Šou između Zagreba i Osijeka zasjenio likvidacije na Lošinju

Obojica su iznimno inteligentni, drski, odvažni i autoritarni, za njih cilj opravdava sredstva. No za razliku od Glavaša, Sanader je velemajstor savezništava i osiguravanja pokrića.

Novi nastavci političko-poličko-pravosudne sapunice s Branimirom Glavašem sve više razotkrivaju nagomilanih bijedu hrvatskoga političkoga, policijskoga i pravosudnog sustava, među ostalim i zbog načina na koji je izveden najnoviji pokušaj smještanja Glavaša u pritvor kao odgovornog za takozvani slučaj ‘selotejp’, koji je zapravo eufemizam za likvidaciju (uglavnom) Srba u ratnom Osijeku i njihovo bacanje u Dravu.

Naime, na taj je slučaj ljetos za saborskom govornicom ponovno podsetio upravo sâm Branimir Glavaš, aludirajući na zapovjednu odgovornost svojega bivšeg prijatelja, stranačkoga kolege i političkoga saveznika Vladimira Šeksa. I sad eto zaokreta: u jesenskom nastavku istraža slučaja biva dovršena upravo učenička puta u Finsku, a Glavaš prema toj istrazi ispadla glavni naredbodavac. Proceduralna akrobatika kojom su državno odvjetništvo i mandatno-imunitetno povjerenstvo još jednom (bezuspješno) pokušali ekspresno spremiti Glavaša u pritvor, i politički šou koji je prati, govor u prilog tezi da je važnije ukloniti ga s političke scene uoči sljedećih izbora nego vjerodostojnim sudskim postupkom nastojati utvrditi istinu o ubojstvima u Osijeku 1991. i kaznenu odgovornost za njih. Za praćenje te političko-pravosudne sapunice stoga je nužno poznavati odnose njezinih aktera.

Glavni lik Branimir Glavaš iznimno je inteligentan, iznimno drzak, odvažan i autoritarni tip kod kojega cilj opravdava sredstva, bez obzira na zakone i propise. Bez takva Glavaša na čelu obrađene grada Osijek bi u jesen 1991. vjerojatno pao. Ali uz takva Glavaša već su se od jeseni 1991. vezivale priče o nestancima osječkih Srba. Iz pragmatičnih političkih razloga nijedna prethodna vlast nije pokrenula istragu na temelju tih priča: najprije je zemlja bila još okupirana i u ratu, pa je Glavaš trebao HDZ-u kao jaki čovjek u Slavoniji, pa je trebao Ivi Sanaderu za pobjedu nad Ivicem Pašalićem, pa mu se nije želio zamjeriti Račan, pa je opet trebao Sanaderu za pobjedu na prošlim izborima. Pod istragom se našao tek nakon što se odmetnuo od HDZ-a. Na drugoj strani, u nedostatku vjerodostojne istrage, godinama se u dijelu hrvatskih medija gradio mit prema kojemu je Glavaš osobno odgovoran upravo za svako ubojstvo u ratnom Osijeku.

Ivu Sanadera s Glavašem ne povezuje samo stranačka prošlost već i neke karakterne sličnosti. I Sanader je iznimno inteligentan, drzak, odvažan i autoritarni, i za njega cilj opravdava sredstva. No za razliku od lokalnoga šerifa Glavaša Sanader je klasični primjer političara birokrata, velemajstor sklapanja savezništava i osiguravanja pokrića. On nikada ne bi mogao biti šef obrane grada, ali mu se ne bi mogla dogoditi ni afera vezana uzločin. Ili bi je bar diplomatski na vrijeme delegirao prema nižim instancama. I za kazneni progon političkog odmetnika Glavaša pronašao je uvjerljivo pokriće – pravna država mora neometano djelovati.

Epizodist u sapunici Vladimir Šeks bivši je Glavašev prijatelj kojega politički istražitelj Vladimir Faber, vrlo neumjesno, unaprijed oslobađa odgovornosti za ‘slučaj selotejp’, poručujući da novih okrivljenika neće biti. No politički službenik Vladimir Faber izravno je ovisan o aktualnoj izvršnoj vlasti i nije tajna da je za lov na Glavaša postavljen po kazni, da bi iskupio neka bivša politička savezništva.

Kad se u predstavu traženja ekspresnoga puta za pritvaranje Glavaša uključi i državni odvjetnik Mladen Bajić, tužitelj koji je našao čarobnu formulu kako spojiti pravnu državu i političke želje svih dosadašnjih hrvatskih vlasti, uključujući i Carlu del Ponte, to samo pojačava sumnju da je političko-pravosudni sustav upregnut u ostvarenje nekih drugih interesa. Politički spektakl koji prati slučaj Glavaša smanjuje vjerojatnost da će se okolnosti i odgovornosti za zločine nad Srbima u Osijeku ikad uistinu rasvijetliti.

Ali zato postaje jasnije zašto takav političko-pravosudni sustav nije u stanju zaštiti od likvidacije odvjetnika Lešića i njegova sina, iako je s prijetnjama bio upoznat i zamoljen da ih zaštiti još prije po-la godine, i zašto nije u stanju stati na kraj narko-mafijski i drugom organiziranom kriminalu – jer politički šou ima prednost.