ZLATNE KOKE: Belje, Petrokemija, Končar, Đaković, Dalekovod…

Tek je manji dio dionica do rekordnih razina došao na temelju fundamentalnih vrijednosti, a većim dijelom na temelju spekulacija, svijetlih perspektiva ili pak pretjerane evaluacije vrijednosti nekretnina.

Hrvatsko dioničko tržište ove je godine donijelo niz rekordera. Tržište je gotovo cijele godine, još od ranog proljeća, bilo iznimno likvidno, ponajviše zaslugom preuzimanja Plive, ali i mnoštva dionica koje su ostvarile visoke stope rasta. Interes investitora tako se, kako se približavamo kraju godine, povećava, a s Plive ‘prelijevao’ i na ostale najlikvidnije dionice hrvatskoga tržišta. Na tržištima regije, u prvih devet mjeseci ali i u trećem tromjesečju, hrvatsko dioničko tržište lider je po prinosima, pokazuju podaci Raiffeisen Consultinga. Od početka godine prinos iznosi 46,4 posto, a u trećem tromjesečju 14,6 posto.

Iza hrvatskog su tržišta tako u prvih devet mjeseci prema kriterijima prinosostalost i tržišta Rusije (37,7 posto) i Slovenije (21 posto). I promet je bio iznimno visok. U prvih je devet mjeseci ostvaren promet od 10,7 milijardi kuna, što predstavlja rast od čak 108 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, pokazuju podaci RBA. Uspoređi li se promet trećeg tromjesečja ove godine s istim razdobljem lani, rast je još spektakularniji – čak 149 posto.

Tržišna kapitalizacija dionica Zagrebačke i Varaždinske burze na kraju rujna ove godine iznosila je 159,6 milijardi kuna. Iako na listi rekordera ima i onih najlikvidnijih eminentnih imena domaćega tržišta kapitala, većina je dionica spomenuta u ovome tekstu ostvarila fantastični rast upravo ove godine, odnosno na neki je način ustala iz mrtvih.

Tako se iz posrnuloga gubitaša, čije dionice nikoga nisu zanimale, promjenom u vlasničkoj strukturi i ulaskom Agrokora (kontrolira nešto više od 50 posto vlasničkog udjela), Belje (BELJE-R-A) prometnulo u jedno od najzanimljivijih izdanja na hrvatskom tržištu kapitala, smatra burzovni analitičar Poslovnog dnevnika Mario Gatar. Silne investicije kojima je Agrokor pokušavao tvrtku vratiti u život rezultirale su dramatičnim preokretom u poslovnim rezultatima, o čemu zorno svjedoči gubitak od gotovo devet milijuna kuna u prvih šest mjeseci prošle godine, koji se pretvorio u dobit od 4,7 milijuna kuna u istom razdoblju tekuće godine, a to je bilo dovoljno da se Belje pretvori u jednu od najlikvidnijih dionica na Varaždinskoj burzi i samo u ovoj godini svojim dioničarima donese spektakularnih 240 posto rasta (sve do 320 kuna).

Scenarij sličan Belju, ali ovoga puta s državnim kapitalom u glavnoj ulozi, učinio je Petrokemiju (PTKM-R-A) znatno atraktivnijom, ‘probudivši’ dionice koje mjesecima nisu uspjivale prijeći granicu od 150 kuna. No tada je stiglo zeleno svjetlo za predloženi program sanacije, koji je podrazumijevao pretvaranje državnih potraživanja u vlasnički udjel, na što su se nadovezala i nagada nja o skoroj privatizaciji te skoro završetak gradnje plinovoda koji bi kutinskoj tvornici trebao osigurati kontinuiranu opskrbu pri rodnim plinom i nakon dugo godina nesmetanu proizvodnju i tijekom zimskih mjeseci. Nakon toga trebalo je nešto manje od mjesec dana da cijena dionica dosegne rekordnih 240 kuna, odnosno trocifrene stope rasta u odnosu na početak godine (čak i nakon nedavnih korekcija).

Svijetlu budućnosti, zasnovanu upravo na aktivnoj ulozi države, investitori, prema svemu sudeći, predviđaju i Đuri Đakoviću (DDJH-R-A). Zbog nadolazećeg natječaja za nabavu oklopnih vozila HV-a, politika u ovom slučaju igra vrlo važnu ulogu, ali za većinu je ulagača najvažnija činjenica da se time otvaraju brojne mogućnosti ekspanzije, s kojima bi u paketu mogla doći i toliko željena privatizacija. Doduše, određenu ulogu odigrale su i glasine o primjeni sličnog recepta (oprosta dugova) kao i u slučaju Petrokemije, ali čvrsto nadzire talijanska Banca Intesa i Europska banka za obnovu i razvoj (vlasničkim udjelima od 76, odnosno, 21 posto), možda je najbolji dokaz svojevrsne ‘zlatne groznice’ koja u ovoj godini trese hrvatsko tržište kapitala. Jer, bez obzira na zacentriranu vlasničku strukturu, PBZ se od omiljene mete konzervativnijih investitora, zadovoljnih visokim profitnim maržama i stabilnim tržišnim udjelom, gotovo preko noći našao na meti optimista, koji su bez imalo krzmana počeli primjenjivati multiple uobičajene upravo za akvizicije, rukovodeći se ponajprije kupnjom Splitske banke od strane Société Générale, po gotovo pet puta višoj cijeni od knjigovodstvene (oko milijardu eura). Rezultat je bio skok cijene sve do 1.190 kuna, nakon što su ovu godinu dionice otvorile cijenom nižom od 600 kuna, što je zaista impresivan rezultat ima li se na umu činjenica da je PBZ u vrhu ljestvice izdanja prema kriteriju tržišne kapitalizacije.

S udjelom od gotovo 50 posto u ukupnom prometu na Zagrebačkoj burzi u prvih devet mjeseci ove godine, Plivu (PLVA-R-A) za sigurno ne treba posebno predstavljati. Riječ je o najzvučnijoj hrvatskoj kompaniji koja se odjednom našla u središtu bitke za preuzimanje (iako je Uprava još početkom godine tvrdila da kompanija nije na prodaju), nerijetko privlačeći pozornost šire javnosti. Većina je analitičara davala prednost islandskom Actavisu, ali po bježu je na kraju financijski znatno moćniji (sa zamjetno nižom razinom zaduženosti) odnio američki Barr Pharmaceuticals, koji je Deutsche banka privoljela da upravo Plivu odabere za prvi izlet s druge strane Atlantika (izvan tržišta SAD-a i Kanade). Actavis je stao na 795 kuna za dionicu, prihvativši na kraju ponudu svog suparnika, koji je dioničarima ponudio 820 kuna za dionicu, prikupivši javnom ponudom na kraju oko 92 posto od ukupno 18,6 milijuna dionica. Cijena je maksimum dosegla na 850 kuna (dvostruko više u odnosu na početak godine).

Program niskopodnih tramvaja za Grad Zagreb CroTram definitivno je probudio Končar (KOEL-R-A) iz učmalosti, a postupna poboljšanja na planu poslovnih rezultata (makar još skromnih profitnih marži) potaknula su pravu jagmu za dionicama. U čemu su, kao i obično, predvodili institucionalni investitori (investicijski fondovi), od kojih su neki već prije zauzeli značajne pozicije u vlasničkoj strukturi, računajući da bi potraga za strateškim partnerom (najčešće se spominjao Siemens) mogla donijeti pristojan profit. Ovakvo se dionica i prije privatizacije, koja je zacijelo bila jedan od najvažnijih pokretača optimizma na hrvatskim burzama, pretvorila u pravu zlatnu koku (jedna od rijetkih iz skupine industrijskih dionica), doguravši (na krilima bujačućeg volumena) do maksimalnih 635 kuna, što je zaista impresivan rezultat u usporedbi s 280 kuna na početku siječnja.

Bilo je tu i manje poznatih imena. Primjerice, riječka Transadria (TNSA-R-A) odličan je pak prijedlog još jednog vrlo snažnog motiva zbog kojeg su hrvatski ulagači grozničavo akumulirali dionice tijekom ove godine. Naime, ključnu je ulogu, prema mišljenju brojnih promatrača, odigrala nerealno niska procijenjena vrijednost nekretnina u vlasništvu tvrtke, što su ulagači objeručke prigrili kao dovoljno kredibilan motiv za rast cijene dionica, a sličan je argument ‘zakačio’ još na desetke izdanja. A uza zamjetno poboljšanje kad je riječ o obujmu trgovine, s početnih 2.200 kuna dionice riječkog špeditera već su početkom rujna preskočile razinu od 5.000 kuna, upriličivši svojim poklonicima zaista spektakularan rast tijekom 2006. godine.

Na početku smo teksta upozorili da su osim Plive, ovu godinu obilježile i neke druge dionice iz kruga najtrgovanih. Silvana Milić iz Brokera Zagrebačke banke tu bi svakako svrstala dionice Ericsson, Končara i Dalekovoda. Preuzimačke priče i dalje su glavni pokretač cjenovnih kretnja, stoga će fundamenti (posebno oni koje se odnose na profitabilnost) vrlo vjerojatno još neko vrijeme ostati u pozadini. Ericsson (ERNT-R-A) se ovih dana približio rekordnoj razini od 2.400 kn, ali to je jedna od rijetkih kompanija koja se trudi biti transparentna koliko je god to moguće, ima zdravi rast prihoda, a i trudi se ne samo održati postignute profitne marže nego ih i poboljšati.

Podravka (PODR-R-A) je počela dostizati visinu od 500 kuna, a da joj profitne marže ne samo da nisu ostale na razinama od prije nego su još i gore! Podravkin se čini da će korekcija biti neizbježna. Pitanje je samo kad će se dogoditi i u kolikim razmjerima.

Dalekovod (DLKV-R-A) pak s druge strane jedini raste na osnovi očekivanja napredovanja u poslovnom svijetu, odnosno špekulacije, lira se o novim poslovima u Rusiji koji bi značajnije utjecali na rast prihoda, ali i na dobit. O popularnosti tog izdanja među investitorima dovoljno govori podatak da je ove godine dionica porasla 98 posto.

I na kraju, od turističkih bi izdanja svakako trebalo izdvojiti Istraturist (ISTT-R-A), čije su dionice od početka godine porasle 78 posto. Rast može opravdati činjenicom da je to jedina preostala velika dionica u Službenoj kotaciji, a i da predstavlja kompaniju koja konzolidira svoje poslovanje, dakle još jedna ‘mlada koja se priprema za ženidbu’, pa će zato većina analitičara posegnuti za veličinom prodaje i na osnovi tih pokazatelja opravdavati valuaciju Podravke. Najave mogućih akvizicija u regiji samo bi trebale podgrijavati dionice prema, za neke, realnoj cijeni od približno 600 kuna po dionici.