-
Kako vidite poduzetničko okruženje i kulturu u Hrvatskoj? Jedan od problema u restrukturiranju i promjeni ekonomije zacijelo je izgradnja povjerenja. Mislim da je u Hrvatskoj premalo povjerenja među ljudima. Bit poduzetništva nije raditi putem mnogo formalnih ugovora i papira, već raditi jer vam vjerujem.
-
Otkuda početi stvarati povjerenje u zemlji toliko korumpiranoj koliko je Hrvatska? Potrebno je da sve više ljudi radi zajedno kako bi se povećalo međusobno povjerenje. Zagreb je vjerojatno previše močan i zato treba gurati stvarnu moć prema dolje i omogućiti ljudima da se ponašaju fleksibilno. Prečesto se pravi pogreška da se daje više novca regiji, ali im se i dalje govori što da rade i kako da ga potroše, umjesto da se od njih zatraži strategija regionalnog razvoja, vidi kako ona integrira sve igrače, a onda im se ili da novac ili omogućiti transferiranje iz poreznog sustava i udio u tome. To se dogodilo u Kini, gdje je većina poreza lokalna i dio tog poreza ide u centar, a ne da je većina poreza u centru, a samo dio ide lokalno.
-
Neki teoretičari i poduzetnici misle da Hrvatskoj nema pomoći dok ne dođu stranci i ne nauče nas kako se radi i posluje. Jesu li u pravu? Vrlo sam osjetljiv na to, jer i ja dolazim i radim s profesoricom Slavicom Singer na poslijediplomskom studiju Poduzetništvo u Osijeku. No, jako sam mnogo radio u svim, doslovno svim tranzicijskim ekonomijama i vidio što se ondje događa. Također sam mnogo radio u zemljama u razvoju. Previše zapadnjaka dolazi i govori tim ljudima što da rade umjesto da im pomognu da nauče iz njihova iskustva i uzmemo što im odgovara. Često iz Europske unije, Svjetske banke ili bilateralnih i multilateralnih agencija stižu ljudi koji savjetuju kako da vodite svoj posao na njihov način. A njihov način možda nije najbolji za vašu ekonomiju na ovom stupnju razvoja, tako da vam mogu stvoriti velike probleme.
Primjerice, ako biste htjeli osmislić bankarski sustav za posuđivanje novca malim poduzećima, doslovni klon zapadnoga bankarskog sustava sigurno ne bi bio idealan za tu svrhu. Trebate uzeti najbolje iz zapadnoeuropske prakse, odnosno ono što zadovoljava vaše potrebe. Mislim da isto načelo treba primijeniti i na poslovnu izobrazbu. Zato se trebate čuvati stranaca koji dolaze i govore vam što da radite. Mnogi od njih nemaju znanja o zemlji u koju su došli.
-
Mnogo se govori o tome da se banke ne ponašaju poduzetnički i fleksibilno prema poduzetnicima i vrlo teško posuđuju novac za poslovanje. Što je glavni razlog tome? Šteta je da su sve hrvatske banke u vlasništvu stranih banaka, jer one donose svoj način poslovanja, pri čemu im nije važno hoće li se uklopiti u vaše razvojne potrebe. Najvažnije im je stvaranje profita, što jest normalno, ali banke bi trebale naučiti da je pozajmljivanje malim poduzećima profitabilno. Na kraju krajeva, mnoge velike banke počele su kao male lokalne banke koje su podržavale lokalne poduzećnike. I danas u Americi ima mnogo malih lokalnih banaka, koje i dalje postoje i pozajmljuju malim poduzećima, kao što su trgovina na uglu ili lokalna trgovina mješovitom robom.
