Kada je na tržište izbačen novi Mini, modeli automobila upakirani su u prozirne kutije i postavljeni u zračne luke kao dio kampanje s partnerom. Danas radi na nizu projekata na Starom i Novom kontinentu, a posjet Hrvatskoj pripisuje sretnim okolnostima u kojima su se spojili posao i zadovoljstvo.
Na pitanje u kojoj se mjeri hrvatsko tržište razlikuje od onih na kojima je radio, odgovara da uočava velike sličnosti u životnom ciklusu oglašivačke industrije u zemljama u tranziciji. S oglašavanjem u tranzicijskim zemljama događa se nešto zanimljivog. Naime, kad su te zemlje prije desetak godina otvorile svoja tržišta, kompanije su se počele boriti za položaj. Tada je i oglašavanje uzelo maha s obzirom na turnog naslijeda i imaju neospornu prednost u odnosu na one mlađe.
- Tko još ne zna da Franck proizvodi kavu, a Kraš slatkiše? – pita se Brajdić. Prema tome, nema potrebe da domaće tradicionalne inzistiraju na oglašavanju svojih proizvoda. Brajdić savjetuje komuniciranje ideje, a ne proizvoda. Na razvijenim se tržištima nemali broj kompanija odlučuje upravo za takvu komunikaciju. Za ilustraciju, dovoljno je pogledati primjer Coca-Cola, kojoj su ideje poput druženja, zabave ili sporta temelje na marketinškim kampanjama, dok je poznato gazirano piće često u drugom planu. Sličnu strategiju ima i brand Virgin, čiji vlasnik Richard Branson i sam živi ideje koje prenosi potrošačima.
Međutim, Virginova filozofija carpe diem nije jedino po čemu je kompanija jedinstvena. Naime, Branson izdaje knjige, producira glazbene uratke, proizvodi pića, vlasnik je putničke agencije, zrakoplovne tvrtke, mobilnog operatera te putničke agencije, a sve to posluje pod krovnim brandom – Virgin. Taj takozvani brand stretching nije stran svjetskim korporacijama, ali, na žalost, jest domaćima.
-
Ne postoji jedinstvena formula uz pomoć koje bi tvrtka mogla svoj brand uspješno proširiti na ostale kategorije proizvoda. Preporučuje se da kompanija brandove ‘protegne’ linijski. To znači da, primjerice, da Francku ne bi imalo smisla na tržište plasirati zubnu pastu, ali su kolačići ili keksi koji bi se grickali uz kavu dobra ideja – savjetuje Brajdić i nastavlja da je i tu, kao i u ostalim segmentima marketinške komunikacije, ključan odabir ciljne skupine.
-
Jedno je istraživanje pokazalo da muškarci češće koriste zubnu pastu od žena. To ne znači da su sada muškarci ciljna skupina proizvođača zubnih pasti niti da bi se na njih trebala usmjeriti marketinška komunikacija. Ciljna su skupina oni koji kupuju ili odlučuju o kupnji, a ne koji konzumiraju – nastavlja Brajdić navodeći da kompanije često grijše u tome što ne znaju prepoznati prave kupce ili opinion leader. Naravno, ne treba zanemariti ni istraživačke rezultate koji su izvršna prilika za tvrtku da proširi liniju svojih proizvoda. Slučaj sa zubnim pastama tako bi se vrlo lako riješio kad bi kompanija potrošačima, muškarcima, ponudila novi okus ili boju proizvoda.