Počinjenje privatizacija državnih njemačkih željeznica

Davanjem zelenog svjetla, zastupnički klubovi stranaka vladajuće demokratične koalicije potkraj prošloga tjedna otklonili su i posljednju ozbiljnu institucionalnu prepreku na putu k ostvarenju jednog od najvećih gospodarskih projekata pokrenutih u posljednjih desetak godina u Njemačkoj: privatizaciju državnih Njemačkih željeznica (DB). Dva dana prije toga, Vlada, Uprava DB-a i sindikati postigli su sporazum u vezi s modelom prema kojemu bi se trebala odvijati privatizacija ‘najvećeg poslodavca Njemačke’. Plan, kojemu su zeleno svjetlo dali i sindikati, predviđa izlazak DB-a na burzu do 2009. godine.

Do posljednjeg trenutka bilo je sporno u kojem će opsegu željeznice na burzu. Jer, slično kao i kod privatizacije njemačkih pošta, nakon čega je bilo dosta natezanja oko toga kome od poreznih obveznika pripada godinama financirana infrastruktura, i u slučaju željeznice bilo je sporno hoće li DB na burzu izići u kompletu, tj. s kompletom mrežom i postajama ili u ‘light’ verziji. Ovako DB AG doduše neće biti vlasnik mreže, ali će je moći prikazivati kao svoju u godišnjim izvješćima, što joj daje golemu prednost na burzi nad ostalim konkurentima. Interesne strane su se dogovorile za potonju verziju, među ostalim i zato što im je prijetila packa iz Bruxellesa zbog otežavanja života konkurenciji na području logistike, kojoj je taj kompromis od samog početka ionako bio trn u oku. Unatoč tomu što je dogovor postignut prema tipično političkom načelu udovoljavanja svim interesnim sferama ‘vuk sit, koza cijela’, socijaldemokratski ministar prometa i veza Wolfgang Tiefensee danima je u medijima spominjao ‘željeznički kompromis’ kao ‘dobra rješenja’. No njegovo mišljenje ne dijeli oporba, što doduše ne čudi, ali niti predstavnici slobodnoga logističkog tržišta koji se od samog početka doživljavaju kao posve zapoštavljeni u cijeloj priči.

• Stanje koje je sve prije nego povoljno za zdravu tržišnu utrku i koje danas vlada logističkim tržištem u Njemačkoj, najnovijim trulim kompromisom Vlade i DB-a samo je dodatno zacementirano. Nijedan od problema o kojima se raspravljalo proteklih mjeseci nije time riješen – rekao je predstavnik privatnih željezničkih kompanija Arthur – Iren Martini, koji je uvjeren da ovaj ‘truli kompromis’ neće izdržati pritisak te da će se morati naći neko bolje rješenje. Martini smatra da država mora ostati potpuni vlasnik infrastrukture i da se to mora potvrditi unosom u gruntovnicu, jer će se jedino tako moći zajamčiti da željeznička infrastruktura ostane u neutralnim rukama.

No pitanje je koliko država može biti neutralna kad je DB u pitanju. I to ne samo zbog strukturalne povezanosti u nedavnoj prošlosti nego i zbog gotovo nepregledne isprepletenosti državnih struktura i Uprave DB-a. Javna uloga je tajna da je Hartmut Mehdorn, direktor DB-a, bliski prijatelj bivšeg kancelara Gerharda Schrödera za čije je vladavine DB uživao neograničenu podršku. Prema nekim navodima, Schröder je omogućio i gradnju ‘Mehdornova spomenika’, kao što je narod prozvao nov i prema mišljenju mnogih potpuno nepotrebnog projekt berlinskoga glavnog kolodvora.

Projekti željeznice, a pogotovo njezina najmlađeg ‘čeda’, brzoga vlaka ICE-a redovno su na listi suludo skupih i nepotrebnih poreznih investicija. No kad se ustanovi da taj ponos i dika njemačkoga inženjerskog čuda, u konkurenciji s francuskim TGV-om ili japanskim Shinkansenom, redovno gubi međunarodne poslove, što zbog cijene, što zbog preosjetljive tehnike, postaje jasno da iza takvih projekata stoji politika koja porezni novac dijeli šakom i kapom samo da bi nahrnila gladna usta na državnim jaslama.

U druga za zaštitu poreznih platiša nedavno je željezničku trasu Köln-Frankfurt na Majni proglasila najskupljim i najnepotrebnijim projektom u novoj njemačkoj povijesti. Kako je u takvoj nepreglednoj isprepletenosti struktura i s obzirom na željeznički lobi u gotovo svim strukturama Vlade moguće govoriti o poštenoj tržišnoj utrci, kad-tad će se vjerojatno zapitati i Bruxelles. No do tada će oni koji bi u cijeloj toj priči zapravo trebali biti najvažniji, a koje nitko ništa ne pita, dakle putnici, i dalje trpjeli u tišini i čekati.

U godini u kojoj DB donosi konkretne planove o izlasku na burzu, njegovi vlakovi su nakupili rekordnu minutažu kašnjenja. Od deset ispitanih putnika jedan je zadovoljan uslugama ‘najveće željeznice na svijetu’, što ne svjedoči o razmaženosti njemačkih građana, nego o drastičnom padu usluga DB-a. Potpisnik ovih redova već godinama gotovo svakodnevno brzim lokalnim vlakovima saobraća na relaciji Köln–Ruhrsko oblast. U svim tim godinama vlak nikada, ali baš nikada, na svoje odredište nije došao u minutu točno.

Doduše, obično su to kašnjenja od 5 do 15 minuta, iako niti kašnjenja od pola sata nisu rijetka, ali to je s obzirom na to da je riječ o trasu od stotinjak kilometara i željeznici koja se po točnosti smatra ravnim švicarskoj, prilično jadan rezultat.

Mnogi putnici stoga sa zebnjom gledaju u budućnost i vrijeme kada će DB postati dođeše privatna, i time po logici tržišnoga gospodarstva ugodna putniku, ali zapravo bez konkurencije. Ostali europski primjeri poput britanskoga potvrđuju, na žalost, da su u pravu. Od privatizacije željeznica u devedesetima situacija u nekadašnjem ponosu britanske imperije katastrofalno se pogoršala.

Rekordna kašnjenja, neudobni i prljavi vlakovi i na kraju zastarjela infrastruktura, koja je prouzročila nekoliko tragičnih nesreća s ljudskim žrtvama, plod su namjere da željeznica privatizacijom postane ugodnija kako za putnike, tako i za investitore. No pozitivna bilanca potkraj godine, koja udobrovoljuje dioničare, što znači i veće premije za upravu, ne postiže se ulaganjem i modernizacijom nego štednjom. To je moguće tamo gdje nema konkurencije, a nje nema ni u britanskome a niti u njemačkom željezničkom prometnom sektoru. Stoga na pitanje o tome kako bi njemačke željeznice mogle izgledati za desetak godina mnogi putnici odgovaraju sa skepsom. Kakav će biti burzovni put DB-a ovisi zaista o mjeri do koje će ova tvrtka uživati podršku politike, s kojom je dosad uvijek mogla računati.