Strana ulaganja, kao i ona domaća, izuzetno su važna za snažniji rast i razvoj hrvatskoga gospodarstva. Situacija se u Hrvatskoj u vezi s tim pitanjem popravlja, ali još je daleko od idealne. Zadatak Agencije za poticanje izvoza i ulaganja, na čijem je čelu odnedavno Slobodan Mikac, upravo je promjena investicijske klime i stvaranje imidža Hrvatske kao ulagačke destinacije. O tome kako olakšati život investitorima i privući investicije razgovarali smo s novim ravnateljem Agencije.
-
Kakvi su vaši prvi dojmovi nakon nekoliko tjedana na novoj funkciji? – Volim akciju, a i radim ono što sam radio u slobodnoj zoni Varaždin i razvojnoj agenciji Sjever, ali trebat će još nekoliko tjedana da se stvari poslože. Kratkoročno planiramo srediti komunikacije s lokalnim i regionalnim uredima za gospodarstvo, izraditi kataloge svega što je na raspolaganju a može se iskoristiti u gospodarske svrhe te sudjelovati u izradi strategije izravnih stranih ulaganja.
-
Dosad ste se posebno bavili slobodnim i poslovnim zonama. Kako je trenutačna situacija? – Od 270 zona, 130 je spremno za prihvat investitora, ali ostali nisu riješili probleme infrastrukture. Zone bi se trebale opremiti i staviti u funkciju, a pogodan model za to su javno-privatna partnerstva. Ministarstvo nema dovoljno sredstava da bi financiralo sve zone, pa mislim da je to na neki način i dobra stvar. Lokalne strukture, a i privatni kapital trebali bi se, putem javno-privatno partnerstva, uključiti u financiranje.
-
Kakvo rješenje nudi Agencija? – U Agenciji razmatramo nekoliko modela. Razmišlja se o osnivanju fonda, odnosno uključivanju javnog i privatnog dijela novca i, naravno, o suradnji s bankama. Razgovarali smo i s Europskom bankom za obnovu i razvitak te Svjetskom bankom, koji raspolažu s takozvanim ‘soft’ kapitalom, a tu je i HBOR koji bi nas mogao kreditno pratiti. Sredstva koja se i sada izdvajaju za tehnološke parkove i zone mogla bi se multiplikirati, a ono što se od korisnika tijekom eksploatacije zone dobije koristilo bi se za otplatu kreditnih sredstava. To bi mogao biti zanimljiv model, pogotovo za male sredine, jer veliki gradovi poput Zagreba imaju i više sredstava, pa to ponekad mogu sami financirati.
-
Što konferencija održana u Cavtatu znači domaćim i stranim ulagačima? – Konferencija je susret svih za interesiranih za suradnju s agencijom. Uz pomoć USAID-a i Poduzetne Hrvatske, uspjeli smo privući kvalitetne ljude, a tijekom nekoliko panela pokušali odgovoriti na neka važna pitanja, kao što je budućnost ulaganja u Hrvatsku. Mislimo da Hrvatska nije iskorištala sve svoje mogućnosti. Nismo ni tako loši kao što ponekad mislimo da jesmo ili nas takvima prikazuju, ali ipak trebamo još mnogo toga napraviti. Možemo i moramo biti bolji, a Agencija mora prevesti u ključnu i prepoznatljivu instituciju za privlačenje stranih ulaganja i pružanje svih usluga koje su potrebne potencijalnim i postojećim ulagačima, a koje su u drugim tranzicijskim zemljama standard. Pokušat ćemo u Agenciji utvrditi činitelje koji sprječavaju ulaganje, a definirat ćemo i dobre investicije, pokazati kako su to drugi napravili. Istatnut ćemo primjere najboljih praksa i pokazati da je Hrvatska izuzetno zanimljiva za određeni tip ulaganja.
-
Na koji tip ulaganja mislite? – Naša zemlja nije zanimljiva s obzirom na jeftinu radnu snagu ili proizvodnju niže dodane vrijednosti, nego za srednje do visoko softicirane kategorije proizvoda. Imamo, primjerice Selk u Kutini, vrhunskog proizvođača piezotehnologije, pa firmu Zrinski s medicinskim instrumentima u slobodnoj zoni Varaždina te još nekoliko poduzeća iz Zagreba i Rijeke, a cilj nam je proširiti takvu proizvodnju i na druge regije. Na konferenciji smo definirali naše dobre strane, ali i probleme, a u zaključku istaknuli i najveće probleme i predložili moguća rješenja. Na jednom od panela predstavljen je model javno-privatnog partnerstva, za koji se nadam da će zainteresirati predstavnike ministarstava i lokalnih samouprava. Imali smo sreću da smo privukli i predstavnike Japanske banke za međunarodnu suradnju jer Japanci, uz Švicarce, mogu uz najniže kamate na kredite pratiti sve velike projekte.
-
Zašto ste ICT i biotehnologiju izabrali kao sektore budućnosti? – Upravo zato što smo definirali visoku tehnologiju kao prioritet. U sektorskoj analizi CARDS-a to je istaknuto također kao prioritet, ali sad smo išli i korak dalje. Razgovarali smo o projektu mreže biotehnoloških parkova, koji se neće zaustaviti samo na Varaždinu. Moramo si postaviti i veće ciljeve od onih za koje sada mislimo da ih možemo ostvariti. Parkovi bi sigurno trebali biti u Zagrebu, Osijeku, Splitu i drugim sredinama koje imaju uvjeta za to, odnosno u većim centrima od kojih svaki ima jednu vrstu tehnologije, a ti bi parkovi trebali biti centri izvrsnosti. Primjerice, u Osijeku bi mogao biti biotehnološki park za prehrambeni industriju itd. Biotehnologija je danas grana s najvećim raštom u svijetu, a zaputimo li se dovoljno rano i krenemo u pravome smjeru, imali bismo velike izglede da u suradnji s fakultetima i drugim institucijama postanemo i regionalni lider na tom području, pogotovo s obzirom na to da to pretpostavlja visokoobrazovanu radnu snagu i vještine koje nose i veću dodanu vrijednost.
