Prostor za osvajanje naklonosti hrvatskih seljaka

Od HSS-a bi se trebala očekivati nova razvojna strategija hrvatske poljoprivrede, a ne poticanje prosvjeda traktorima s preslabim povodom i u promašenom trenutku.

Prosvjedna kolona traktora, koja je trebala pohoditi Zagreb, svela se na dva traktorčića. Nije se imalo čime krenuti put Zagreba. Organizatori, barem oni deklarativni, iz udrug proizvođača mlijeka, iz prikrajka su promatrali što se to zbiva, zašto se traktorska prijetnja izrodila u fijasko. Organizatori iz sjene, u kojoj se naziru obrisi predizbornih aktivnosti HSS-a, još imaju vremena potražiti odgovor na pitanje zašto traktorski ‘eventi’ za utjerivanje zaostataka državnih premija trenutačno nisu ‘in’?

Jedan od razloga je banalno organizacijski: dan-dva uoči blagdana Svi svetih hrvatski poljoprivrednici uređuju grobove, nabavljaju svijeće i cvijeće… Ti dani definitivno nisu trenutak za bilo kakvu traktorsku ekspediciju, čak ni kad bi povod bio jači od uobičajenog kašnjenja premija, koje je Vlada, uobičajeno, obećala dijelom namiriti. Oni koji pretendiraju na glasove hrvatskih seljaka taj bi detalj iz njihova života morali imati na umu. Drugo, utjerivanje zaostalih isplata proizvođačima mlijeka traktorskim prosvjedom već je toliko uobičajeno da svaka vlast zna s kojom ga količinom isplate i s kojom količinom obećanja može spriječiti i zadržati status quo – naime, zaostatke dijelom isplatiti nakon prijetnji. Model je već potrošen i na toj ustaljenoj i vrlo predvidljivoj igri mačke i miša više se ne ubiru značajni izborni bodovi. Niti ih može ubrati onaj tko isplaćuje zaostatke, ali ni oni koji prosvjeduju protiv neredovnih isplata.

Postoji, doduše, vrlo velik prostor za osvajanje naklonosti hrvatskih seljaka, prostor koji ne koristi ni Vlada, odnosno državna administracija, niti ga stranke u predizbornoj promidžbi osvajaju za sebe. Jer, osvajanje tog prostora vrlo je zahtjevno; ono traži mnogo veću kompetenciju i mnogo više rada od pukog poziva na traktorski pohod.

Ako već nema intelektualne i stručne snage za izradu strategije, bilo bi nekako logično da i vladajuća struktura i politička opozicija barem kopiraju one uspješne, one koji su već sami našli svoju nišu u suvremenoj poljoprivredi, primjerice uspješne proizvođače zdrave hrane, među kojima je najpoznatiji, ali ne i jedini, Željko Mavrović; da ih koriste kao savjetnike koji će educirati druge. No i to je, izgleda, preteško. A preteško je jer, kao što je ovih dana primijetio jedan kolega iz Sarajeva – cijela hrvatska politička elita funkcionira kao ‘shpiza’.

Čemu strategija, čemu edukacija, kad se uvijek može staviti hostesu na traktor? Na čelo prosvjedne kolone.