Sreća nije dovoljna za uspjeh

Tko do funkcije dođe samo srećom, neće tu dugo i ostati, kaže Krešimir Drašković, član Uprave Medike d.d. Doći na važnu menadžersku funkciju, biti izvrsno plaćen, dobivati unosne poslove i donositi kvalitetne odluke – san je svakog zaposlenika u nekoj kompaniji. Kad to pojedinci uspiju ostvariti, mnogi kolege za njih kažu: ‘Imao je sreće’, dok se za rijetke smatra da su na viši položaj došli samo vlastitim radom. O tome koliko je sreća važna za uspjeh, razgovarali smo s Krešimirom Draškovićem, članom Uprave Medike d.d. zaduženim za Marketing i Prodaju.

Drašković je završio medicinski fakultet i poslovnu školu na Bledu, a veći dio karijere proveo je u Plivi. Budući da nakon završetka fakulteta nije imao mogućnosti za specijalizaciju, počeo je raditi komercijalne poslove. Jedan od prvih bio je u inozemnoj tvrtki u odjelu lijekova, a zatim u Plivi, gdje je radio na ključnim direktorskim funkcijama vezanim uz marketing. Kad je riječ o uspjehu u poslu, Drašković smatra da je sreća dobrodošla, ali je ipak sporredan čimbenik.

• Za dolazak na visoki položaj sreća nije najvažnija. Presudni su ipak znanje i iskustvo. Pojedinci mogu doći na neka mjesta zahvaljujući spletu sretnih okolnosti, no ne znaju li raditi, na tim funkcijama neće dugo ostati. Rad i odricanje na prvome su mjestu, a čovjeku će se, ako se trudi, sreća bar jedanput osmjehnuti; primjerice, dobit će priliku za bolje radno mjesto. Tu priliku treba prepoznati i izboriti se za nju, a propustiti li je, može se reći da nije imao sreće – kaže Drašković navodeći i primjer za tu svoju misao. Naime, upravo se to dogodilo njemu.

Drašković je mnogo godina u najvećoj hrvatskoj farmaceutskoj kući radio kao direktor Plive Internaciona u Švicarskoj i direktor Marketinga za sva tržišta. Je li na te funkcije došao zahvaljujući spletu sretnih okolnosti?

• Istina je da sam se pomalo iznenadio kad su mi ponudili to mjesto. Tadašnji direktor marketinga nazvao me, rekao da odlazi na viši položaj te me pitao želim li ga zamijeniti. Začudio sam se tome jer smo se slabo poznavali i samo smo jedanput dulje razgovarali. No, on se očito raspicao o meni i od drugih ljudi doznao više o mojem radu i osobnosti. Ne bih rekao niti da je to bila sreća, mislim da je moj dotadašnji rad bio odlučujući s obzirom na to da je riječ o vrlo odgovornoj funkciji – objašnjava Drašković. To je, smatra, bio razlog i njegova imenovanja za direktora u Švicarskoj, a sreća je bila jedino u tome što je u Plivu došao kad je ta tvrtka napravila najveće akvizicije i najviše se širila.