Kušanje vina u portugalskom veleposlanstvu

Neka od kušanih vina u portugalskim podrumima stoe samo dva eura, a za taj se novac u Hrvatskoj ne može kupiti ni litra dobrog mladog vina u rinfuzi, a kamoli butelja vina približne kvalitete. Kad je riječ o običnim vinima, razgovaramo o terroiru i drugim utjecajima na arome i okuse. Kod dobrih vina takvi su razgovori nepotrebeni. Ta su vina jednostavno – dobra! Tim je riječima najpoznatija hrvatska sommelierka Danijela Kramarić zaokružila iznimno zanimljivo kušanje portugalskih vina koje je za malu skupinu novinara upriličilo Portugalsko veleposlanstvo. Tom prilikom prošlog tjedna nije trebalo razgovarati o vinu Quinta da Gaivosa 2003. godine koje proizvodi jedan od najglasovitijih portugalskih vinara Domingos Alves de Sousa. O njemu, kao i o ostalih 11 kušanih portugalskih vina bit će u nas jako mnogo razgovora jer su za naše prilike iznimno jeftina, a dan prije predstavljenja su i nekolicini hrvatskih veletrgovaca vinom.

Ako se netko od njih prihvati uvoza iz Portugala, hrvatski će se vinar doista morati zamisliti. Neka od kušanih vina u portugalskim podrumima stoe samo dva eura, a za taj se novac u Hrvatskoj ne može kupiti ni litra dobrog mladog vina u rinfuzi, a kamoli butelja vina približne kvalitete. Vino s početka priče ne spada u jeftina. Riječ je o moćnom crnaku s 14,23 posto alkohola iz 60 godina starih vinograda u dolini rijeke Douro. U njemu je sljubljeno nekoliko autohtonih sorti, a dominiraju tinta roriz, touriga franca, tinto cão i touriga nacional. Vino ima lijepo kiseline, 5,74 grama u litri, i nakon duge maceracije osam je mjeseci odležalo u kombinaciji novih i starih hrastovih bačava te još najmanje 12 mjeseci u boci. Strašno je oblo, ništa iz njega ne strši dok oplahuje usta, a među aromama prevladava zrelo voće. U vinotekama stoji 30 eura, kod De Souse u podrumu 15. S tom će cijenom biti dobra konkurencija ponajboljim hrvatskim plavcima koji stoe približno isto toliko.

Dobra će konkurencija proizvođačima plavaca biti i dva vina od grožda iz Vale de Raposa, što znači ‘dolina lisica’, a također se nalazi uz rijeke Douro. Oba u trgovinama stoe oko 15 eura, kod proizvođača desetak, a poput vina Quinta da Gaivosa 2003 imaju izvanredno izbalansirane arome grožda s aromama koje vino povuče iz novih hrastovih bačeva. Grande Escolha Tinto 2003 selekcija je biranih vina od grožda touriga nacional, touriga franca i tinto cão koja se rade samo u najboljim godinama. Vinogradi su jako stari, a vino, ponajprije zbog više od šest grama kiselina u litri uz 13,3 posto alkohola, spremno je za desetogodišnje odležavanje u boci.

Touriga Nacional 2004 vino je iz iste doline, ali iz 20 godina starih vinograda u kojima se uzgaja samo ta sorta, najvažnija u Portugalu. Alkohola je malo više, kiselina mnogo manje, a osjećaju se i tanini, pa pomalo nalikuje upravo na naše plavce. Opisana vina ne spadaju u svakodnevna, kakvima se mogu nazvati Vale de Raposa 2004 i Estação red 2003. Upravo će potonje biti najveća opasnost našim vinarima ako ga netko uveze.

U portugalskim vinotekama ono sa svim nametima stoji četiri eura, odnosno tridesetak kuna. U nas postoji samo nekoliko pitkih vina za taj novac. Vale de Raposa stoji pedesetak kuna, a odležalo je u drvenim bačvama čime se, unatoč dvostruko većoj cijeni, ne mogu podićiti i neki dingači. Joao Pedro d’Araujo predstavio je ‘zeleno vino’ ili vinho verde. Riječ je o svjetski glasovitom proizvodu koji bi mogao biti dobar primjer za hrvatske pokušaje stvaranja ljetnog vina. Vino je lagano, bojom pomalo i prozirno, dakle bez epiteta poput zlatnožuto ili zelenkasto, ali vrlo je svježe i ugodno gorkasto, upravo onakvo kakvim bi ga mnogi htjeli, a ne uspjevaju napraviti svoju kraljevinu ili graševinu. Oni, međutim, zasigurno ne bi pristali na cijenu po kojoj d’Araujo prodaje ovu butelju. Riječ je o 3,5 eura.

I ovaj proizvođač uzgaja tourigu nacional, ali u regiji Dão. Tamo, kaže, vino od tog grožda imaju cvjetne arome, dok uz rijeku Douro dominira šumsko voće. Touriga nacional dominantno je grožđe u njegovu najboljem vinu, Quinta da Vegia 2003 Reserva. Ono je odležalo pet mjeseci u drvetu i 15 u boci, ima 13,4 posto alkohola i 4,8 grama kiselina. Riječ je o ponosu vinarije Casa de Cello koje ima i ‘ponosnu’ cijenu od 25 eura. S obzirom na to da je proizvedeno samo 5.000 boca, ne treba sumnjati da će se i po toj cijeni prodati.

Domingos Alves de Sousa predstavio je i Porto L.B.V. iz 1999. godine sa svog imanja Quinta da Gaivosa. Porto miriše poput orahnjače moje susjede Olge iz Samobora, najboljeg kolača koji sam ikad kušao. L. B.V. znači ‘late bottled vintage’ i sve je popularnija kategorija jednake kvalitete kao i Vintage porto, dakle onaj s godinom berbe, ali mnogo jeftinija. Vintage porto se mora napuniti u bocu najkasnije 2,5 godine nakon berbe, a to proizvođačima često ne odgovara. U takvim slučajevima porto se ostavi da zrije u boci i napuni se kasnije. Na kvaliteti to specijalno vino time ništa ne gubi. Štoviše.