Za nas, studente, na najvećem nacionalnom festivalu uglašavanja FESTO-u, održanom u Opatiji, posebno je važan bio susret s vodećim stručnjacima. Sadržaji o kojima je bilo riječi, primjerice vrednovanje branda, korporativni ugled, hipnotičko brandiranje, tehnologije i razvojni trendovi u event menadžmentu, bili su vrlo poučni. Neka predavanja bila su popraćena i case studijama, koji su nam ‘plastificirali’ dotad krutu teoriju i na taj nam način pomogli da bolje shvatimo izlaganje. Predavači su uspjeli dodatno zainteresirati sudionike festivala tražeći od nas aktivnost i su-djelovanje. Festival je prvi put održan u prostorijama kompleksa Grand Hotela 4 opatijska cvijeta zbog višefunkcionalnosti prostora, što je odgovaralo organizatorima s obzirom na plenarna predavanja, kreativne radionice, predstavljanje pojedinih tvrtki i medija.
Na otvorenju konferencije, koje su svojom nazočnošću uveličali vodeći ljudi najvažnijih regionalnih medijskih kuća, postavljeni su visoki ciljevi koji su do kraja festivala bili uglavnom i ispunjeni. Unatoč savršenoj organizaciji, profesor Robert Kaplan posjeduje izvrsne predavačke sposobnosti koje ne dopuštaju slušatelju da mu makar i na trenutak bude dosadno. Tu predavačku kvalitetu studenti iznimno cijene. ‘Sipajući’ svoju priču kao iz rukava i neprestano je nadopunjujući mnogobrojnim primjerima, vrijeme njegova predavanja jednostavno je prošlo u tren oka. Iako sam tu priču već negdje pročitao, posebno me se dojmio primjer izvoza automobila marke Yugo na američko tržište o kojemu je profesor govorio.
Prof. Kaplan kaže da je taj automobil bio vrlo jeftin i da je služio za prijevoz od kuće do servisa automobila i obratno. Prema njegovu mišljenju, kupcu ne treba nuditi samo jeftin nego i kvalitetan proizvod. Prof. Kaplan je naveo i primjer nepoznate male kompanije koja proizvodi plastiku samo za određeni dio automobila i ustvrdio da bi ista kompanija daleko dogurala kad bi se bavila proizvodnjom ne samo tog jednog dijela – stvorila bi veću dodanu vrijednost proizvodeći više plastičnih dijelova. To me podsjetilo na stanje u našoj maloj zemlji, iz koje izvozimo sirovine (npr. drvo), a uvozimo gotove proizvode (namještaj), pa tako sva dodana vrijednost odlazi u drugu zemlju. Jeftino prodajemo sirovine, a skupo plaćamo konačni proizvod. Pomislio sam kako bi bilo jako dobro da je i premijer Sanader došao na Kaplanovo predavanje. Dojmio me se primjer osmerca s kormilom. Može li jedan čovjek u čamcu pobijediti osmoricu veslača u drugome, glasilo je profesorovo pitanje.
Dakako, može, ali ako svaki od njih razmišlja na svoj način i ima vlastitu strategiju, suprotnu strategijama ostalih, bio je njegov odgovor. Bez obzira na to što su oni drugi jaki i u dobroj fizičkoj formi, ako ne djeluju kao jedan, neće uspjeti, zaključio je Kaplan. Zbog toga se u čamcu nalazi i kormilar koji nadzire i usmjerava veslače u pravome smjeru. Tu se situaciju lako može usporediti s onom u poslovnome svijetu. Da imamo i vrhunske stručnjake, to ništa ne znači ako ih nitko ne koordinira. Kaplan naglašava ljudsku komponentu u poslovanju, pa kaže da posebnu pozornost treba obratiti ne samo kupcima nego i zaposlenicima. Budemo li se brinuli o jednima i drugima, to će nam se zasigurno višestruko isplativati i omogućiti nam prosperitetni rast i razvoj.
