske, a panelisti su raspravljali o hrvatskim mogućnostima razvijanja tih globalno rastućih sektora. Diskusije su, pak, počele temom o poboljšanju investicijske klime i izgradnje imidža Hrvatske kao poželjnog ulagačkog odredišta. U drugoj panel-diskusiji govornici su se osvrnuli na primjere uspješnog ulaganja u Hrvatskoj, a posljednji je panel posvećen novim modelima i uslugama za razvoj greenfield investicija, pri čemu se posebno raspravljalo o modelu javno-privatnog partnerstva.
Uлагаči iz EU u anketi su odgovorili zašto su došli u Hrvatsku, kakva iskustva imaju, a opća je ocjena da je poslovanje svake godine sve bolje i bolje, ali još uvijek postoje administrativne prepreke. Budući da niti Agencija za promicanje izvoza i ulaganja (APIU), a niti hrvatska Vlada ne mogu znati kakve strane investicije pojedine hrvatske regije u biti žele, prvi je zadatak Agencije, kako je istaknuo njen čelnik Slobodan Mikac, izraditi analizu koja će obuhvatiti želje i potrebe svake hrvatske regije.
- Na osnovi takve sveobuhvatne analize, vodeći računa o ulaganjima za koja su se opredijelile regije, tražit ćemo odgovarajuće investitore – rekao je Mikac na prvom panelu konferencije pod nazivom Poboljšanje investicijske klime i izgradnja imidža Hrvatske kao poželjne ulagačke destinacije najavivši također organiziranje sustava ulaganja.
Moderator panela Padraic White, bivši ravnatelj irske Agencije za promicanje ulaganja i savjetnik APIU-a, naglasio je da pojam investicijska klime uključuje i političke rizike te pitanje radne snage. Na prvom panelu sudjelovali su i Vesna Trnokop Tanta, potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore, Peter Hasslacher, direktor Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu, Anthony O’Sullivan, voditelj projekta Investment compact za Jugoistočnu Europu iz OECD-a, Tibor Sult, savjetnik za gospodarske odnose mađarskog veleposlanstva, i Goran Radman, predsjednik Microsofta za Jugoistočnu Europu i član Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Vesna Trnokop Tanta naglasila je da je 58 posto stranih investicija bilo u svojstvu vlasničkih ulaganja i preuzimanja hrvatskih tvrtki u procesu privatizacije većinom u bankarskom sektoru, telekomu i kemijskoj industriji.
- To su najprofitabilniji sektori, od kojih znatan dio dobiti ostaje u zemlji, otprilike 20 posto od stranog ulaganja – rekla je Trnokop Tanta naglašavajući da su dosad nedostajale investicije koje bi donosile povećanje radnih mjesta i izvoza. Naglasila je da Hrvatska ulazi u novu fazu investicija, u kojoj su najvažnije greenfield investicije, te dodala da je za otklanjanje prepreka nužno uspostavljanje komunikacijskih kanala između svih promotora Hrvatske.
Hasslacher je predstavio rezultate ankete koje je ured proveo u suradnji s 24 članice Europske unije, a sudjelovali su svi investitori iz EU koji su već ulagali u Hrvatsku. – Uлагаči su kroz anketu objasnili kakva iskustva imaju i zašto su došli u Hrvatsku, a opća je ocjena da je poslovanje svake godine sve bolje i bolje, ali da još uvijek postoje administrativne prepreke – rekao je Hasslacher.
O’Sullivan je napomenuo da Hrvatska može kroz lidersku poziciju u regiji te poboljšanje proizvoda utjecati i na poboljšanje imidža. – Hrvatska je visokorangirana u usporedbi s drugim jugoistočnim zemljama, čak bolje nego Poljska, a korak koji je, između ostalog, potrebno poduzeti je strategija suzbijanja korupcije – napomenuo je O’Sullivan.
Sult je istaknuo da podupire imidž Hrvatske i kao ulagačke, a ne samo turističke destinacije te napomenuo da izgradnja imidža mora ići u dva smjera. – APIU je sve jača i profesionalnija institucija, a s druge strane potrebno je promijeniti javno mišljenje spram stranih ulaganja koja ne dolaze u Hrvatsku da bi se eksploatiralo, već da bi bila motor razvoja zemlje – rekao je Sult.
Radman je naglasio da je primjetan porast konkurentnosti Hrvatske, ali da ne postoji niti jedan specifični segment koji je ostvario veliki porast. – Relativno zaostajemo u odnosu na okruženje zbog kvalitete javnih institucija, efikasnosti javne uprave te transparentnosti njihovog rada – napomenuo je Radman.
Moderator prvog panela donio je tri zaključka. White je istaknuo da Hrvatska, kad je riječ o direktnim stranim investicijama, mora konkretno artikulirati svoje želje. – Dosad je u Hrvatskoj bilo dosta konfuzije u vezi različitih oblika direktnih stranih ulaganja. APIU se sada fokusirao na ulaganja koja su izvozno orijentirana – zaključio je White, podsjećajući na irsko iskustvo. Podsetio je naime, da je 40 posto irskog rasta osigurano upravo direktnim stranim investicijama. Drugi zaključak irskog savjetnika APIU-a jest da bez funkcionirajućih institucija nije moguće privući strana ulaganja.
-
Prvi put u posljednjih deset godina u Hrvatskoj postoji stručna agencija poput APIU-a koja zapošljava profesionalce. Uz to stručno tijelo, važni institucionalni suradnici su Nacionalno vijeće za konkurenciju te Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Te institucije trebaju uložiti zajednički napor kako bi bile uspješan instrument državne politike – drugi je Whiteov zaključak. Trećim zaključkom White je ukazao na potrebu da Hrvatska procijeni koliki je njen potencijal za privlačenje stranih investicija usmjerenih prema regiji.
-
U Europi je 50 posto više projekata direktnih stranih ulaganja nego ih je bilo u prošle dvije godine – potaknuo je White na razmišljanje domaćih željan stranih investicija.
Uza sve probleme na koje potencijalni ulagači još mogu naići u Hrvatskoj, panelisti su se, govoreći o svojim iskustvima, složili da se tu ipak može ulagati i te ulagačke projekte kvalitetno završiti. Usprkos još nezadovoljavajućoj ulagačkoj klimi u Hrvatskoj, postoje primjeri uspješnih domaćih i stranih ulaganja. Cvijetko Zorović, direktor Sektora za podršku ulagačima u APIU-u, Nenad Grozdanić, direktor Donat Boatsa, Bartosz Stentoft, direktor Rockwool Adriatica, Damir Kirić, direktor Gumiimpexa, Veljko Mijić, financijski direktor Mijo Veneersa, te Josip Butković, predsjednik Uprave G&P Partnersa, podijelili su svoja iskustva u vezi s ulaganjima.
- Moramo postati svjesniji i odgovorniji prema ulaganjima i povećati svijest o njihovoj potroši i važnosti – rekao je Zorović te istaknuo da su ulagači ‘nježne biljke’ koje treba mnogo zalijevati.
Donat Boats uspješni je primjer hrvatske male brodogradnje; tvrtka je stara 10 godina, a osnovana je kapitalom Tankerkomerca. – Ne govorimo o visokoj tehnologiji, nego o poslu koji se temelji na tradiciji i prepoznatljivosti u izradi. Jedino što jamči prisutnost na europskom tržištu jest tradicija i iskustvo – rekao je Grozdanić te dodao da je Donat Boats sve svoje investicije dosad zatvarao poslovanjem, a sada razmišljaju i o stranom kapitalu.
Rockwool Adriatic korporacija je s 23 tvornice u različitim zemljama, a povećavajući proizvodnju u Jadranskoj regiji, odlučili su uložiti u Istru. Riječ je o greenfield investiciji vrijednoj osam milijuna eura, koja će otvoriti više od stotinu radnih mjesta. – Nismo imali teškoća pri dobivanju raznih potrebnih odobrenja, tako da smo 13 mjeseci nakon početka prikupljanja dokumentacije počeli gradnju postrojenja. Nadamo se da ćemo biti spremni za proizvodnju u rujnu iduće godine – opisao je svoje iskustvo Stentoft ističući da im je problem ipak bio nedostatak informacija o hrvatskoj birokraciji.
- Kad smo odlučili upustiti se u rizik ulaganja, kontaktirali smo i državne institucije i lokalnu zajednicu. Ministarstvo zaštite okoliša pozitivno je reagiralo na našu ideju s obzirom na to da Hrvatska mora početi rješavati problem svih vrsta otpada, a zatim smo krenuli na lokalnu razinu tražiti zemljište – rekao je Kirić, direktor Gumiimpexa.
U početku se to činilo nemogućim, no poklopilo se sa stvaranjem slobodne poduzetničke zone u Varaždinu, koja je uvelike olakšala njihov problem, objasnio je Kirić naglašavajući važnost takvih zona za potencijalne ulage.
Veljko Mijić, financijski direktor Miji Veneersa, uspješne tvrtke za proizvodnju i spajanje furnira, istaknuo je da je tvrtka otvorena za nove investicijske modele, jer klasični bankarski ne odgovaraju najbolje ulagačima.
GP&Partners industrija škroba zanimljiva je strana investicija u prvu hrvatsku tvornicu škroba, koja se gradi u Belome Manastiru. Tvrtku su 2003. osnovali nizozemski ulagači i dosad su uložili 34 milijuna eura u novcu i opremi. Tempo rada trebao je biti brži, no zbog nekih otegotnih okolnosti malo je usporen. U prvoj fazi investicije predviđena gradnja tvornice za proizvodnju glukoze, dekstroze i maltodekstrina, u drugoj fazi tvornice škroba, a u trećoj proizvodnja bioetanola. Na pitanje zašto su se odlučili za Hrvatsku, predsjednik Uprave G&P Partnersa Josip Butković odgovorio je da su ulagači odlučili graditi tvornicu škroba uz kukuruzišta (kukuruz je osnovna sirovina za proizvodnju) zbog relativno jeftine, a istodobno obrazovane radne snage te za to što je riječ o području pod posebnom državnom skrbi, na kojem su ulagači deset godina oslobodeni plaćanja poreza na dobit.
Uza sve probleme na koje potencijalni ulagači još mogu naći u Hrvatskoj, panelisti su se, govoreći o svojim iskustvima, složili da se tu ipak može ulagati i te ulagačke projekte kvalitetno završiti. Predstavnik Agencije Zorović na kraju je istaknuo da je u tijeku nekoliko projekata koji bi, nakon što se ostvare, mogli uvelike poboljšati rezultate APIU-a iduće godine.
Što Hrvatska može ponuditi ulagačima u sektorima informacijsko-komunikacijskih tehnologija i poslovnih usluga, pitanje je kojim je Dermot Coffey iz Svjetske banke otvorio panel-diskusiju o tom sektoru budućnosti. Odgovor je: znanjem i vještinama. – Hrvatska u tom sektoru teško može konkurirati nižim troškovima, ali može znanjem i kvalitetnom, obrazovanom radnom snagom. Sektori koji se temelje na znanju stvorit će tisuće novih radnih mjesta u idućih deset godina – istaknuo je Coffey.
Kako će se Hrvatska snaći u tim globalnim trendovima, ovisi ponajprije, složili su se panelisti, o ulaganju u obrazovanje i jačem povezivanju sveučilišta i ICT industrije kako bi obrazovne institucije mogle primjereno i kvalitetno odgovoriti na potrebe industrije.
-
O toj temi ovisi i konkurentnost Hrvatske, a kad govorimo o ICT sektoru, ponajprije valja gledati u budućnost – rekao je Ivan Vidaković, glavni direktor IBM-a Hrvatska, dodajući da Hrvatska definitivno ima mogućnosti za razvoj tog sektora, no i da je nužno napraviti zaokret u visokom obrazovanju i povećati broj profesora i studenata.
-
Ne možemo govoriti o društvu znanja kojem težimo u Hrvatskoj bez vrlo jasne strategije razvoja cijelog društva s fokusom na one grane ili sektore koji su orijentirani budućnosti – istaknula je Gordana Kovačević, predsjednica Ericssonova Nikole Tesle. Jedan od najprosperiternijih sektora budućnosti je područje ICT-a, ali ne donosi svaki posao u tom području jednaku vrijednost. Tako primjerice posao sklapanja uvezene opreme nema stratešku važnost kao kada je riječ o sistemskoj integraciji, proizvodnji softvera te istraživanju i razvoju usmjerenima na izvoz.
O tome da je ICT sektor budućnosti gotovo i nema spora, no ključno je pitanje može li se sektor koji je ocijenjen kao sektor budućnosti razvijati bez uključenosti svih subjekata – od Vlade, sveučilišta i poslovnog sektora – u njegov razvoj. Činjenica da u diskusiji nije sudjelovao nijedan Vladin predstavnik ne nudi, na žalost, mnogo optimizma. Panelisti, među kojima su još bili Vedran Mornar, novi dekan zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Dalibor Marijanović, voditelj programa IRCRO (BICRO d.o.o.), te Branko Lampl, član Uprave Siemensa, složili su se da potreba za ICT stručnjacima mora biti usklađena s potrebama postojećih kompanija i onih koje su spremne ulagati u Hrvatsku.
Marijanović je istaknuo nužnost daljnjeg poticanja komercijalizacije inovativnih projekata domaćih znanstveno-istraživačkih ustanova. Kad je riječ o ciljevima, istaknuo je stvaranje infrastrukture, odnosno gradnju centara za transfer tehnologija i tehnoloških parkova te stvaranje novih tvrtki utemeljenih na visokoj tehnologiji. Država te projekte može, rekao je, financirati do neke faze, no nakon toga potreban je privatni kapital, u čemu Hrvatska još zaostaje za razvijenim zemljama.
Mornar je u izlaganju istaknuo da, umjesto težnji prema elitizaciji tog fakulteta i smanjenju broja studenata, treba povećati broj profesora i studenata kako bi se odgovorilo na potražnju i zadovoljilo potrebe ICT tržišta. FER-ov plan je, kao što je rekao, najprije povećati prostor, a zatim broj profesora.
Glavni je problem, međutim, kako zadržati kvalitetne studente na fakultetu, odnosno ponuditi alternativu odlasku u neusporedivo bolje plaćeni privatni sektor – naglasio je Mornar.
Osim jačanja veze obrazovnog sustava i industrije, potrebno je napraviti detaljnu analizu gdje je Hrvatska u ICT sektoru danas i gdje želi biti u budućnosti. Prema predviđanjima, do 2010. će godine sedam milijuna novih radnih mjesta stvoriti nanotehnologija, tri milijuna biotehnologija, a 1,5 milijuna ICT. Vidaković je iznio i podatak da je u Americi 17 posto studenata upisano na prirodne fakultete, na svjetskoj razini 27 posto studenata, a u Kini čak 52 posto.
Ericsson Nikola Tesla jedan je od svjetlih primjera stranih ulaganja u ICT sektor, a ono što je švedske ulagače privuklo ulaganje u hrvatsku tvrtku, istaknula je Kovačević, upravo je fleksibilna i kvalitetna radna snaga. Takve bi se kadrove, dodala je, trebalo zadržati u Hrvatskoj tako da im se u globalnim inicijativama omogući da budu dijelom internacionalnih timova, i to na inovativnim područjima, a da istodobno ne moraju otići iz Hrvatske.
Segment u ICT sektoru koji očekuje snažniji rast su usluge, ponajprije outsourcing, koji je još nedovoljno prepoznat u Hrvatskoj. U 2005. je godini svjetsko ICT tržište procijenjeno na 1,3 trilijuna dolara, od čega je 500 milijardi dolara odlazilo u segment outsourcinga.
Želi li Hrvatskoj osigurati da više ne zaostaje u biotehnologijama, jednom od sektora budućnosti, hrvatska Vlada nužno mora i to što hitnije donijeti strateški plan za biotehnologiju i sektore na koje ima utjecaj. Riječ je farmaceutskoj industriji, kemijskoj industriji, poljoprivredi, energetici i sektoru zaštite okoliša. Zaključak je to panela o biotehnologijama pod vodstvom Danice Ramljak, predsjednice Medora Global Consultinga iz SAD-a. Panelisti na temu biotehnologija istaknuli su i da hrvatski znanstveno-istraživački sektor proizvodi prema patentima da bi se Hrvatska mogla smatrati ozbiljnim igračem u polju novih tehnologija. Naime, nešto više od 400 patentna u posljednjih 15 godina, koji svi dolaze iz Plive ili Belupa, nedovoljno je.
Ramljak je, vodeći vrlo dinamičnu raspravu, istaknula da industrija i sveučilišta u Hrvatskoj nisu dovoljno dobro povezani te da među tim institucijama ne postoji kvalitetan transfer znanja. Kako je naglasila, zaštita intelektualnog vlasništva od presudne je važnosti za znanost koja proizvodi patente, a institucije koje štite intelektualno vlasništvo moraju djelovati brzo. Hrvatske su, dala je nasluti – prespore.
Hrvatska nema čak ni strategiju razvoja za inkubatore, što je potpuno neprihvatljivo – rekla je Ramljak te napomenula da je biotehnologija jedan od tri prioriteta Europske unije, a cilj je europskih zemalja da se u razvoju i primjeni tehnologije sustigne Japan i SAD.
Radan Spaventi, predsjednik Uprave GlaxoSmithKline istraživačkog centra, istaknuo je da je Hrvatska imala velike prednosti u biotehnologijama prije desetak godina kad je bila dio ekskluzivnoga kluba zemalja koje imaju svoj originalni lijek. Spaventi je ipak zaključio da je Hrvatska počela gubiti te svoje prednosti i premijeru Sanaderu uputio pitanje: Što mi želimo da Hrvatska bude, resort i ekonomska kolonija ili globalni partner u biznisu? Da jući svoj odgovor na pitanje upućeno premijeru Spaventi je rekao da jedino znanje i inovacija ne razlikuju velike od malih nego sposobne od nesposobnih i uspješne od neuspješnih te naglasio da je GlaxoSmithKline u Hrvatsku došao zbog 130 zaposlenika bivšega Plvinoga istraživačkog instituta koji znaju nešto što nitko drugi na svijetu ne zna i da samo znanje može privući kapital.
Hrvatske kompanije, ne shvati li hrvatska politika na vrijeme da se biotehnologije ne mogu razvijati bez krovne strategije, nemaju baš svijetlu budućnost. Ni onim velikima koje ne ovise toliko o strategiji države nije lako. Tako je Darko Marinac, predsjednik Uprave Podravke, izjavio da Belupo, ne shvati li ulogu novih biotehnologija, za deset godina neće ni postojati.
Na panelu je posebno istaknuto da hrvatski obrazovni sustav mora proizvoditi više visokoobrazovanih kadrova, ali resorno ministarstvo i gospodarski sektor moraju sveučilištima znati reći koliko kadrova obrazovanih u području biotehnologija tržište rada treba danas, koliko će ih trebati za pet, a koliko za 10 godina.
- Ne postoji naše tržište rada ili strano tržište rada. Postoji samo jedno tržište rada. Lijekove proizvode multifunkcionalni timovi, a u obrazovnom ciklusu i stvaranju poduzetnika moramo biti potpuno otvorena zemlja – istaknuo je Marinac.
Vladimir Mrša, dekan Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, rekao je da se na fakultet na godinu upisuje 60 studenata biotehnologije, a da je prolaznost 70-ak posto, ali naglasio je kako kadrovi trebaju dugo razdoblje prilagodbe kad je riječ o suradnji s gospodarstvom.
- Naši studenti nisu znali primijeniti naučeno, a znanje nije samo po sebi cilj, već alat – rekao je Mrša.
Panelisti, među kojima su bili i Andrea Tomljenović, pomoćnica ministra za znanost, te Mirko Hadžija, voditelj laboratorija LMET, Institut Ruđer Bošković, zaključili su da biotehnologija u Hrvatskoj ima prošlost, ali da je potrebno osigurati joj i budućnost te ponovno napraviti transfer znanstvenih rezultata u komercijalne svrhe. Zaključak panela, koji je predložila moderatorica Ramljak, jest sazivanje radne grupe u kojoj će biti predstavnici Ministarstva gospodarstva i Ministarstva znanosti te stručnjaci kako bi se dogovorilo pisanje strategije, a za organizaciju je zadužila APIU.
Pravim okvirom treba zajamčiti da promjena vlasti ne može dovesti do eventualnih teškoća jer JPP nije politički interes, nego interes građana, i to dugoročni, istaknuto je u diskusiji. Prvo pitanje na koje su panelisti nastojali odgovoriti bilo je ‘Kako ne-kompromitirati javno-privatno partnerstvo?’ Sudionici panela bili su kovi su veliki jer uključuju i fiskalni i politički i operativni rizik – rekao je Prka i dodao da se o JPP-u mora više razmišljati na komercijalnoj, a ne fiskalnoj bazi.
Ružica Adamović rekla je da je HBOR, u želji da se potaknu ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, sagledao i mogućnosti uvođenja novih modela financiranja i ulaganja, a projekt s USAID-om trebao bi se primijeniti na komercijalnim projektima. Thur je, odgovarajući na pitanje kako osigurati da ugovori budu obostrano korisni, odnosno da koriste i javnom i privatnom partneru, naglasio da si Grupa Midia ne može dopustiti da se nakon godinu ili dve od početka projekta pokaže da nešto iz ugovora nije bilo na obostranu korist.
- Pravim okvirom treba urediti da se obje strane vežu tako da promjena vlasti ne može dovesti do eventualnih teškoća, jer JPP nije politički interes, nego interes građana, i to dugoročni – istaknuo je Thur.
Charlotte Ruhe rekla je da se projekt JPP-a mora izrađivati na zdravoj osnovi, a da bi EBRD kreditirao takav projekt budu li postojala jamstva Vlade i institucija kao što je HBOR. – Treba postojati transparentan javni natječaj. EBRD je zainteresiran za Hrvatsku, a često izravno kontaktiramo općine. Od grada tražimo da jamči za kompaniju – rekla je Ruhe.
Tsuchiya je naglasio da uz financijski rizik uvijek postoji i politički, no ne u smislu nemira u državi, nego sposobnosti vlade da podrži JPP. Kao što je rekao, banka ne može pokriti politički rizik, ali može surađivati sa zemljom domaćinom projekta kako bi se stvorila dobra politička klima.
