Najveća šansa, ali i prijetnja

Kao najveća slabost iskristalizirala se nekvalitetna javna uprava i sve što iz toga proizlazi, poput korupcije, sporoga i neučinkovitoga sudskog sustava te jedne od najskupljih državnih administracija u Europi. Taj teret postaje sve očitija zapreka svim pozitivnim trendovima.

O kupljanje domaćih ekonomista i njihovih gostiju iz Vlade i biznisa, koje je ovu srijedu počelo u Opatiji, tradicionalno će biti posvećeno razmjeni ideja i mišljenja o današnjem gospodarskom stanju zemlje i prognozama za budućnost. Predstavnici Vlade doći će s novom razvojnom strategijom do 2013., pozitivnim makroekonomskim pokazateljima i optimističnim ekonomskim prognozama zajedno s proračunom za 2007. godinu. Ekonomisti će uzvratiti skeptom kad je riječ o dugoročnoj održivosti dosadašnjega puta i ponoviti kronične boljke domaćega gospodarstva i teoretska rješenja koja nude posljednjih nekoliko godina.

Stavovi ekonomista i tvoraca ekonomske politike u posljednje su vrijeme postali toliko predvidljivi da su odlična tema za ukupljanje u neke poznate ekonomske modele. Jedan od njih je SWOT, analiza utemeljena na četiri skupine kriterija od čijih se početnih slova na engleskom jeziku sastoji njezin naziv: strengths (snage), weaknesses (slabosti), opportunities (prilike) i threats (prijetnje). SWOT analiza obično se izrađuje za određenu tvrtku ili projekt, ali može se izrađivati i za cijelu ekonomiju. Prije nekoliko je tjedana na skupu ‘Hrvatska u 21. stoljeću – razvojne perspektive i izazovi’, koji su organizirali Akademija za politički razvoj u suradnji sa Zkladom Konrad Adenauer, SWOT analizu hrvatskoga gospodarstva predstavio ekonomski analitičar dr. Željko Lovrinčević. Svoju verziju SWOT-a Hrvatske na ovogodišnjem opatijskom skupu ekonomista predstavljao je ekonomist dr. Žarko Primorac. Svi koji budu pozorno pratili rasprave i predavanja na skupu u Opatiji vjerojatno će moći približno rasporediti snage, slabosti, prilike i prijetnje hrvatskoga gospodarstva.

Jedna je od posljedica loše javne uprave i slaba komunikacija s europskim institucijama. Željko Ivančević, lobist za hrvatsku industriju u Bruxellesu, kaže da je loša komunikacija postala ozbiljan problem. Bilo je nekoliko slučajeva da su ugledni ulagači poslali upit na adresu nekih hrvatskih tvrtki, ustanova i lokalne samouprave i da nikad nisu dobili odgovor. Drugi je problem što u Hrvatskoj ima na desetke institucija koje se bave podrškom gospodarskim aktivnostima, a ne rade prema pravilima koja vrijede u EU – smatra Ivančević.

Drugom velikom hrvatskom manom smatra izvoznu nekonkurentnost prema EU, koja se neće promijeniti zbog nedostatka znanja i zainteresiranosti za informacije iz EU. Tvrtke koje danas zapošljavaju, primjerice tri stručnjaka za hrvatsko radno pravo, trebale bi imati samo jednoga, a zaposlit tri stručnjaka za europsko radno pravo, jer europski su propisi mnogo složeniji od hrvatskoga zakonodavstva – kaže Ivančević.

Zbog ignoriranja Europske unije, odnosno ‘neodgovornosti, samouvjerenosti i sklonosti improvizaciji’, hrvatski bi se poduzetnici mogli neugodno iznenaditi, misli Ivančević i navodi primjer prehrambene industrije Slovenije, koju je iznenadio ulazak u EU i u kojoj je mnogo tvrtki propalo.

Božena Bralić, direktorica Konfederacije hrvatske industrije i poduzetnika, koja okuplja devet poduzetničkih udruga tvrtki s prosječno manje od 20 zaposlenika, misli da su najveća opasnost za Hrvatsku prijetnje iz okoline. Ulazak u EU u praksi znači da se pripremamo za nešto, a da stvarno nismo svjesni za što. Mi zastupamo mala i srednja poduzeća, a nakon ulaska u EU na tržište će doći velike tvrtke koje profitiraju od ekonomije razmjera. Njihova je strategija vrlo često uništavanje lokalne konkurencije. Problem je u tome što je Vladina ekonomska podrška uglavnom deklarativna, a poticaji kratkoročni, pa poduzetnici ne mogu dugoročno pripremati i planirati poslovanje – smatra Božena Bralić.

Nespremnost za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji mnogi stručnjaci smatraju jednom od najzbiljnijih prijetnji u skoroj budućnosti. Koliko su europska pravila stroža, pokazuje i iznenađenje domaćih poljoprivrednika kad se suoče s uvjetima koje moraju ispuniti da bi dobili nepovratna sredstva iz europskih fondova. Da će europskim načinom rada i standardima biti šokirani mnogi sektori u Hrvatskoj, pokazuju i rezultati provjere usklađenosti sa zakonodavstvom EU (screening), čiji je zaključak bio da je samo jedno od 33 područja europskoga zakonodavstva i skupina pravila u Hrvatskoj u skladu s onima Europske unije.

S druge strane, članstvo Hrvatske u EU, iako vrlo vjerojatno, nije i potpuno sigurno zbog unutarnjih političkih i institucionalnih reformi te zamora proširenja koji je zavladao u Uniji. To je jedan od vanjskih šokova koji bi mogli ozbiljno ugroziti budući ekonomski razvoj Hrvatske. No, ekonomiste mnogo više zbrinjava ranjivost domaćega gospodarstva s obzirom na moguće šokove na svjetskim financijskim tržištima. Glavni je razlog visoka vanjska zaduženost Hrvatske, koja je dosegla 84 posto bruto domaćega proizvoda.

Iscrpivši snage, mane i opasnosti, vrlo je malo ostalo za hrvatske izgleda za ekonomski uspjeh. Status kandidata za članstvo u Europskoj uniji ponovno se pokazuje kao adut koji Hrvatskoj nudi niz prilika i mogućnosti da poboljša kvalitetu života svojih građana na više razina, pa tako i na ekonomskoj. Od EU u Hrvatskoj svatko očekuje nešto, ali za ozbiljno iskorištavanje svih prednosti članstva trebalo bi najprije definirati očekivanja. Hrvatska, suđeći prema mišljenju stručnjaka, u EU može sigurno konkurirati sa samo dvije stvari: prirodnim potencijalima i industrijama utemeljenima na njihovu iskorištavanju te ljudima.

Naime, iako mnogi upozoravaju na nisku obrazovanost i neodgovarajuću obrazovnu strukturu domaćega kadra, u njemu se gotovo bez izuzetaka vidi i najveći razvojni potencijal Hrvatske. Direktorica Konfederacije hrvatske industrije i poduzetnika neodgovarajući obrazovni sustav koji ne priprema kadar na promjene koje ih čekaju navodi kao manu, međutim, istodobno smatra da su upravo ljudi naša najveća prednost. – Naučili smo preživljavati i opstati u teškim uvjetima, ali sada trebamo mnogo nadogradnje znanja i iskustva, stoga pozdravljam koncept cjeloživotnog učenja koji se u posljednje vrijeme zastupa – zaključuje Božena Bralić.