Najžešća borba između fiksnih operatera međusobno, ali i s mobilnim operaterima vodić se na tržištu tvrtki, odnosno poslovnih korisnika, koji prema dosadašnjem iskustvu preferiraju pakete usluga. Tu će mobilni operateri biti u prednosti: za ulazak na tržište fiksne telefonije licenca stoji 20.000 kuna, ali tržište mobilne telefonije zasad je ograničeno na samo tri kompanije.
Nestašica VIPnetovih Homeboxova i Tele2 najjeftinijih paketa Ruksak mukte pokazala je koliko je zapravo velika potražnja hrvatskih građana za novim i jeftinijim telekomunikacijskim uslugama. Nestašica je također znak da je interes iznenadio i operaterere nadmašivši njihove prodajne planove.
Sve to govori u prilog zaključku da potrošači tek sada počinju osjećati prve prave efekte liberalizacije tržišta, koja je zakonski počela prije nekoliko godina. Također cijela situacija ulijeva nadu malim i novim sudionicima na telekomunikacijskom tržištu da inovativnim paketima usluga i kreativnim marketingom mogu osvojiti dovoljno tržišta za preživljavanje, a kasnije i razvoj. Ipak, unatoč optimističnoj slici posve slobodnog tržišta bogatoga konkurentima, poslovna sadašnjost, ali i budućnost mnogih malih konkurenata nije nimalo ružičasta.
Kad nova tvrtka, primjerice u fiksnoj telefoniji, u svoj poslovni model ukazulira cijene najma koje joj nudi vlasnik najveće infrastrukture u Hrvatskoj T-HT, izračuna potrebna ulaganja u marketing i vrijeme čekanja dok dobije pristup infrastrukturom, često joj je potreban veliki broj korisnika da bi uspjela barem ostati na nuli. Začudno, država koja se hvali naglim rastom konkurencije na domaćem tržištu fiksne telefonije i pristupa internetu nije osjetila potrebu da omogući profitabilnost tim konkurentima kao što je to, primjerice, vrlo darežljivo omogućila mobilnim operaterima (sjetimo se samo tržišnih ustupaka iz tajnih ugovora s HTom i VIPnetom ili omogućavanja početka rada Tele2 sa samo 20 posto vlastitih odašiljača). Ta tržišna razlika između mobilnoga i fiksnog dijela telekomunikacija trenutačno uvelike obilježava stanje na ta dva tržišta.
Podjela snaga na tržištu mobilne telefonije je jasna. Dolazak Tele2, u vlasništvu švedsko-hrvatskoga konzorcija prije godinu dana, uzburkao je dotad pomalo uspavane konkurentske odnose VIPneta i T-Mobilea. Koliko je proteklih godinu dana u mobilnoj telefoniji bilo ubudljivo pokazuje i činjenica da je Tele2 uspio osvojiti 300.000 korisnika, odnosno 7 posto tržišta i svojim tarifama priliku dva preostala igrača na snižavanje cijena i uvodenje niza posebnih akcija poput besplatnih razgovora unutar mreže.
Pojavljena konkurencija dovela je i do nekoliko drugih trendova. Jedan od njih je besplatni razgovori. Isprva se ta pogodnost odnosila samo na jedan, ‘friends’ broj unutar iste mreže, a uskoro su uslijedile ponude sa sedam brojeva s kojima se može razgovarati besplatno i na kraju besplatni razgovori unutar cijele mreže. Mijenjao i koncept preplate, zbog koje je većina korisnika uvijek preferirala prepaid ponudu. Sada svi mobilni operateri nude preplatnicima opciju da preplatu potroše na razgovore i SMS poruke.
Sljedeća faza usluga u mobilnoj telefoniji još je ograničena kapacitetima prevladavajuće GSM tehnologije. Naime, široka primjena treće generacije mobilnih komunikacija, UMTS-a u Hrvatskoj još nije počela ako izuzmemo VIPnetovo korištenje tehnologije za pristup internetu. Naime, UMTS omogućava niz novih atraktivnih usluga za korisnike mobilnih telefona poput gledanja televizije na mobitelu, videotelefoniranje i sl.
UMTS u prvo vrijeme će biti najzanimljiviji domaćim mobilnim operaterima jest konkurencija fiksnim telekomunikacijama na najuzbudljivijem dijelu tržišta telekomunikacija trenutačno u Hrvatskoj: pristupu internetu. Hrvatsku je, naime, zahvatila prava internetska revolucija, u kojoj se korisnicima nudi nekoliko tehnologija širokopojasnog pristupa internetu. Upravo je širokopojasni pristup, koji omogućava brzo i relativno jeftino korištenje interneta (u odnosu na tradicionalni dial-up pristup preko modema), doveo do poplave najava i usluga. VIPnet, primjerice, nudi brzi pristup internetu uz pomoć nekoliko tehnologija: HSDPA, UMTS, EDGE i GPRS. Svaka od njih omogućava različite brzine surfanja, ali zasad se međusobno nadopunjuju, pa primjerice gdje nema UMTS signala, zadatak preuzima GPRS signal itd.
