Hdz nakon slučaja Glavaš

Sanader gubi u svakom slučaju: izdiše li Glavaš iz pritvora, on je politički poražen, umre li u pritvoru, on je politički mrtav; ostane li vegetirati u pritvoru, politički mu je opasniji nego kao politički takmac u Slavoniji.

Da bi postao uspješan, politički voda mora imati dozu drskosti, pa i beskupuloznosti. Među ostalim, mora biti spreman riješiti se suradnika koji smetaju ostvarenju cilja. Da bi ostao voda, u tim nerijetko grubim igrama na ispadanje, ne smije zaboraviti što je cilj i ne smije ostati sam. Ivo Sanader se svojim postupcima u slučaju Glavaš opasno približio granici koja dijeli vodu od brzopletog manipulatora suradnicima, koji ne bira sredstva, a što više vrijeme odmiče suradnici teško mogu prepoznati zajednički cilj.

U početku cilj se činio jasnim, iako je moralno problematičan. Premijer je godinu dana prije izbora iznašao način da iz izborne utrke udalji Branimira Glavaša, političkog takmaca u Slavoniji i HDZ-ova odmetnika, koji ga je svojim vještim (i grubim) manipulacijama prethodno doveo na čelo HDZ-a, a potom odigrao jednu od ključnih uloga u Sanaderovoj izbornoj pobjedi. Na protivničkoj strani mogao je biti opasan. Medijski mnogo obrađivan, a sudski nikad razjašnjena ubojstva Osječana, uglavnom Srba, u vrijeme srpske opsade Grada, i Glavaševa uloga u njima, kao i međunarodni poticaji na sudjenja za ratni zločin višim zapovjednim razinama, postala su zgodan povod za eliminaciju političkog takmaca.

A onda je na djelo stupila pravna država, na hrvatski način. Najprije su politički najavljeni novi sudski postupci za ratne zločine protiv viših zapovjednih razina u Hrvatskoj vojsci, potom je pronađen pošteni ubojica iz Osijeka koji kao naredbodavca prokazuje Glavaša i nastavlja raditi u policiji. Nastavak, sve do današnjih dana i drame oko Glavaševa štrajka gladu, prije je nalikovao amaterskom političkom igrokazu, u kojemu i nije toliko bitno napokon utvrditi kaznenu odgovornost za ubojstva u ratnom Osijeku, već je primarni cilj zadržati Glavaša u pritvoru do izbora. Loptanje istragom na relaciji Osijek–Zagreb, naglo širenje istrage na slučaj ‘selotejp’ u trenutku kad je izgledalo da će Glavaš izići iz pritvora, izjave sudaca da neće širiti istragu na zapovjedne razine iznad Glavaša – također nisu pridonijeli uvjerljivosti hrvatskog pravosuđa.

Ali činilo se da Ivo Sanader ipak ide prema svome cilju, koliko god njegove metode prezirali – Glavaš mu neće biti konkurencija u Slavoniji na sljedećim izborima, a dobit će i pohvalnicu europske birokracije za funkcioniranje pravne države. Doduše, ta mu birokracija ne bi prigovorila niti da je hrvatsko pravosuđe ozbiljno, bez političke pompe, obavilo istražu osječkih ubojstava, utvrdilo činjenice i na temelju njih odlučilo se kako kvalificirati zločine i utvrditi tko je za njih kazneno odgovoran – umjesto da najprije utvrdi tko je krivac, a potom se traže dokazi. No Glavaš je iz pritvora porazio Sanadera – štrajkom gladu, spremnošću da ugrozi vlastiti život, ne bi li ukazao na političku motiviranost postupka koji se protiv njega vodi. I tu Sanader gubi nit, vlastita politička kombinatorika okrenula se protiv njega.

Gubi u svakom slučaju: izdiše li Glavaš iz pritvora, on je politički poražen, umre li u pritvoru, on je politički mrtav, ostane li vegetirati u pritvoru, politički mu je opasniji nego kao politički takmac u Slavoniji. I što više gubi cilj i sadržaj to mu više stranka služi kao igračka za neosmišljene političke poteze – najprije preko predsjednika Sabora Vladimira Šeksa, kojeg je prethodno koristio kao političkog egzekutora u slučaju Glavaš, iznalazi način da Glavaš ipak vrijeme istrage provodi izvan pritvora. Potom, nakon nekoliko poziva zapadnih veleposlanika, traži od Šeksa i stranke da odustanu od vlastite odluke, ponizivši i predsjednika Sabora i HDZ u kojem naoko ozbiljni ljudi, političari s iskustvom, suprotno svojim uvjerenjima, mijenjaju odluke iz sata u sat u skladu s telefonskim uputama svoga šefa.

Da prethodno nije uveo sustav čvrste ruke, stranka bi se već podijelila ili bi se postavilo pitanje novog vođe. Zasad je Sanaderov status u HDZ-u neupitan, ali je upitan i status takvog HDZ-a među biračima. I to ne samo u Slavoniji. Birači vole čvrstu ruku, ali očekuju da i vođa utjelovljuje njima blizak sustav vrijednosti, da ulijeva povjerenje. Ivo Sanader i HDZ, kao njegova bespogovorna igračka, sve se više udaljuju od vrijednosti svojih do sada vjernih birača.