Savjetnik

Prema modelu oporezivanja koji danas vrijedi, Zakon o porezu na dohodak razlikuje šest vrsta dohodaka fizičkih osoba: dohodak od nesamo-stalnog rada, dohodak od samostalnih djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala, dohodak od osiguranja i drugi dohodak. Za svaku od navedenih vrsta dohodaka propisan je način oporezivanja i porezne stope prema kojima se porezna obveza podmire tijekom godine te način kumulativnog oporezivanja ukupnoga godišnjeg dohotka pojedinca.

Zakonom su također propisani primici na koje se ne plaća porez na dohodak. Riječ je o primicima koji se ne smatraju dohotkom, a nabojeni su u više od trideset točaka čl. 9. i čl. 10. Zakona. Neki od njih ne podliježu oporezivanju neovisno o svoti koju pojedinac ostvari od takva primitka, za neke su Pravilnikom o porezu na dohodak propisani uvjeti pod kojima takav primitak ne podliježe oporezivanju, a za većinu je propisano ograničenje iznosa do kojeg se ne plaća porez na dohodak.

U početku izgradnje sustava oporezivanja dohotka u Hrvatskoj neki su primici uvršteni u neoporezive zbog tehničkog pojednostavljenja sustava oporezivanja dohotka. Neki neoporezivi primici trebali su potaknuti razvoj određenih gospodarskih područja i utjecati na potrošačke preferencije građana. Sigurno je da su određene pogodnosti dane pojedincima bile motivirane socijalnim ili političkim razlozima. Otvoreno je pitanje opravdanosti zadržavanja takvih poreznih rješenja i danas, nakon 12 godina primjene vrijednog modela oporezivanja dohotka.

U Hrvatskoj se ne plaća porez na dohodak na prihode od kamata na kunsku i deviznu štednju, na oročene pologe i pologe viđenju, bilo kunske ili devizne, koje fizičke osobe ostvaruju kod banaka, štedionica i štedno-kreditnih zadruga, neovisno o iznosu kamata ostvarenih kod nabrojenih financijskih ustanova. Porez na dohodak ne plaćaju ni građani na svoje štedne i druge uloge, ni fizičke osobe obveznici poreza na dohodak koje obavljaju obrtničke djelatnosti i djelatnosti koje se oporezuju kao obrtničke. Obrtnici i osobe koje obavljaju djelatnost samostalnih zanimanja ne bilježe u primitke pasivnu kamatu koju im banka doznačuje na njihov žiromačun. Porez na dohodak ne plaća se ni na kamate ostvarene po vrijednosnim papirima izdanim u skladu s posebnim propisima (npr. državne obveznice).

No, ako fizička osoba ostvari prihod od kamata od isplataljka koji nije financijska institucija, takav se primitak oporezuje porezom na dohodak od kapitala prema stopi od 35 posto. Na primjer, ako fizička osoba posudi novac trgovačkom društvu i zaračuna kamatu, na prihod od kamata plaća porez. Uloži li novac u banku, na prihod od kamata ne plaća porez na dohodak.

Argumenti za neuključivanje prihoda od kamata u oporezive dohotke bili su sadržani u poticanju štednje fizičkih osoba u domaćim bankama. No praksa je pokazala da na motivaciju za štednju u domaćim bankama mnogo više utječe sigurnost bankarskog sustava nego porezni poticaj. U vrijeme lomova na hrvatskom bankarskom tržištu građani su odnosili štednju u inozemne banke, iako u tim bankama plaćaju porez na dohodak od kamata.

Ni zarada koju fizička osoba ostvari od otuđenja financijske imovine ne smatra se oporezivim primitkom, osim ako to nije djelatnost poreznog obveznika. Ako fizička osoba kupi ili na bilo koji drugi način stekne dionice ili udjele u nekom društvu, a zatim ih proda po višestruko većoj cijeni, zarada od takve transakcije ne smatra se oporezivim primitkom.

Od 2005. Hrvatska ponovno ne oporezuje prihode od dividendi i udjela u dobiti ostvarene do 2000. i nakon 1. siječnja 2005.

Transakcije s vrijednosnicama drugačije su uređene za trgovaca društva i druge obveznike poreza na dobit. Za obveznike poreza na dobit zarade ostvarene na prodaji dionica i udjela oporezuju se porezom na dobit, ali isto tako gubici ostvareni pri oduševljenju vrijednosnica umanjuju poreznu osnovicu. Dakako, obveza plaćanja poreza na dobit utvrđuje se za kalendarsko razdoblje, a ne za svaku pojedinačnu transakciju, ali je bit u tome da su kod obveznika poreza na dobit i zarade i gubici od trgovine vrijednosnicama porezno relevantni, a kod obveznika poreza na dohodak ne utječu na osnovicu za oporezivanje.

Različito porezno određenje prihoda ostvarenih od prodaje vrijednosnica u sustavu poreza na dobit i u sustavu poreza na dohodak potiče razne špekulativne transakcije. Ako to i zanemarimo, ostaje pitanje pravičnosti vrijednečeg sustava oporezivanja dohotka. Čak ni milijunske zarade koje fizičke osobe ostvare od transakcija s dionicama, prema propisima koji vrijede, ne podliježu oporezivanju porezom na dohodak.

Od 2005. Hrvatska ponovno ne oporezuje prihode od dividendi i udjela u dobiti ostvarene do 2000. i nakon 1. siječnja 2005. godine. Samo se na dividende i udjele u dobiti ostvarene od 2001. do 2004., neovisno o tome kad se isplaćuju, plaća porez na dohodak prema stopi od 15 posto. Pri tome se stopa poreza na dobit od 2005. nije povećala, pa i nakon ukućanja porez na dividendi iznosi 20 posto, koliko je bila propisana i u vrijeme kad se isplaćena dobit oporezivala porezom na dohodak od kapitala.

Posljedica je da fizičke osobe, bilo rezidenti ili nerezidenti, u Hrvatskoj ne plaćaju porez na primitke koje ostvaruju na temelju udjela u kapitalu trgovaca društava. No, nerezidenti u zemljama u kojima imaju prebivalište u pravilu plaćaju porez na dobit koja im se isplaćuje u Hrvatskoj, jer porezni sustavi njihovih zemalja oporezuju takvu vrstu primitka. Stranac iznosi iz Hrvatske dobit koju je ostvario u Hrvatskoj, a porez od tih primitaka ne plaća Hrvatskoj, već svojoj zemlji.

Na mirovine koje hrvatski rezidenti ostvare iz inozemstva ne plaća se porez na dohodak. Ta je mjera trebala privući hrvatske iseljenike umirovljenike da se vrate u domovinu. Ne ulazeći u ocjenu učinka takve mjere, upitno je može li Hrvatska zadržati takav pristup inozemnim mirovinama u uvjetima koje pravila Europske unije postavljaju u vezi sa slobođom kretanja osoba. Ostane li tako, Hrvatska može postati poželjna porezna oaza za umirovljenike koji su ostvarili mirovinu u drugim državama, ali je upitno je li to naš demografski i gospodarski interes.

Inače, oporezivanje mirovine koje rezident jedne zemlje ostvaruje iz druge zemlje uređuje se međudržavnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Svrha međunarodnog ugovora nije da se porez uopće ne plaća, nego da se porez plaća samo u jednoj zemlji.

Porez na dohodak nije predmet ujednačavanja unutar zemalja Europske unije. U vezi s oporezivanjem dohotka EU ni svojim članicama ni kandidatima za ulazak u Uniju ne postavlja nikakve zahtjeve. Neovisno o tome što takav zahtjev ne dolazi izvana, mnogo je ekonomskih i socijalnih motivi za preispitivanje rješenja koja danas vrijede, a prema kojima su neke kategorije novčanih primitaka fizičkih osoba izuzete od oporezivanja.

Neki primici na koje se ne plaća porez na dohodak uključuju obiteljske mirovine, državne nagrade, socijalne potpore, donacije za liječenje, kupnju lijekova i nabavu ortopedskih pomagala, naknadu plaće za vrijeme bolovanja ili rođiljnog dopusta, naknadu za tjelesno oštećenje i naknadu za vrijeme profesionalne rehabilitacije, nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada do iznosa od 1.600 kuna na mjesec po učeniku, primici učenika srednjih škola i studenata na redovitom školovanju za rad preko ovlaštenih posrednika do iznosa od 50.000 kuna godišnje, nagrade koje ostvaruju sportaši do 20.000 kuna godišnje, donacije koje ostvaruju umjetnici do 20.000 kuna na godinu, naknadu štete zbog posljedica nesreće na radu, naknadu troškova prijevoza, dnevnice za službeni put u zemlji i inozemstvu, jubilarne nagrade, otpremnine i drugo, stipendije učenicima srednjih škola, studentima na redovitom školovanju i sportske stipendije do iznosa od 4.000 kuna na mjesec, studentske stipendije dodijeljene na temelju javnog natječaja do iznosa od 4.000 kuna na mjesec, stipendije studenata, poslijediplomanata i poslijedoktoranata za koje je novac osiguran u proračunu, bez obzira na iznos koji se isplaćuje.