Hrvatska poduzetnička verzija supstitucije uvoza svodi se na poruku da se svi potencijalni izvoznici najprije moraju dokazati na domaćem tržištu, a tek onda ći van.
Idea uvozne supstitucije naizgled ima smisla: Vlada potiče razvoj domaćih proizvodnje svih proizvoda i usluga potrebnih zemlji. Uvoz stranih konkurentske proizvode obeshrabruje visoke carine i tarife, domaća se industrija subvencionira, među ostalima, i prečijenjenom domaćom valutom.
No takva državna politika, kakvu su sredinom prošlog stoljeća najviše primjenjivale zemlje Južne Amerike (a bila je popularna i u socijalističkim državama), pokazala se promašenom zbog niza negativnih posljedica. Naime, zaštićene domaća proizvodnja obično je rezultirala proizvodima inferiorne kvalitete namijenjenim isključivo domaćemu i eventualno užemu regionalnom tržištu. Sustav subvencija doveo je pak do rasta korupcije i parazitske psihologije među tvrtkama.
Pedeset godina nakon što je otpisana, filozofija uvozne supstitucije ponovno ima poklonike, i to u Hrvatskoj. Ovaj put, međutim, ona nije ni u kakvoj vezi s državnom ekonomskom politikom, već se ideja zamjene uvoznih proizvoda domaćima svidjela hrvatskim poduzetnicima.
Zvonimir Viduka je jedan od zagovornika rasta izvoza supstitucijom uvoznih proizvoda domaćima. Nije istina da cijeli svijet čeka naše proizvode. Da bismo u svijetu nešto uspješno prodali, moramo najprije taj proizvod uspješno prodavati na hrvatskom tržištu. Ekonomski teoretičari kritiziraju supstituciju uvoza, ali nju kroz razne oblike zaštite tržišta primjenjuju sve razvijene zemlje – smatra Viduka, direktor tvrtke Altpro, koju je početkom devedesetih osnovao s nekolicinom bivših kolega iz Končara. Tvrtka se specijalizirala za proizvodnju dijelova za željezničke sustave, a strategija je bila od početka upravo supstitucija uvoznih dijelova za željeznicu. Postupno je Altpro certificirao svoje proizvode u dvije tržišne niše i danas je jedini hrvatski član organizacije željezničkih proizvođača Europske unije.
Na ovogodišnjem Nacionalnom savjetovanju o gospodarstvu i poduzetništvu u Šibeniku održana su čak dva predavanja na temu supstitucije izvoza. Pomoćnik direktora Sektora za industriju Hrvatske gospodarske komore ing. Zoran Barišić u svojoj se prezentaciji usredotočio na ‘dopuštene’ državne poticajne mjere u supstituciji uvoza, kao što su subvencionirani krediti, jamstva, poticaji za marketing, edukaciju, standardizaciju i kvalitetu te aktivnosti nevladinih institucija, poput HGK-a, HOK-a, HUP-a i sl. Tvrtkama koje požele početi proizvodnju za tržišnu nišu koju na hrvatskom tržištu trenutačno drži strana konkurencija Barišić predlaže da počnu istraživati tržište i proučavati prednosti i slabosti uvozne konkurencije, zatim da se pozabave uvođenjem novih ideja i zamisli, definiranjem ciljeva kroz poslovni plan te na kraju stvaranjem robne marke.
Direktor Altproa nastavio je svoju prezentaciju supstitucije uvoza kao načina pronalaženja novih izvoznih proizvoda utemeljenih na znanju. Supstitucija uvoza je suluda ideja. To znači zatvaranje tržišta, manju konkurentnost i administrativne mjere kojima se to postiže. Jedina efikasna mjera supstitucije uvoza jest tečaj, a on je u Hrvatskoj u proteklim 11 godina bio premija na uvoz. Supstitucija uvoza je među ekonomistima danas napuštena ideja: s tom politikom ne možemo ući u EU, a to je za Hrvatsku jedino rješenje – smatra dr. Dražen Kalogiera, ugledni ekonomist i profesor na Visokoj školi za ekonomiju poduzetništva VERN.
Povijesna iskustva s politikom supstitucije uvoza podržavaju negativne stavove modernih ekonomista prema takvom pristupu. Nastala nakon velike ekonomske depresije 1929. godine, politika supstitucije uvoza smatra se da će se samodostatnošću smanjiti šanse da se takva velika kriza opet proširi diljem svijeta.
