Euopske integracije i tržište rada

Hrvatska će ulaskom u EU, zbog boljeg standarda i prilično visokih socijalnih davanja, biti zanimljiva radnicima iz Rumunjske i Bugarske, a kad je riječ o zemljama nečlanicama EU, migracije se očekuju iz Bosne i Hercegovine, Srbije te Crne Gore.

Činjenica da je Hrvatska mala zemlja i da zbog toga eventualne migracije radnika ne mogu snažno utjecati na tržište rada članica Europske unije olakotna je okolnost za Hrvatsku pa, zahvaljujući tome, postoji mogućnost da hrvatskim radnicima neće biti ograničen pristup tržištu EU. Naime, hrvatski pregovarači smatraju da Hrvatska sa svojih 4,5 milijuna stanovnika ne predstavlja prijetnju tržištu radne snage Unije.

Ipak, iz straha od navale jeftinije radne snage, neke bi stare članice mogle zatražiti tranzicijsko razdoblje od dvije do sedam godina, odnosno uvesti odredbe na ograničenja u kretanju radne snage tako da hrvatski državljanini zadrže obvezu traženja radne dozvole. To se prije svega odnosi na Austriju i Njemačku, koje su dosad bile najrestraktivnije prema novim članicama i zatražile su uvođenje prijelaznog razdoblja od sedam godina. Dodato opravdanje za povlačenje takvih poteza Austrija i Njemačka mogla bi pronaći u činjenici da putovi radnih migracija iz Hrvatske tradicionalno vode upravo u te dvije zemlje.

• Vrlo je teško predvidjeti hoće li neke članice zatražiti tranzicijsko razdoblje jer pregovori za to poglavlje još nisu otvoreni. Mi ćemo se truditi pokazati da zbog svoje veličine Hrvatska ne može bitno utjecati na tržišta rada zemlja EU. No, iz dosadašnjih razgovora može se očekivati da će Austrija uvesti tranzicijsko razdoblje – kazala je državna tajnica Ministarstva gospodarstva Vera Babić i dodala da će unatoč tim ograničenjima visokokvalificiranim radnicima tržište rada uvijek biti otvoreno, kao i za neka deficitarna zanimanja, primjerice u poljoprivrednom sektoru.

Uz Austriju i Njemačku, Hrvati bi, prema riječima Mirte Kapural, članice Radne grupe za slobodu kretanja radnika, mogli i dalje tradicionalno tražiti posao u Italiji, a zbog poznawanja engleskog jezika mnogima će vjerojatno biti privlačan odlazak u Veliku Britaniju.

Bez obzira na to što u Hrvatskoj trenutačno ima oko 300 tisuća nezaposlenih, ona smatra da hrvatski radnici neće stajati u redu za prijelaz preko granice.

• Napredak Hrvatske u sljedećih nekoliko godina prije pristupanja Europskoj uniji mogao bi smanjiti razinu migracijske radne snage, što se dogodilo i u ostalim tranzicijskim zemljama. Dobar primjer je Mađarska, iz koje je vrlo malo stručnjaka otišlo u druge zemlje. No, gospodarski rast, niža stopa nezaposlenosti i sve bliža perspektiva pristupanja EU, s druge strane, mogli bi privući više radne snage u Hrvatsku, većinom iz zemalja regije – kaže Mirta Kapural.

Hrvatska će ulaskom u EU, zbog boljeg standarda i prilično visokih socijalnih davanja, smatra Vera Babić, biti zanimljiva radnicima iz Rumunjske i Bugarske, a kad je riječ o zemljama nečlanicama EU, migracije se očekuju iz Bosne i Hercegovine, Srbije te Crne Gore.

• Prema tzv. trećim zemljama Hrvatska već ima utvrđene godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranaca i u tom je pogledu zaštićena od prevelikih migracija iz susjednih zemalja. U Hrvatsku svake godine uz radnu dolazi oko 6.000, a na radnu dozvolu oko 1.000 radnika, što je u usporedbi sa Slovenijom prilično malo. Kad je riječ o migracijama u Hrvatsku, pretpostavlja da će i dalje uglavnom dolaziti radnici specijalizirani za određena zanimanja, kao što su brodogradnja i graditeljstvo – zaključila je Vera Babić.

Od proširenja Europske unije s 10 novih članica 2004. godine u Irsku je pristiglo oko 200 tisuća istočnoeuropskih migranata, a najveći priljev radnika zabilježen je u Velikoj Britaniji, u koju je u manje od dvije godine stiglo 600 tisuća radnika. Zbog neočekivano velikog broja imigranata Irska i Velika Britanija, koje su uz Švedsku jedine posve otvorele vrata ulasku radnika iz novih članica, odlučile su ograničiti kretanje radne snage iz Bugarske i Rumunjske. Velika Britanija i dalje će imati otvoreno tržište rada za visokokvalificirane radnike, poput liječnika ili informatičkih stručnjaka, dok će nekvalificirani radnici iz dviju novih članica moći tražiti posao samo u poljoprivredi, i to prema postojećim imigracijskim kvotama.