Tomislav Mikačić, direktor tvrtke Končar – Električni uređaji, nedavno je počinio samoubojstvo zbog loše poslovne situacije u kojoj se zatekao. To najgore rješenje moglo se izbjeći.
„Moj Tomo je pokušao spasiti Titanic“, ali u tome nije uspio, rekla je udovica Tomislava Mikačića (45), direktora tvrtke Končar – Električni uređaji, koji se potkraj listopada ove godine obješio u podrumu obiteljske kuće u Kaštel Lukšiću. Oproštajna pisma koja je ostavio za sobom govore o tome da je taj čin isplanirao kao izlaz iz poslovne situacije s kojom se više nije znao i mogao nositi. I to nakon samo dva mjeseca otkad je preuzeo direktorsko mjesto u poduzeću u kojemu je prije toga radio čak 21 godinu. Jedan je čovjek tako donio odluku da svoje poslovne teškoće, koje je preuzeo od drugih, kao što kaže vijest u tisku, okonča vješanjem. Ostavio je za sobom obitelj, djecu koja ga još trebaju, jer se još školuju i daleko su od samostalnosti.
U takvim je slučajevima najčešće riječ o osobi kojoj je teška situacija u kojoj se našla zapravo bila okidač. U oproštajnom pismu suprugi stoji: ‘Ja svoj život ne mogu nastaviti, previše sam sebi toga stavio na teret.’ Nameće se pitanje – zar je tako teško priznati poraz, reći ‘oprostite, ali ovo je previše za mene!’ Nekim ljudima jest. Obitelj tvrdi da se najnormalnije ponašao i da ni po čemu nisu mogli naslutiti da bi mogao tragično okončati. Nikome se nije povjeravao, bio je uvijek nasmijan i iza te maske nitko nije dopisao do pravog izraza lica. I, stvarno, s obzirom na to da probleme nije dijelio s drugima, ne čudi da je pritisak postao pretežak i da je slom bio prirodni nastavak.
Imate li i vi u svojoj sredini osobu koja preuzima previše odgovornosti ili, poput anđela, pokušava ispraviti tuđe pogreške i propuste, shvaćajući sve previše osobno i revno? Jeste li i sami osoba koja povremene životne poraze i pogreške shvaća tragično i ne može se pomiriti s činjenicom da u svakom životu može postojati trenutak kada sebi i drugima moramo priznati: ‘Ja ovome ipak nisam dorastao!’ Svjedoci smo i drugih ekstrema, situacija u kojima svjedočimo posvemašnjem nedostatku etike, morala, odgovornosti pa i ozbiljnosti u pristupu stvarima, u kojima se ponaša u stilu ‘baš me briga!’ Neki pojedinci s debelom kožom naokupimažu blazen život – oni se zaista ne brinu o tome što će ‘selo reći’. A neki drugi ljudi spremni su ponijeti teret svijeta.