Borat

Pogledate film i jedna vam stvar nije jasna. S jedne strane, predsjednik Kazahstana Nazarbajev potpuno je poludio na ovaj film, dok, s druge strane, iz Amerike ni od koga niti glasa. Što je čudno? Kazahstanci su tako karikirani da to zaista samo idiot može shvatiti ozbiljno, a ne bi vas trebalo biti briga što idiot misli. Ono što vidite i naučite o Americi i Amerikancima, pak, nešto je mnogo užasnije i malignije. Amerikanci bi se, naime, trebali zabrinuti nad time kakav im imidž taj film, odnosno oni sami, stvaraju.

Borat je trenutačno uvelike komercijaliziran lik o kojemu svi odjednom pišu i otkrivaju ga, iako je odavno ‘začet’ i radi iste stvari već niz godina, često i na mnogo višoj razini od one prikazane u filmu. Ali G je, primjerice, davno prije Borata, počeo izrugivati napuhane intelektualce. Cohen je genijalac, to je otpočetak bilo očito, kako intelektualno, tako i glumački. Njegovi priglupi i nekonvencionalni alter egovi Ali G, Borat i Bruno skrojeni su savršeno da bi na najlakši način izvukli ono najgore iz najglupljih ljudi, podjednako kao i iz onih pametnijih.

Čuli ste da je film urnebesan, i to je istina. Neke scene su zaista genijalne, poput tučnjave Borata i Azamata u hotelu, a neke su iskreno dirljive, poput scena opraštanja s prostitutkom. Često ste čuli ‘da nešto ruši tabue’ ili da je ‘provokativno’ i ‘nekorektno’. Sve su to mahom bili izleti izvidača u odnosu na taj film.

Ako još ne znate, Borat Sagdijev kazahstanski je novinar koji kreće u Ameriku kako bi napravio reportažu o toj ‘veličanstvenoj zemlji’ i prikazao je Kazahstancima. Ondje se, pak, gledajući televiziju, zaljubi u Pamela Anderson… Iako je sjajan improvizator, Cohen je prije svega vrlo promišljen i pripremljen, i u to ne treba sumnjati. Njegovo intelektualno poigravanje s ljudima impresivno je, a komičarski talent traži prave riječi opisa.

Bregovićeva muzika, većinom stara, još je savršena, pa će i ljubitelji glazbe doći na svoje zahvaljujući soundtracku. Obvezno pogledati.