Vjeran žanru, Pavičić napisao je svoj po mnogima najbolji krimić. Izvrsna priča s tek nekoliko likova svedena u vremenski okvir od 24 sata tematizira pitanja krivnje, savjesti i posljedica ljudskih djela.
U jednom snježnom zagrebačkom danu i večeri igrom niza slučajnih podudarnosti ispreplest će se sudbine skromne i bogobojažne djevojke iz Dalmacije, ostarije profesorice kemije, bivše logorašice i partijke te mladog taksista pritisknutog dugovima kod poznatog kamatara.
Crvenkapica je zapravo Pavičićeva pošteta Dostojevskom i Zločinu i kazni. I tu je riječ o staroj ženi koju dolazi opljačkati mladi čovjek, ali kraj, pa i poruka, sa svim su drukčiji i više u skladu s vremenom u kojem živimo.
Njegova kazna bit će strašna smrt, a počiniteljice krivnju pretvaraju u snagu. Čin zločina za obje je čin oslobađanja i podmirenih računa s nepravdama.
Zbog brzog ritma kojim se smjenjuju prizori Crvenkapica je odličan predložak za film.
