Liberalizacija deviznog poslovanja

Hrvatska se godinama opire formalnoj liberalizaciji deviznog tržišta. Štednja u inozemstvu ili kupnja nekretnina stranaca u Hrvatskoj provode se zaobilaženjem zakona.

Velik broj građana Hrvatske ima ‘deblje’ račune u stranim bankama. Mnogi imaju i ugovorena životna osiguranja u, primjerice, Austriji; neki ulažu i u strane vrijednosne papire bez posredništva domaćih brokera. Strane, pak, fizičke osobe koje ne mogu ulagati u nekretnine u Hrvatskoj rade zaobilaznim dopuštenim putem, odnosno osnivanjem društava s ograničenom odgovornošću. Prema Zakonu o deviznom poslovanju, svi su ti potezi zabranjeni, no ipak su praksa. Hrvatska je jedna od zemalja koje vrlo oprezno liberaliziraju svoje tržište, no to ipak ne pomaže da se drugim kanalima ipak napravi sve što je zabranjeno.

Liberalizacija deviznog poslovanja, smatra većina stručnjaka, ne bi izazvala veće potreze u našoj zemlji, no središnji su bankari s oprezom odgadali liberalizaciju bojeći se ponajprije špekulacija koje bi ugrozile tečaj kune, i to prije svega zbog kratkoročnih priljeva i odljeva kapitala. Zato se i domaće tržište prvotno počelo otvarati prema tržištu kapitala, odnosno ulaganju u dugoročne vrijednosne papire. Ulaganje u kratkoročne vrijednosnice predviđeno je prošlojednim predloženim zakonom, dok će se u posljednjoj fazi do kraja 2008. godine odobriti potpuna liberalizacija kapitalnih transakcija i gotovinskog plaćanja.

Prošlojednim prijedlogom izmjena Zakona o deviznom poslovanju omogućava se ulaganje stranaca u domaće kratkoročne vrijednosne papire, odnosno trezorske zapise i blagajničke zapise te da domaće fizičke osobe za ulaganje u vrijednosne papire na stranim tržištima mogu koristiti usluge stranih brokerskih kuća, a ne jedino domaćih brokera i skrbnika, kako stoji u sadašnjem pravilniku.

Blagajničke zapise nemamo, nego samo trezorske zapise Ministarstva financija, a već sada većina sudionika na tržištu isključuje preveliki interes stranaca za tim dužničkim vrijednosnim papirima, jer prinos nije atraktivan.

• Prinos na jednogodišnji euroribor je 3,85 posto, pa je razlika u odnosu na prinos naših trezoraca mala. Uz to, trezorski zapisi na sekundarnom tržištu nisu likvidni, što je također važno za ulagača – kaže direktor riznice Hypo Alpe-Adria banke Constantin Cesnovar.

Nije isključena mogućnost da zbog liberalizacije na tržištu dođe do poremećaja, i to sve dok ne postanemo članica EU, odnosno Europske monetarne unije. To bi se dogodilo kad bi ulagač naglo promijenio ponašanje, odnosno u jednom trenutku donio previše kapitala i ubrzo ga povukao – tako bi izazvao nestabilnost. Preveliki priljev i odljev tada izaziva pritisak na jačanje odnosno slabljenje kune, nakon čega bi HNB trebao često intervenirati na tržištu. Mogućnost, dakle, postoje, a veća je u zemljama s nerazvijenim pravnim i financijskim sustavom te nekvalitetnom makroekonomskom politikom.

Prijasnjih su godina iz Središnje banke već upozoravali na utjecaj koji bi brza liberalizacija mogla imati na domaće tržište, posebno u dijelu odobrenja kupnje kratkoročnih vrijednosnih papira. Sada se iz te institucije ne mogu dobiti komentari. Navodno je i posljednjih godina u banci tek uži krug ljudi zagovarao postupnu liberalizaciju, dok je velik dio njih bio za brže otvaranje tržišta, što se u mnogim zemljama Srednje Europe pokazalo dobrim poezom. Među zagovornicima brže liberalizacije bio je i bivši djelatnik HNB-a Ante Babić, koji je svojedobno napravio i analizu učinaka liberalizacije tržišta, no HNB je nikada nije objavio.

Ne može se odrediti koji je kapital špekulativan, a koji nije, kaže Babić.

• Netko može ući i u vlasništvo banke, pa brzo izaći uvidi li da ulaganje nije bilo dobro. Tada bi se i to moglo nazvati špekulativnim ulaganjem. Je li namjera špekulativna, zna samo ulagač. Tržište je trebalo ranije liberalizirati jer se tako štite domaći špekulanti, a strani ne.

Osim toga, zakon pojedinci dobro zaobilaze. Primjerice, u statistici izravnih stranih ulaganja je oko 1.500 stranih ulagača registriranih kao društva s ograničenom odgovornošću. Prema procjeni, njih 500-tinjak registriralo se samo da bi moglo uložiti u nekretnine u Hrvatskoj, što kao fizičke osobe ne mogu.

Da je opasnost od špekulativnoga kapitala mala, dovoljno govori to što u zemljama, novim članicama Unije, nije bilo negativnog učinka. Naprotiv, primjer Estonije i Češke pokazuje da su koristi bile veće od troškova.

• To je, među ostalim, razlog špekulativnoga razvojnog uspjeha Estonije, pa se i danas na konferencijama za ulagače u Hrvatskoj, na čuđenje mnogih, pojavljuju investitori iz baltičkih zemalja – komentira direktor tvrtke Arhivana-litika Velimir Šonje.

U Rusiji je naglom liberalizacijom svojedobno došlo do poremećaja, no ne zbog zakona, nego drugih, političkih razloga. Takav je slučaj imala i Rumunjska, no ni ondje to nije bila posljedica zakona, nego dogovora grupe jakih privatnika koji su inicirali odljev kapitala.

Naime, strancima nije toliko važno da imaju nekretninu uz obalu; ona može biti i u udaljenijem gradu, što pokazuje i primjer Španjolske, u kojoj se nekretnine rasprodaju u gradovima i mjestima kilometrima udaljenim od obale. Liberalizaciju koja nas očekuje valja više promatrati kao priliku, a manje kao opasnost – kaže Šonje.

Savjetnik Damir Novotny, inače i bivši član Savjeta HNB-a, smatra da je odgoda liberalizacije u zemlji bila prije svega politička odluka.

• Postojao je dogovor s državom da se kapital zadrži u zemlji, odnosno da se kupnja kratkoročnih vrijednosnih papira prikaže kao domaća transakcija.

Želimo li graditi otvorenu ekonomiju, logično je uklanjati barijere, kaže Dubravko Štimac, predsjednik Uprave PBZ Croatia osiguranja, društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondom.

S druge strane, bilo bi potrebno i uskladiti zakone koji su u suprotnosti s deviznom zakonom. Primjerice, Zakonom o vrijednosnim papirima derivati nisu definirani kao vrijednosni papir, a u prijedlogu koji se priprema vjerojatno i neće biti, pa zato broker ne može ulagati u njih, no klijent će to moći napraviti izravnim ulaganjem, kad se tržište liberalizira.

• Trebalo bi dopustiti ulaganje u derivate na stranim tržištima, ali ne bi trebalo uvesti derivate na domaće tržište, jer bi upravo to moglo dovesti do manipulacije – kaže direktor investicijske kuće Interfinance Denis Fudurić.

Prema novozmijenjenom Zakonu o deviznom poslovanju, domaćim fizičkim osobama omogućit će se ulaganje u strane vrijednosne papire, pri čemu u Hrvatskoj više neće trebati imati posrednika i skrbnika, odnosno moći će se kupovati vrijednosne papire na stranim tržištima preko tamošnjih, inozemnih brokerskih kuća koje će biti i skrbnici, a nalog će se moći obaviti i putem interneta. Tako će pojeftiniti ulaganje na drugim tržištima. Sadašnji način ulaganja s potrebnim domaćim posrednicima i skrbnicima izrazito je skup, kažu sudionici tržišta. No lakše ulaganje ne znači istodobno da će doći od većeg odljeva kapitala, odnosno pojačanog investiranja u strane vrijednosne papire, zbog čega se liberalizacija na tom području i odgadala.

Osim toga, takvo ulaganje u strane vrijednosnice već postoji na tržištu, bez obzira na nepostojanje zakona – kaže direktor ICF Investa Igor Noršić.

Do odljeva kapitala gotovo sigurno ne bi došlo bržom liberalizacijom, jer ni naši građani nisu skloni tome, a osim toga, već postoji dovoljno povjerenje u valutu, kao i makroekonomsku stabilnost, koja spriječava traženje sigurnijeg utočišta novca, smatra velik dio analitičara. Ni kupnja vrijednosnih papira neće se pretjerano povećati, bar ne u tolikoj mjeri da bi utjecala na poremećaje na tržištu. A ni suprotn smjer, priljev, ne bi trebao biti tolik da uzdrma sustav. Naravno, sve to vrijedi uz ‘ostale neizmijenjene okolnosti’. Kažo što se često upozorava da je Hrvatska stabilnost osjetljiva na moguće ‘eksterne šokove’, ne treba potpuno zanemariti ni nedavnu izjavu guvernera Željka Rohatinskog, koji je najavio da je devizna transakcija prodaje Plive Barru samo sitnica prema priljevu u zemlju koji se očekuje u sljedećem razdoblju.