Problemi prerano otvorene predizborne kampanje

Počelo je s gradom Romea i Julije i SDP-ovom optužbom da je premijer Sanader tamo dogovarao prodaju Plive američkom Barru. Nastavilo se s protuoptužbom prema kojoj je Ivica Račan plasirao u javnost nepostojeći tajni dogovor u Veroni kako bi difamirao američku tvrtku na račun konkurentske islamske tvrtke Actavis, koju s SDP-om povezuje ista PR agencija. U međuvremenu američki je Barr kupio Plivu. Javnost se i dalje tek prema vlastitim političkim simpatijama može opredjeljivati u koju će priču povjerovati. No prvu aferu, koja je nakon produljenog ljetovanja označila neslužbeni početak predizborne kampanje, barem pamtimo. Ostale, koje su uslijedile, zaboravljene su za dva-tri dana.

Afere bez uvjerljive sudske završnice ili bez uvjerljivo dokazane političke odgovornosti, kao i obećanja bez pokrića, koje obilježavaju ovu (pre)ranu predizbornu kampanju, razotkrile su zapravo glavne slabosti hrvatske političke klase. Dvije najveće stranke, HDZ i SDP ne mogu ponuditi ništa novo. Sve što su nudile u dosadašnjim predizbornim kampanjama ozbiljno su dezavuirale u vrijeme dok su bile u vladajućoj poziciji. Račan je dobio izbore na obećanju sudskog progona kriminala iz devedesetih i na europsku retorici. Obećani obračun s kriminalom izostao je, europska orijentacija nije rezultatom impresionirala birače. U sljedeće je izbore išao kao jamac nastavka takve politike, plašći uz to povratkom HDZ-a na vlast i – izgubio. Sanader je obećavao pokretanje Hrvatske i zaštitu nacionalnih interesa. U gospodarstvu nisu učinjeni nikakvi pomaci prema stvaranju razvojne strategije kao nužnog okvira za privatno poduzetništvo. Osim nekoliko zgodnih slogana, razvoj se i dalje oslanja isključivo na privatnu poduzetničku inicijativu, koja svladava administrativne barijere preko privatnih poznanstava.

Najradikalnija je bila promjena u vezi s nultim promilom alkohola za vozače. Izboro obećanje o zaštiti, a prije toga općenito o definiranju nacionalnih interesa, Sanader je izvrnuo u bespogovorno ispunjavanje svakog miga briselske i haške birokracije, svodeći ga na show program, često ne samo mimo nacionalnog interesa već i mimo uzusa ponašanja premijera kakve-takve države. Takav je potez, primjerice, bio poziv Barosu da poduči Hrvatski sabor tome kakva je Hrvatska, ili medijski praćeni transport briselskog činovnika Rehna Vladimira avionom na utakmicu u Maksimir. A postigao je to da hrvatsko, dotad eurofilsko biračko tijelo, postaje sve skeptičnije prema EU, a odgoda hrvatskog pristupa sve izvjesnija.

I što sada rade šefovi dviju najjačih stranaka pripremajući se za izborni okršaj? Ratuju aferama koje su već sada dosadne, koje sasvim izvjesno ne mogu zadržati pozornost javnosti još godinu dana, do sljedećih izbora, ne mogu dezavuirati političkog protivnika kojemu su namijenjene, svakako to ne mogu u većoj mjeri nego što je on sam dosad učinio, niti mogu pribaviti birače onome tko ih plasira ne učini li ništa dodatno. A šefovi dviju najvećih stranaka nemaju očito ništa novo ponuditi, upravo kao niti šefovi manjih stranaka. No obojica osjećaju da bi sljedeće izbore mogao dobiti onaj tko uspije uvjeriti javnost da će ispraviti njihove najveće pogreške: umjeti prepoznati i zaštitići nacionalni interes kao sastavni dio europski orijentirane politike.

U nedostatku sadržaja kojim bi se potvrdili kao zaštitnici nacionalnog interesa, u sadašnjoj etapi predizborne kampanje i Račan i Sanader posežu za generalima Domovinskog rata, za biračima prepoznatljivim simbolima zaštite nacionalnog interesa. Račan dovodi Kotromanovića kako bi mu osigurao generalsku podršku, Sanader saziva umirovljene generale kako mu ih ne bi oteo Račan. I Rojs okuplja svoje generale u stranku, instinktivno osjećajući bilo birača, ali zaboravljajući da ovo nije 1991., već 2006. godina. Za manje stranke više nema dovoljno generala – one svoj profil grade na tome s kime bi želele koalirati.

Među hrvatskim biračima vjerojatno bi najbolje prošao predstavnik neke nove opcije, koji ne bi dokazivao nacionalnu pričvršćenost slikajući se s generalima, niti europsku orijentaciju slikajući se s Barosom. No na hrvatskoj političkoj sceni trenutačno nema ni takve opcije, niti takve osobe.