Iz biografije

Zaher će sasvim sigurno uredno dovršiti sve projekte koje je u Konzumu počeo Munjiza, no malo je vjerojatno da će se na čelu Konzuma zadržati dovoljno dugo da bi bio osoba koja će potaknuti novi ekspanzijski zamah.

Na otvorenju novog Super Konzuma u Novom Zagrebu prošli petak Josip Zaher ni najmanje nije ostavljao dojam čovjeka koji je samo dva dana prije postao predsjednikom Uprave najveće privatne tvrtke u Hrvatskoj, i to pod prilično iznenađujućim okolnostima. Novi je Konzum ponos, prodajni centar od impozantnih tri i pol tisuće četvornih metara, trebao otvoriti Dragan Munjiza, dok je Zaher, direktor Agrokorove strategijske poslovne grupe Maloprodaja, trebao biti samo jedan od visokopozicioniranih Agrokorovih kadrova koji u takvim prilikama predstavljaju tvrtku.

Međutim, zbog još neobjašnjive odluke Ivica Todorića, Munjize, koji je Konzum vrlo uspješno vodio gotovo četiri godine, na otvorenju nove trgovine nije bilo, a Josip Zaher bez ikakva je problema odradio što se od predsjednika Uprave u toj prigodi očekuje. On će sasvim sigurno uredno dovršiti i druge projekte koje je u Konzumu počeo Munjiza, no malo je vjerojatno da će se na čelu Konzuma zadržati dovoljno dugo da bi potaknuo novi ekspanzijski zamah.

Ma koji bili razlozi što su Ivicu Todorića naveli da smijeni Munjizu, činjenica je da to Todoriću nije bio problem napraviti upravo stoga što je u svojoj neposrednoj blizini na raspolaganju imao odgovarajuću zamjenu za Munjizu, svojega pouzdanog suradnika, partnera i prijatelja – Jožu Zahera.

Zaher je u tim Todorićev tim u Agrokoru ušao prije otprilike godinu i pol, no njegova suradnja s najmoćnijim čovjekom hrvatskog biznisa ima mnogo dulju povijest, a temelji se na istim ili bliskim stavovima o poslu i životu općenito, ponajprije onom o potrebi zajedničkog djelovanja hrvatskih biznismena i stvaranja partnerskih odnosa, stavu koji je Todorićeve i Zaherove životne putove prvi put spojio početkom 90-ih godina na organiziranju i osnivanju Hrvatske udruge poslodavaca.

Josip Zaher je u to vrijeme gradio svoj društveni i poslovni položaj u Jastrebarskom, gradu u kojem se rođio 1959. i na čijem području i danas živi. Gotovo dva desetljeća ondje je i radio. Prvo je zaposlenje, mjesto tržišnog inspektora, dobio 1985. u tadašnjoj tržišnoj inspekciji. Poslije je postao i šef te inspekcije. Glavno mu je područje rada bila trgovina, koja se u ondašnjim uvjetima u Jastrebarskom manje-više svodila na lokalnu maloprodajnu tvrtku Japetić.

Mladi je tržišni inspektor očito bio u dobrim odnosima s čelnicima Japetića s obzirom na to da se 1991. oprostio s karijerom inspektora trgovine da bi je zamijenio položaj komercijalnoga direktora Japetića, dakle, najvažnijeg do glavnog direktora, koji je u to vrijeme bio Ivan Penić. Dvije godine zatim, kad Ivan Penić napušta Japetić da bi se posvetio politici, Zaher zauzima slobodan direktorski stolac u Japetiću.

I Zaher je u to doba imao izvjesnih političkih ambicija, ali ni izdakao tako velikih da bi se upuštao u nepoštovane političke obračune koji bi ga doveli na vrh. S HDZ-ovom članskom iskaznicom sredinom devedesetih godina bio je i član Poglavarstva Jastrebarskog, kao i Županijske skupštine Zagrebačke županije. Po svemu sudeći, od politike se ohladio zbog tadašnjega župana Zagrebačke županije Branimira Paseckog, za kojega kažu da ‘nikada nije volio pametne ljude, pa tako pokraj sebe nije želio vidjeti ni Josipa Zahera’. Konačan udarac njegovoj političkoj karijeri zadali su unutarstranački izbori u Jastrebarskom, na kojima kao kandidat nije izabran u neko stranačko tijelo. Nakon toga se okanio politike.

No, iako se pokazao ‘premekanim’ za politiku, Zaher je očito imao potrebu za nekom vrstom društvenog angažmana. Ta ga je potreba 1996. dovela na položaj predsjednika Udruge trgovine u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, na kojoj se nalazi već punih deset godina. Nije poznato da je itko postavio pitanje da li je ispravno da Zaher predstavlja poslodavce u trgovini i nakon što je prestao biti poslodavcem i postao posloprimcem, odnosno zaposlenikom Koncerna Agrokor.

Kao predsjednik Udruge trgovine angažiran je na području zakonodavnog uređivanja djelatnosti trgovine, pri čemu ustrajno brani interese poslodavaca, ali to ni u kojem slučaju ne čini oštro niti ishitreno. Njegov je stil upućivati sugestije, prijedloge i podzakonske akte u postupak i očekivati rezultate u suradnji s nadležnim ministarstvima. Iako bi, primjerice, Zaher s položaja predsjednika Udruge trgovine u HUP-u trebao biti alfa i omega novoga Zakona o trgovini, čije se donošenje čeka već nekoliko godina, njega se u kontekstu dvojbi u vezi s tim zakonom u javnosti i ne spominje, već su tu glavni akteri sindikati i Ministarstvo gospodarstva.

Zaher, pak, u toj priči izgleda kao osoba koja vjeruje onome što se u tripartitnom partnerstvu dogovori za stolom na zatvorenim sastancima, a onda se lječa počela nadirati na hrvatsko tržište. Zaher je, naime, idejni začetnik udruživanja trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, ali mu je trebalo nekoliko godina uvjeravanja njegovih kolega u to prije no što je uspio osnovati Ultra grupu. Ultra grupa nastala je u studenom 2001., a Zaher je u nju, osim Japetića, uspio uključiti još šest manjih maloprodajnih lanaca, uglavnom lokalne važnosti i uglavnom iz okolice Zagreba.

Zamisao je bila ujediniti njihovu nabavu da bi stekli jaču nabavljajuću moć u odnosu na dobavljače. No, dok su to članice Ultra grupe tek planirale napraviti, desetak je ambicioznijih trgovaca, okupljenih u grupaciji CBA, isti takav projekt uspjelo i ostvariti.

Teško je procijeniti je li Josip Zaher tada vizionarski predvidio da su i članice Ultra grupe zajedno premale i preslabi da bi se mogle uspješno nositi sa sve većom i sve snažnijom konkurencijom na maloprodajnom tržištu, ili je jednostavno dignuo ruke od beskrajnog uvjeravanja kolega da će izgubiti svoje vlasništvo ako se ne udruže, a ne međusobnim vlasničkim povezivanjem. Kako bilo, tijekom 2003. Zaher je odigrao ključnu ulogu u uvjeravanju dioničara Japetića da svoju tvrtku prodaju Konzumu. Nakon toga je još otprilike godinu dana ostao u svom uredu u Jastrebarskom.

Zaher je predsjednik Udruge trgovaca pri HUP-u već deset godina, a ostao je na tome mjestu i kad je prestao biti poslodavac te postao posloprimac jako iznenadi kad na televiziji ugleda ‘partneru’ kako čvrsto i odlučno iznose svoja stajališta koja su daleko od onoga za što je Zaher smatrao dogovorenim.

Počasno mjesto u povijesti (novohrvatske) trgovine Josip Zaher priskrblio si je kad je bio direktor Japetića i zapravo prvi trgovac u Hrvatskoj koji se intenzivno počeo zalagati za stvaranje novih modela partnerskih odnosa u trgovini koji bi omogućili opstanak u nesmijenoj konkurenciji što je početkom ovog stoljeća.

Drago Munjiza imenovan je predsjednikom Uprave Konzuma početkom srpnja 2002. godine. Pod njegovim upravljanjem Konzum više nego udvostručen prema svim pokazateljima, od broja zaposlenih do prihoda i profita. U najvećim hrvatskim maloprodajnim lanacima došao je iz Atlantic grupe, u kojoj je radio jedanaest godina. CROMA ga je ove godine izabrala za menadžera godine u kategoriji velikih poduzeća. Kao što doznajemo od Drage Munjize, nakon odlaska iz Konzuma već mu je stiglo nekoliko poslovnih ponuda od nekoliko vodećih bankarskih institucija i tvrtki.

Poznati trgovci lanac ponudio mi je da budem predsjednik uprave, no o tome ću još razmisliti jer ne želim biti konkurencija bivšim kolegama. Jedna od vodećih banaka ponudila mi je da budem član uprave, a druge kompanije čelna direktorska mjesta, no vjerojatno ću većinu ponuda odbiti jer se sada samo želim odmoriti. U sljedećih šest mjeseci prikupljat ću ponude i nakon toga odlučiti – rekao je Munjiza. Jednu je važnu ponudu Munjiza odbio još u petak, kad se Ivici Todoriću zahvalio na ponudi da ostane u Agrokoru na mjestu potpredsjednika kompanije.