Sretan brak i dvoje djece

Brojke ne lažu: nitko u Formuli 1 nije postigao koliko Michael Schumacher. Nijemac je na kraju tekuće sezone vlasnik svih važnih rekorda u tom natjecanju, uključujući sedam svjetskih naslova i 90 pobjeda na utrkama – rekorda koje još stigne nadmašiti u nekoliko preostalih utrka do kraja sezone.

Ne osobito simpatično, Schumacherovo je lice najprepoznatljivije na svijetu. On je doista sveprisutan; na Googleu će nam se izlistati više od dvanaest milijuna stranica, a na Yahoou, pak, gotovo četvrtast i pol milijuna. Možda bi Ayrton Senna, da nije 1994. poginuo u Imoli, danas bio najveći vozač svih vremena, no to je mašta, jer u stvarnosti je Schumacher broj jedan. Ne najpošteniji, ne najobljubljeniji, nego ‘samo’ najuspješniji.

Ljubitelj nogometa (i vrlo dobar amaterski igrač) poznat je i kao poštovatelj bivšega njemačkog reprezentativnog vratara Haralda Schumachera zvanog Toni. Simpatija prema prezimenjaku potvrđuje predodžbu o Schumachera kao bahatom ratniku nezainteresiranom za fair play. Naime, Schumacher vratar izazivač je jednog od najzločestijih prekršaja na nogometnim travnjacima: na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1982. namjerno se laktom i koljenom zabio u Francuza Patricka Battistona i pritom ga teško ozlijedio. Cinici smatraju da ga smatraju kraljem proračunanosti i planiranja. Schumacherova se imovina procjenjuje na 500, a godišnji prihodi na 80 milijuna eura.

Nije uspio otići s još jednim, zadnjim peharom pobjednika Svjetskog prvenstva Formule 1. Zastavio se na sedam naslova i 91 pobjedi na utrkama.

Rođen u mjestašću Kerpenu pokraj Kölna, odrastao je pod okriljem oca, također zaljubljenika u motore. Kad mu je bilo pet godina, tata mu je, inače upravitelj trkališta za karting u Kerpenu, konstruirao prvi kart i isplanirao za njega idealnu budućnost. Od tada se Michael svake godine penjao za stubu više u automobilizmu, a 1990. osvojio je prvenstvo u Formuli 3.

Prvak u svim nižim kategorijama, 1991. debitira u Formuli 1 u Jordanovoj momčadi, i to zahvaljujući svadljivu taksistu. Naime, tadašnji prvi Jordanov vozač Bertrand Gachot sukobio se s vozačem oko cijene vožnje – sprejmom ga je poprskao po licu i završio u pritvoru. ‘Gazda’ Eddie Jordan promaknuo je Schumachera na Gachotovo mjesto i omogućio mu da vozi na Velikoj nagradi Belgije u Spau. Nekoliko tjedana nakon debija Flavio Briatore uvjerio ga je da potpiše svoj prvi veliki ugovor.

Iduće godine pobijedio je na svojoj prvoj Velikoj nagradi, opet u Spau, a već 1993. šest se puta penjao na postolje, jedanput i na najviše, u portugalskom Estorilu. Samo tri godine nakon debija Schumi je postao svjetski prvak, stekavši ugled vozača sklonog izazivanju rasprava i nesportskih manevara na pisti. Njegov je prvi naslov ostao u sjeni pogibije Ayrtona Senne u Imoli te skandaloznog i nekažnjenog poteza kojim je iz traka izbacio i sebe i konkurenta Damona Hilla da bi zadržao bodovnu prednost pred Englezom. Godinu poslije obranio je to prvenstvo zahvaljujući vrhunskim izvedbama, uključujući onu u Belgiji, kad je postigao pobjedu unatoč startanju sa 16. pozicije. Legenda o Schumacheru počela se radati nakon njegova prelaska u Ferrari 1996. godine. Ondje nisu bili osobito uspješni pa se do 2000. mučio sve do povratka na vrh. Godinu dana prije strašan ga je incident zamalo zasvagda izbacio iz igre.

U Silverstoneu je, naime, doživio nezgodu – u prvom se krugu zabio u zid slomivši pritom nogu, a njegov je razbijeni Ferrari oduvukla dizalica. Vratio se u Sepangu u Maleziji nakon šest propuštenih utrka. Pet sezona, između 2000. i 2004., svijet Formule bio je obojen Ferrarijevom crvenom i bojama njemačke trobojnice. Tek ga je prvi idući rođeni genij, Španjolac Fernando Alonso, prošle sezone svrgnuo s čelnog položaja.

Schumacherova vladavina poklopila se s najsušnijim razdobljem Formule 1. Kad netko niže trofeje bez prave konkurencije, umore se svi ljubitelji sporta, osim najzaluđenijih Ferarrijevih navijača ili Nijemaca. Fernando Alonso misli da će Formuli biti bolje bez Schumachera. Veliki je vozač, kaže, i nekorektan sportaš griženijih Ferarrijevih navijača ili Nijemaca. Čovjek kojemu su Schumacherove pobjede najmanje dosadile sigurno je jedino on sam. Da bi uklonio bar jednog suparnika, 2000. godine nagovorio je vlasnike momčadi da mu zamijene partnera, temperamentnog Iraca Eddieja Irvinea, s pitomijim vozačem. Doveden je Brazilac Rubens Barrichello, spremniji na suradnju – i na propuštanje Schumachera ako bi se taj našao iza njega.

Nije mu dosadilo ni zarađivati. Njegova se imovina procjenjuje na 500 milijuna eura, a godišnji prihodi na 80 milijuna. Kralj je proračunast i planiranja. Najavljujući oproštaj, rekao je da je odluku donio 2. srpnja, nakon što je razmislio o svojoj karijeri i budućnosti.

Michael i Ralph Schumacher nemaju samo isto zanimanje (naravno, i prezime) već i žene vrlo sličnih imena. Michael je oženjen Corinnom, koju je upoznao 1990., i to dok je bila djevojka vozača Heinz-Harolda Frentzena. Potkraj te godine ta je veza pukla, a Michael je ‘ule-tio’ vještinom kojom inače ulijeće pred druge vozače na pisti. Uglavnom, vjenčao se s njom 1995. godine. Par je dobio dvoje djece, Ginu Mariju i Micka. Žive u malom švicarskom selu, a slove za jedan od sretnijih parova Formule 1.

Mladi brat Ralph vjenčao se s Corom, rođenom Brinkmann, u čijoj su ljepoti – njezinoj nagosti – 2001. imali prilike uživati i čitatelji Bilda. Naime, dok još nije bila u vezi s mladim Schumacherom, fotografirao ju je Jens Bruggemann, koji je procijenio da je pravi trenutak za prodaju fotografija tiražnome mediju. Kad je Ralph doznao za Bruggemannov plan, htio je otkupiti fotografije za 375.000 dolara, ali tada je Bild zagrizao i otkupio ih za još veću svotu. Par je neko vrijeme gundao, ali se zatim pomirio sa situacijom i – vjenčao.

Schumijeva je reputacija takva da ga je Fernando Alonso prozvao ‘najprljavijim vozačem u povijesti’. Alonso je premlad da bi mogao svjedočiti cijeloj povijesti Formule, ali legende o Schumijevim incidentima postale su tradicija. Njegova karijera vrvi trikovima koje su suparnici ocijenili namjernima i nespojivima s poštenim natjecanjem.

U odlučujućoj utrci Schumacher morao ostati ispred Damona Hilla da bi osigurao naslov prvaka. U jednom se zavoju pogreškom zabio u zid i oštetio bolid, što je značilo završetak utrke i gubitak naslova. No, dosjetio se kako prevariti Hilla: vratio se na stazu i zabio u njegovo vozilo, zbog čega su obojica ispalila iz utrke i ostala bez bodova. Takav je rasplet odgovarao Nijemcu jer je zadržao bodovnu prednost i osvojio prvi naslov. Hill je bio zgrožen Schumacherovim poimanjem fair playa, ali kritike su mogle biti upućene i Upravi Formule, koja je glatko mogla kazniti arogantnog Nijemca.

U vrijeme kad je bolid s vozačem morao biti težak 595 kilograma, Schumacher je, da bi mogao voziti lakši bolid, tvrdio da je težak 77 kilograma. U Brazilu ga je vodstvo Formule izvagalo zabilježilo – 71,5 kilograma.

Kanađanin Jacques Villeneuve morao je u posljednjoj utrci završiti ispred Schumachera da bi ga pretekao u ukupnom poretku, ali ‘majstor’ je opet pokušao uloviti pobjedu u mutnom. U završnoj fazi utrke Villeneuve se opasno približio Schumiju i pokušao ga preteći na ravnini, no ovaj se okrenuo prema njemu i pokušao izazvati sudar te tako isključenje obojice, ali koje bi samo njemu išlo u prilog. No taj mu manevar nije uspio pa je izletio sa staze, dok je Villeneuve nastavio utrku i kao trećeplasirani osvojio naslov. Uprava Formule taj je put postupila ispravno izbrisavši Schumachera iz završnoga poretka i oduzevši mu naslov dopravaka.

Novi skandal: odgurnuo je vodećega Davida Coultharda tako što mu je ‘uvalio’ svoj prednji kotač u stražnji dio vozila. Završio je utrku ispred Britanca i na opće iznenađenje prošao nekažnjeno.

U borbi za vodeće mjesto Mika Hakkinen pokušao je prestići Schumija, ali taj je silovito skrenuo u njegovu putanju, toliko da su im se dotaknuli kotači. Razumniji je Finac usporio, ali ga je prestigao u idućem krugu. Potkraj utrke Hakkinen je održao Nijemcu bukvicu, ali on na tiskovnoj konferenciji nije htio priznati da je učinio išta pogrešno.

Ni brat Ralph nije dobio popust od nemilosrdnoga Michaela. Na utrci u Nürburgringu Michael je uočio da ga Ralph dostiže unatoč slabijoj startnoj poziciji. Kad je pokušao pretjecanje, stariji mu se brat ‘edukativno’ ispričao na putu doveoši ga u situaciju da bude stjeran uza zid ako ne uspori. Usporio je.

Ferrarijeva momčad izdala je naredbu da Schumacher mora završiti ispred klupskoga partnera Rubensa Barrichella pa mu se Brazilac morao maknuti u posljednjem krugu i dopustiti mu da ga preteke i osvoji prvo mjesto. Barrichellu se pušilo iz glave zbog utrke izgubljene prema naredbi s vrha, a ni vodstvo Formule nije bilo oduševljeno. Takve su momčadske naredbe ubuduće bile zabranjene, a Ferrari je kažnjen s milijun dolara.

Na ravnom dijelu staze Schumi se postavio ispred Alonsa, koji je imao brzinu za pretjecanje. Iako Alonso nije odustajao od manevra, Nijemac ga je nastavio ometati, tako da je ovaj dopola skliznuo na travu, i to pri brzini od 330 kilometara sat.

Potkraj svibnja ove godine poništen mu je plasman u kvalifikacijskoj utrci za Grand Prix Monaca zbog nepropisnog manevra kojim je u zavoju prepriječio put Alonsu da bi ga spriječio u ostvarivanju boljeg vremena i startnog položaja.