Kušanje graševine u Wine&Gastro akademiji

O različitosti kušanih devet graševina od četiri proizvođača dovoljno govori podatak da su neke imale 12, a druge čak 16 posto alkohola te da je bilo suhih, polusuhih i poluslatkih vina iz berbi 2005., ali i 1994.

Svaka je lijepa žena drugačija. Isto je i s graševinom – iza svake je etikete različito vino. Tim je riječima kutjevački enolog i vinar Vlado Krauthaker zaključio tečaj o graševini održan u Wine&gastro akademiji tijekom kojeg su polaznici kušali devet graševina od četiri proizvođača – Branka Mihelja, Podruma Kutjevo, Ivo Enjingija i Krauthakera. O različitosti ponuđenih vina dovoljno govori podatak da su neka imala 12, a druga čak 16 posto alkohola te da je bilo suhih, polusuhih i poluslatkih vina iz berbi 2005., ali i 1994. godine.

Počelo je s graševinom 2005. Branka Mihelja, lijepo zaobljenim i za mladu graševinu tipično svježim vinom proizvedenim od grožđa s trsja staroga 40 godina. Imala je 12 posto alkohola, isto kao i Krauthakerova iste berbe koja je slijedila. Razlikovale su se ponajprije po mirisu, što je rezultat različitih postupaka u podrumu. Druga je u bačvi odležala na talogu uza stalno miješanje pa su dojmljiviji bili mirisi, koji su kod graševine jedan od najvećih aduta. Već je treća, opet Krauthakerova graševina, ali ovaj put od birana grožđa s položaja Mitrovac, malo jasnije dala naslutiš što sve graševina može pružiti. Samo tri promila alkohola više, ali i ilovasto tlo koje grožđe te sorte traži, vino su prikazali mnogo ozbiljnijim od prva dva, koja bi se lijepo sljubila s bijelim mesom ili ribom, dok je treće lijepo pristajalo i uz ponuđenu slavonsku kobasicu.

Četvrto se vino pokazalo najkontroverznijim – graševina De Gotha Kutjevačkoga podruma iz 2004. godine. Stephan Macchi, francuski kuhar i sommelier, tom je vinu zamjerio netipičnost, a Vlado Krauthaker objasnio je i da je u njemu umiješan dio kasne berbe, što na etiketi nije navedeno.

Posebna, ali na drugačiji način, bila je i graševina kasne berbe 2004. Ivo Enjingija, suho vino s 14 posto alkohola. Vino je to koje se protivi trenutačnoj svjetskoj modi. Preferiraju se voćna vina, što graševina može pružiti, ali ovo je pokazalo da najrasprostranjenija hrvatska bijela sorta može dati i iznimno moćno vino. Još je jača bila Krauthakerova kasna berba iz 2004. s 14,5 posto alkohola, koju je dobro zaokružilo šest mjeseci odležavanja u novoj hrastovoj bačvici. S malo manje alkohola, ali poluslatko, bilo je vino kasne berbe prošle godine, a iznimno zanimljivom pokazala se izborna berba iz 2003. Nakupila je čak 16 posto alkohola, zbog čega se prema zakonu i ne ubraja u obična (koja mogu imati do 15 posto alkohola), nego u specijalna vina. Za odličnu ocjenu nedostajalo joj je malo kiselina, ali i sam Krauthaker rekao je da mu se to vino ‘dogodilo’. Kiselina nije nedostajala u iznenađenju večeri. Bila je to poluslatka graševina izborne berbe iz 1994. godine, prve koju je obitelj punila u boce pod svojom etiketom. Izbor bobica nakupio je samo 11,2 posto alkohola, ali i 48 grama neprovrelog šećera uz 7,5 grama kiselina koje mu i danas daju nevjerojatnu svježinu za 12 godina staro vino. Da je takve kiseline imala izborna berba iz 2003., bilo bi to vino za 20 godina i za natjecanje s bilo kojim predikatnim vinom na svijetu.

Toj prekrasnoj vinskoj večeri posvećenoj graševinama samo je nedostajao neki pjenušac da ponudi gotovo sve što vino može ponuditi. No, unatoč tome što ga nije bilo, pokazalo se da Kutjevo doista ima pravo smatrati se svjetskom prijestolnicom graševina.

• Graševine iz Kutjeva su posebne, kao što su posebne i one iz Iloka, Međimurja, s Plešivice, iz Austrije ili Slovenije. Ne želim reći da smo kušali najbolja vina niti da bi neka druga bila bolja. Bila bi, jednostavno, drugačija. Kad je riječ o kvaliteti, mogu reći da su kutjevački vini dosegli 70 posto onoga što graševina može pružiti. Očekuje nas velik posao podizanja kakvoće, što možemo postići tako da u vinogradu smanjimo prinos, a u podrumu ga njegujemo na kvascima – veli Krauthaker.

Svaku graševinu čija boca stoji manje od 40 kuna treba popiti u godinu dana, najviše tri od berbe. Vina koja su skuplja, dakle ona do 60 kuna, trebala bi lijepo starjeti i biti sve bolja pet do šest godina nakon berbe. Za graševine koje stoje 70 do 80 kuna po butelji proizvođači moraju jamčiti kvalitetu desetak godina, tvrdi Vlado Krauthaker.