Regija

U srijedu, 18. listopada 2006. godine, predstavnici dviju federalnih elektroprivreda i austrijskog konzorcija APET (Austrian Power and Environment Technology) potpisali su u zgradi federalne Vlade u Sarajevu Okvirni sporazum za pripremu gradnje elektroenergetskih objekata u Federaciji BiH. Sporazum je potpisan na osnovi odluke Vlade FBiH da APET bude strateški partner u pripremi gradnje elektroenergetskih objekata u većem BiH entitetu.

Potpisivanje sporazuma izazvalo je brojne kontroveze u javnosti BiH. Opozicijske stranke i mediji skrenuli su pozornost na činjenicu da je austrijski konzorcij izabran posve netransparentno, gotovo i ne razmotrivši preostalih 37 ponuda pristiglih na javni poziv federalne Vlade za gradnju elektroenergetskih objekata te da pri tome uopće nisu poznati niti su jasni kriteriji zašto je za strateškog partnera izabran upravo taj austrijski konzorcij. Ministar Hećo ponudio je javnosti BiH prilično demagoški odgovor da se ‘projektu protive samo oni koji se protive razvoju BiH’.

Međutim, član Predsjedništva BiH i predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Sušlejman Tihić bio je među prvima koji su javno upitali što se događa s tim elektroenergetskim projektom.

• Ne protivim se gradnji elektrocentrala, ali se protivim da se o tako krupnom projektu ne zna ništa. Kao presjednik SDA o tom projektu nisam dosad dobio nijednu službenu informaciju. To je posao vrijedan 3,5 milijarde eura, što je gotovo ravno trošku gradnje autoceste 5C – izjavio je Tihić u medijima.

Dan uoči potpisivanja sporazuma ministar Hećo je pod pritiskom javnosti obrazložio da je APET izabran zapravo samo za izradu studije izvodljivosti i tehničke dokumentacije, za što dvije elektroprivrede još nisu dovoljno osposobljene i nemaju novca, s obzirom na to da izrada studije stoji oko 20 milijuna KM. Hećo je dodao ‘da u ovoj fazi APET još nema nikakve koristi, ali pretpostavljam da očekuju da ih u drugoj fazi izaberu za dobavljače opreme’.

Međutim, upravo tu nastaju veliki problemi. Prema važećim zakonskim propisima u BiH, kompanija koja sudjeluje u pripremi tendera ili studije ne može se poslije prijaviti na isti tender za gradnju, jer je riječ o klasičnom sukobu interesa. To je pitanje postavljeno predstavniku APET-a pri potpisivanju sporazuma, a on je burno reagirao tvrdeći da neće biti nikakva tendera te da je APET zapravo dobio i posao gradnje elektroenergetskih postrojenja. No, u jednoj TV emisiji ministar Hećo opet je ustvrdio da će tendera za gradnju objekata ipak biti.

Da postoje dva potpuno različita mišljenja o tome kakva je zapravo uloga APET-a u tom, za BiH kapitalnom projektu, svjedoče i izjave austrijskog ambasadora Werner Almhofera i trgovinskog savjetnika Roberta Lucka, koji su na press konferenciji u Sarajevu iskazali veliko zadovoljstvo time da mogu najaviti nove investicije svoje zemlje u BiH.

APET je u BiH aplicirao za gradnju osam objekata, među kojima su hidro i termoelektrane te rudnici, a ponudili su ukupnu investiciju od 2,5 milijarde eura, objasnili su austrijski diplomati. Luck je dodao da se strateško partnerstvo APET-a ‘ogleda u kompletnom planiranju, izvođenju radova i dijelu financiranja’. Prema ranijim najavama, APET-ova ponuda odnosila se na gradnju četiriju hidroelektrana (Ušćikolina, Vranduk, Rmanj Monastir, Vrilo), dviju termoelektrana (Tuzla i Kakanj) te rudnika i termoelektrana (Bugojno i Kongora). Osim činjenice da nema jasnih kriterija na osnovi kojih je Vlada FBiH izabrala APET za strateškog partnera te da taj konzorcij prema važećim zakonima u BiH ne bi smio sudjelovati u gradnji spomenutih objekata, valja upo-

Uspoređno sa slučajem APET javnost BiH potreša još jedna afera vezana uz elektroenergetski sektor. Naime, ministar rudarstva, industrije i energetike u Vladi FBiH Vahid Hećo pokrenuo je projekt gradnje hidrocentrala u gornjem toku rijeke Neretve, a na osnovi samoinicijativne ponude kompanije Intrade energije iz Sarajeva. Iza te kontrovezne tvrtke s dva zaposlena i prošlogodišnjim profitom od 200 eura nalazi se, ustvari, slovenski kapital, jer prema dostupnim podacima Istra benz kontrolira 51 posto Intrade energije. Međutim, lokalna zajednica žestoko se protivi gradnji. Emir Miro Hadžialić, predsjednik Udruženja građana zaštite Boračkog jezera i gornjeg toka Neretve, najavio je da će građani spriječiti gradnju hidrocentrala.

• Koristit ćemo sva demokratska sredstva kako bismo spriječili gradnju hidrocentrala. Spremni smo i na blokadu puta i gradilišta – najavio je on.

Prema izjavama Tina Terranea, direktora i jednog od dva zaposlenika APET-a, stvarni su vlasnici tog konzorcija Volksbank i Fortis banka.

Ovog se ljeta, nakon šest godina, aktivirala proizvodnja u TEC-u Negotino, kao dio javnosti nepoznate kompenzacije.

Prije nekoliko dana Makedoniji je iz Bruxellesa stigla neugodna poruka. Fabricio Barboso, dugo zadužen za Balkan u sektoru za proširenje, a sada zamjenik generalnog direktora Sektora za energetiku Europske komisije, poručio je kako je krajnje vreme da balkanske zemlje pokrenu rad Energetske zajednice JIE, uspostavljene prije godinu dana u Ateni. Prema njemu Makedoniji, ali i ostalim državama u regiji, prijeti energetska kriza golemih razmjera. Makedonija je, međutim, u gorem položaju od ostalih balkanskih zemalja jer niz godina nije investirala u kapacitete za proizvodnju elektroenergije pa je za nju jedina alternativa nafta. Ruski plin, koji je plinovodom doveden do Makedonije, godinama se ne koristi, jer nije sagrađena mreža unutar zemlje dijelom i zbog spora između države i Makpetrola u vezi s vlasništvom nad kompanijom GA-MA, koja je trebala realizirati plinifikaciju Makedonije.

Makedonci s pravom strahuju od zime još od ovog proljeća, kad je jedva ugovoren uvoz struje potrebne do kraja godine. No, računica je poremećena budući da već sada, zbog remonta nekih agregata najvećeg proizvođača, nedostaje čak 40 posto električne energije. Uspješno li Makedonija i dobiti dodatnu količinu struje potrebne da ‘prezimi’ do travnja sljedeće godine, a na tržištu se trenutačno i ne nudi, problem će biti nedostatak novca. Tako će se od traženih 940 gigavata najvjerojatnije osigurati jedva 30 posto.

Zatečena tom situacijom, nova je Vlada najavila medijsku kampanju štednje struje, jer sva druga rješenja (poput gradnje malih hidroelektrana, plinifikacija) ne mogu dati efekte prije idućih četiri do pet godina, a uz to su za takvu gradnju potrebna i velika sredstva kojih država nema.

Uz uvoz veće količine struje moguće je rješenje da se hitno pokrene proizvodnja TEC-a Negotino u sljedećih nekoliko dana. U oba slučaja uopće se ne vodi briga o cijeni tako dobivene energije. Elektroenergija u regiji jest skupa, ali još je skuplji kilovat dobiven proizvodnjom u TEC-u Negotino, koji svojih 225 megavata hrani mazutom. Uostalom, to je i razlog da se taj energetski kapacitet godinama drži u rezervi: za makedonsku elektroprivredu nije radio čak šest godina, a ljetos je aktiviran da bi proizvodio struju za Grčku, kao dio javnosti nepoznate kompenzacije u sporu koji postoji između makedonske države i grčkoga naftnog giganta Heleink Petroleuma u vezi s rafinerijom Okta.

Prijašnja vlada procijenila je najpovoljnijom ponudu EVN-a, koji je nekoliko mjeseci prije toga postao vlasnikom makedonske elektro-distribucije, da plati nekoliko milijuna eura za kupnju postojeće elektrane uz obvezu da će tijekom sljedećih 5 godina investirati 751 milijun eura u gradnju kompleksa elektrana na kameni ugljen i plin jačine od čak 1.000 megavata. Uzmemo li se sve u obzir, to bi za Makedoniju bio idealan izlaz iz krajnje loše energetske perspektive. Ali upravo ju je mutan kompenzacijski posao s Grčkom spriječio da tender provede do kraja.

Ranija opozicija a sadašnja Vlada prije dolaska na vlast tender je napadala imajući na umu pritužbe ostalih sudionika (primjerice, kanadski Energem Recources i Hatch) zbog toga što njihove povoljnije ponude nisu uzete u obzir prijeteći da će tender poništiti. Nakon dolaska na vlast to je u nekoliko navrata i ponovila da bi na kraju, prije desetak dana, zaprijetila tužbom dnevniku Utrinski Vesnik koji je ponovio da će Vlada poništiti tender o prodaji TEC Negotina tvrdeći da se trebaju razjasniti neki pojednosti u vezi s EVN-om da bi posao bio sklopljen. Ipak, iako je nekoliko puta u posljednjih tjedana navedena, Vlada nije donijela nikakvu odluku u vezi sa sudbinom TEC-a Negotino EVN-u. Upućeni su rašumenijadu objašnjavaju time da je nedostatak električne energije ove i početkom sljedeće godine bio glavni razlog da se Negotino ipak ne proda Austrijancima koji dugoročno nude spas za nedostatak električne energije u samo 5 godina.