Detaljan vodič kroz najizvjesniju hrvatsku privatizaciju

Obrazovanje je ključ konkurentnosti. Ako osoba ima ambiciju da uspije, ako se trudi i radi, uspjjet će i u maloj i u velikoj kompaniji. I vjerojatno neće samo promijeniti nekoliko radnih mjesta nego i nekoliko poslodavaca. Promjene posla upotpunjuju životopis mladog menadžera. Smatra se da je pet godina vrijeme kada pojedinac unutar jedne kompanije treba napredovati i dobiti nove izazove ili promijeniti kompaniju. Taj rast i razvoj u cijelosti sa sposobnostima da vodi, čine mladog menadžera.

Rijetki su menadžeri napredovali do vrha u jednoj tvrtki, ali ima i takvih slučajeva, a kao primjer Nina Andal navodi mladog direktora Uprave LURE, kojemu je LURA prvo radno mjesto. Ali ne treba generalizirati i tvrditi da razvoj omogućuju samo velike kompanije jer u malim kompanijama može biti još više prilika za razvoj.

No, ne treba se zavaravati da će se nakon što prevladamo krizu uslijed smjene generacija na vodećim položajima problem zapošljavanja riješiti sam od sebe. Nezaposlenost je problem koji danas muči sva svjetska gospodarstva jer se otvaranjem tržišta rada Dalekog istoka, s jeftinom radnom snagom, taj problem povećava, posebno u razvijenim zemljama Zapada – objašnjava Marija Hanževački.

Težeći za sve većim profitom, zapadno gospodarstvo zatvara milijune radnih mjesta i otvara ih na tim jeftinim tržištima rada. Tranzicijske zemlje još se nisu oporavile niti od gubljenja radnih mjesta zbog restrukturiranja gospodarstva, a već se suočavaju s problemima sličnima razvijenom Zapadu, jer cijenom rada nisu konkurentne kao tijekom devedesetih.

Uz Vladin Godišnji plan poticanja zapošljavanja za 2006. godinu, donesena je i mjera za sufinanciranje zapošljavanja mladih osoba kojom je obuhvaćeno 497 osoba, što je vrlo malo – komentira Marija Hanževački. – Za ozbiljnije pomake treba osigurati veća financijska sredstva i ustrajati u provođenju mjera kako se ne bi – najvažniji je sustav obrazovanja koji će obrazovati ljude za zanimanje potrebna gospodarstvu. Dok će imućniji postajati konkurentni upisivanjem privatnih škola, mnogi mladi već nakon završene osnovne škole ne mogu, uslijed lošeg imovinskog stanja, nastaviti školovanje, pa već u startu gube pozicije konkurentne radne snage na hrvatskom tržištu rada – upozorava Marija Hanževački.

Sustav obrazovanja zato treba snažno podupirati financijska pomoć kroz razne oblike stipendija.

Mladi lideri su među nama. Zabrinjava podatak da bi 80 posto njih otišlo van nadajući se da će tamo zaraditi više novca. Ali s obzirom na standard i troškove života u eurozoni više nije moguća razlika u zaradi kakva je mogla nastati unatrag desetak godina kad se odlazilo na rad u Njemačku. Zaista je upitno hoće li vani zaraditi masu novca koji bi im ovdje mogao pomoći, ali profesionalni razvoj definitivno mogu pronaći u eurozoni.

Ako stanje kod nas uspoređujemo s prilikama u razvijenim zemljama, tamošnje su tvrtke jednostavno konkurentnije i na višem stupnju razvoja, što njihovim zaposlenicima pruža mnogo veće mogućnosti daljnjeg usavršavanja nego što je to kod nas. Uz to, često se postavlja pitanje zašto poslodavci preferiraju mlade zaposlenike pred onima u srednjim godinama koji su stekli mudrost, iskustvo i sve ostalo što je potrebno da bi bili produktivni za sebe i za svoju tvrtku. Odgovor je jednostavan. Te osobe, koje su se školovale prije 20 godina, školovale su se za potrebe tadašnjeg gospodarstva i raspolažu znanjem i osobinama koje su se tada smatrale poželjnim, a nisu bile proizvod stvarne potražnje.

Zanimanja primjerena trenutačnoj potražnji najčešće su inženjeri građevine, strojarstva, elektrotehnike. U tim je strukama mnogo manja nezaposlenost. Tu treba istaknuti i važnost te potrebu cjeloživotnog obrazovanja, koje su kod nas, na žalost, tek rijetki svjesni.

Hrvatsko školstvo generira nekoliko smjerova koji su globalno konkurentni. U informatici i tehnologiji potražnja je na globalnoj razini takva da bi naši ljudi našli posao čak i kad ne bi bili konkurentni. Ali oni jesu konkurentni i znanja naših stručnjaka sa strojarstva i elektrotehnike primjenjiva su bilo gdje u svijetu. U farmaceutici također naši ljudi objavljuju članke u svjetskim publikacijama, a tom sektoru razvoj tek predstoji.

Mladima su dokazivanje i emancipacija u društvu važniji od novca. Radit će za 1.000 kn manju plaću ako imaju priliku dokazati se. Trebamo im samo pružiti priliku i usmjeriti ih jer oni mogu pokrenuti hrvatsko gospodarstvo.

Nismo najsretnije upravljali intelektualnim kapitalom i na razini države nismo napravili strategiju upravljanja tim našim blagom. U sektorima u kojima imamo višak radne snage treba podići prag za upis mladih. Već je dulje očit višak pravnika, grafičkih dizajnera i web dizajnera. Cijeli učiteljski sektor također teško će naći posao.

Ti su ljudi među nama i dok ne uđu u poslovni svijet teško ih je definirati. Počinju kao i svi drugi i dokazuju se rezultatima. Za odgovornu poziciju traže se razumijeti, i to je najvažnija referenca. Neke sredine su to brže shvatile i one privlače mlade ljude. Najčešće su to veći gradovi – Zagreb, Split, Pula, Rijeka, Varaždin.

Sa sindikalima se u vezi s tim pitanjem slažu i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, gdje su također svjesni da kvalifikacije postaju sve nepredvidljivije. Nestaje tradicionalni konstrukt ‘zanima’ i stručne se kvalifikacije brzo obezvjeđuju, a traži se brzo usvajanje specijalnih kvalifikacija koje se mogu nadopunjavati unutar ili izvan poduzeća. Tražene radne vrline postaju fleksibilnost, mobilnost, kreativnost, rješavanje problema, sposobnost brzog i učinkovitog učenja, svladavanje nesigurnih i nepredvidljivih situacija, korištenje novih tehnoloških instrumenata.

Odavno smo prepoznali važnost usklađivanja potreba poslodavca sa sustavom obrazovanja i zalažemo se za integraciju rada i učenja – odgovara Đuro Popijač. – Zasad su naše aktivnosti usmjerenije na neformalna usavršavanja koje provode same kompanije, mi, kao neprofitna udruga, i ostale specijalističke kuće, a cilj je stjecanje znanja koja se odmah mogu primijeniti u praksi. U dobrom smjeru idu velike domaće tvrtke koje su razvile svoje interne edukacijske centre odnosno škole – kao što je Podravki, primjerice, Pomak.

Za razliku od formalnoga visokoškolskog sustava i neformalnih oblika učenja, koji pokazuju određenu dinamiku i prilagodbu suvremenim zahtjevima poslovnog svijeta, srednjoškolski sustav je u fazi reformi i uvođenja novih modela koje treba prilagoditi potrebama poslodavaca.

Srednjoškolske ustanove loše su tehnički opremljene, imaju nedostatak kadra i zastarjele nastavne programe – kaže Đuro Popijač. – U pripremi je novi zakon o strukovnom obrazovanju, a Agencija za strukovno obrazovanje i Ministarstvo obrazovanja trebali bi potaknuti određene promjene i u tom području te uskladiti ponudu s očekivanjem poslodavaca.

Prema riječima Đure Popijača, važnost cjeloživotnog učenja u HUP-u promiču od 1996. godine, kad su pokrenuli program usavršavanja menadžera PUMA, program seminara i radionica namijenjenih članovima – menadžerima i poduzetnicima.

Naravno, kultura učenja usvaja se od najranije dobi i svi joj moraju dati svoj doprinos – obitelj, obrazovna institucija, radna sredina, društveno okruženje – kaže Đuro Popijač.