NAPUHAVANJE CIJENA DIONICA I NEKRETNINA

Većina analitičara veću opasnost vidi u ‘puknuću’ cijena nekretnina nego dionica, što će za sobom povući lanac gubitaka među sudionicima u gradnji.

Cijene roba zbog velike konkurencije održavaju stabilnost, a istodobno rastu cijene dionica i nekretnina. Financijski sektor raste stopom od 11 posto, a bruto domaći proizvod niti pet posto te je višina financijskog sektora premašila iznos BDP-a i trenutačno iznosi 349 milijardi kuna, što je oko 100 milijardi kuna više od iznosa bruto domaćeg proizvoda. Istodobno, s jedne strane nerazmjera potražnje za robama i uslugama, koji se zbog nedovoljne ponude na domaćem tržištu rješava uvozom i napuhava deficit, ali drži cijene stabilnima, a s druge strane ograničena ponuda vrijednosnih papira rezultira povećanjem cijena, može tijekom duljeg razdoblja izazvati bubble efekt.

Na takvu mogućnost upozorio je nedavno guverner Hrvatske narodne banke Željko Rožatinski. Na taj način može se ući u ‘začarani krug’ međuovisnosti financijskih i monetarnih tokova, upozorava guverner, jer kreditna ekspanzija izaziva povećanje cijena imovine, što ohrabruje investitore te povećava cijenu kolateral, a sve iznova podupire daljnju kreditnu ekspanziju.

• Ako ima i realnog rasta gospodarstva, povećava se spremnost rizika, koji pak daje dodatni zamah kreditnom ciklusu. No, kriza, izvana ili iz zemlje, poput rasta kamatnih stopa, promjene tečaja, smanjene mogućnosti urednog servisiranja duga, političkog okruženja i sl. može dovesti do pada cijena, što utječe i na realni sektor, koji bi bio opterećen visokim dugom i niskom investicijskom aktivnošću – upozorava Rohatinski.

U Hrvatskoj je počeo, naime, zabrinjavati rast cijena dionica, od kojih se mnoge napušavaju i da za to nema opravdanja u poslovnim rezultatima kompanije. Štoviše, sve češće rastu cijene dionica tvrtki gubitaša. Većina sudionika na tržištu reći će da je to efekt dugogodišnje podcijenjenosti dionica, a kao primjer navode Plivu, čija je cijena u prodaji porasla znatno iznad njene donedavne vrijednosti na burzi. No, cijene dionica koje rastu u posljednje vrijeme nemaju nikakvo opravdanje za takav rast te su definitivno prisutne špekulacije jedan od elemenata koji dovodi do ‘puknuća balona’. Pad vrijednosti dionica zbog manjih prinosa odvratio bi s našeg tržišta i strane investitore. Gubitke bi trpjeli svi koji u svom portfelju imaju dionice. A dodatna je opasnost u cijelom krugu i domaći veliki deficit, koji povećava rizik, a zbog kojeg nas zaobilazi dio investitora i zbog kojega ne možemo dobiti bolji kreditni rejting. I zato se iznova, govoreći o prijetnji bubble efekta, vraćamo na potrebu reformi.

Dubravko Štimac iz PBZ CO mirovinskog fonda kaže da se nakon završetka postojećeg ciklusa može očekivati pad cijena većine dionica, a što će svakako i utjecati na vrijednost obračunskih jedinica svih fondova koji ulažu u dionice. Ipak smatra da još dio hrvatskih dionica ima potencijal rasta.

Naime, i svjetske teorije govore da se puknuće dogodi kad imovina postigne maksimum cijene. Jer tako pokazuju i iskustva iz prošlosti – sve velike krize bile su posljedica maksimuma u vrednovanju imovine, primjerice dionica.

Sreća u nesreći je, kaže analitičar Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić, to što nemamo mnogo stranih investitora, koji inače uvijek izazivaju veće korekcije cijena od domaćih, koji su zaštićeni od korekcija.

Rasprave o bubble efektu vode se u gotovo svim ekonomijama, a trenutačno je aktualna ona vezana uz nekretnine u SAD-u, Irskoj, Španjolskoj… U Irskoj su u posljednjih šest godina utrošene cijene nekretnina. Istodobno je svake godine sagrađeno oko 75.000 novih stambenih prostora, od čega gotovo polovica nije useljena. No, ta je investicija zaposila 20 do 30 posto radnog stanovništva. Gradnja nekretnina čini 13 posto BDP-a, a čak 23 posto BDP-a Irske ovisi o investicijama. Nezbjegno je na tom tržištu postojanje špekulativnih kupnji, odnosno kupnje u cilju bolje prodaje. Bubble efekt u ekonomiji javlja se kad se cijene napušavaju, a zatim padnu, što sa sobom donosi loše posljedice za cijelu ekonomiju. Ili se, pak, može manifestirati kroz veliku potrošnju, zbog ‘osjećaja bogatstva’ pojedinaca, ali kad balon pušte, smanjuje potrošnju, što pak utječe na usporavanje gospodarskog rasta. Bubble efekt na tržištu kapitala često je vezan uz tzv. tržište bikova, odnosno kad se špekulacijama podižu cijene vrijednosnica.

Tržište kapitala, ako je velik dio među njima onih s napuštanom cijenom i koje moraju prije ili kasnije puknuti, može na nemalom i tržištu s visokovrijednom i rastućom financijskom imovinom donijeti poremećaje i gubitak onima koji su u vrijednosnici izravno ili neizravno ulagali, smatra dio sudionika na tržištu. Drugi ih dio govori da takve opasnosti za nas nema. Kod nas je tržište kapitala još malo i postoji tek uski krug ljudi koji ulažu u vrijednosnice te prema tome o bubble efektu nema govora, kaže analitičar Zagrebačke banke Žarko Miljenović.

I dok se o bubble efektu vezanom uz tržište kapitala govori s tek manjom mogućnošću, veći dio analitičara veću opasnost vidi u ‘puknuću’ cijena nekretnina. Iako i u tom slučaju neki analitičari tvrde da je riječ o dugogodišnjoj podcijenjenosti nekretnina koje tek sada dobivaju realnu cijenu, dio sudionika na tržištu tvrdi da cijene nekretnina više ne rastu te da se plasiranjem napuštenih cijena u javnosti manipulira tržištem.

Također, kažu, niti prodaja ne bilježi više tako dobre rezultate. Zato se i može dogoditi puknuće, jer građevinar neće uspjeti prodati nekretnine po cijeni koju je isplanirao na početku radova, a što će sa sobom povući lanac gubitaka među sudionicima u gradnji. Ali vrlo vjerojatno i bankama, kojima su stambeni krediti prevladavajući u kreditnoj politici i koje ih odobravaju s procjenom hipoteke koja možda neće biti važeća za nekoliko godina. Upravo je zato, kaže analitičar Mladen Vedriš, HNB nedavno donio preporuku poslovnim bankama da se osiguraju s većom procjenom hipoteke u odnosu na kredit, odnosno da taj odnos bude oko 1:1,35.

• Daleko smo mi od bilo kakvih mogućnosti nastupanja bubble efekta – smatra Miljenović – jer smo mala i otvorena zemlja. Ako se i do godišnje potražnje, mi izvoziti možemo. U dubloj, pak, recesiji na dugoročne posljedice ne trebamo računati. Drugi dio analitičara smatra da smo upravo zato što smo mali, i ranjiviji.

Zaključak je jedan, kriza se nikada ne može predvidjeti i ne treba ‘puhati na hladno’, kaže Miljenović.

Naime, neobično je i da nas zabrinjava puknuće balona kad se istodobno u mnogo većoj i snažnijoj ekonomiji SAD-a godinama raspravlja o postojanju bubble efekta i posljedicama njihove krize na svjetsku ekonomiju.

U većem dijelu komentara stoji da u SAD-u nema stalne krize, jer primjerice već sada s padom cijene nafte, potražnja opet raste, dok je rast osobnog dohotka na tamošnjem tržištu konstantan, zbog stalne potražnje za kvalitetnim kadrom. Također je negativna i većina analiza o prenošenju bubble efekta na šire razmjere.

Pojava bubble efekta u Hrvatskoj je moguća, ali zato je potrebno da Hanfa napravi važne korake, pa i kompanija. Potrebna je bolja zakonska regulativa i više kvalitetnih dionica. Suženi krug dionica u koje se ulaže, posebno.