Zoki je, uspevši se na hijerarhijskoj ljestvici hrvatskog dijela moćne multinacionalke, zaboravio na stare prijatelje. Nekima od njih zakazuje termin za razgovor – preko tajnice. To ih je ozlovoljilo. Cijene ga i poštiju, kažu da je biznis pozitivac, ali i ističu da bi ekipa uvijek trebala ostati ekipa i kako nije lijepo da se mladi predsjednik Uprave Coca-Cola Beverages Hrvatska prema onima koji ga poznaju dulje od deset godina ponaša na taj način – pomalo oholo. Možda je, ipak dodaju, prezaposlen za druženje.
I to je jedina oštrija zamjerka iz usta prijatelja i poznanika menadžera koji je ove godine kandidat za nagradu Hrvatskog udruženja menadžera CROMA-e za najboljeg mladog menadžera godine. Zoran Bogdanović (34) je mišljenja da u uvjetima modernog poslovanja nema dugog ostajanja na vrhu jer se nakon nekog vremena prirodno javlja zasićenje i gubitak kreativnosti. Bogdanović vjeruje da je u hrvatskom biznisu prošlo vrijeme šefovanja kompanijom 20 ili 25 godina. Ciklusi promjene su, tri, šest ili sedam godina. Takav trend mladim menadžerima daje šanse za napredovanje. U koji će ciklus uletjeti Zoran Bogdanović, poslovnog zajednici ostaje da nagada, a oni koji ga doživljavaju kao metu poželjnu za neki drugi biznis možda mogu početi kalkulirati.
Zorana Bogdanovića prije svega se smatra menadžerom-liderom, čovjekom koji preslužuje i mijenja stvarno stanje i u tome sagledava smisao daleko prije nego što to postane bjelodano svima. Slatkorječiv opis dalje kaže da iako Bogdanović prema dobi pripada generaciji mladih menadžera u Hrvatskoj, prema postignućima se već sada svrstava u generaciju osobito uspješnih menadžera srednje i starije generacije.
Regiju, sa sjedištem u Ateni, bili su iznimno zadovoljni postignutim rezultatima Bistre za koju je sektor Prodaje vodio upravo Bogdanović. Mladi je menadžer pokazao odlučnost i liderski senzibilitet.
Veliki test njegove odlučnosti, u koju se opravdano moglo sumnjati radi njegove mladosti, bio je ovogodišnji outsourcing prijevoza u Coca-Coli. Posve mirno, uz obrazloženje da je izdvajanje te djelatnosti iz kompanije najbolje rješenje za kompaniju, Bogdanović je odlučio prosvjede, odgledao blokadu Punionice koju su organizirali outsourcingirani vozači i ostao pri svome – da se ta odluka mora provesti. Bez mnogo pompe, iako su sindikati navali, Bogdanović je radnicima koji su tražili i pola milijuna kuna otpremnina vrlo odlučno rekao – Ne! Prosvjedi su utihnuli. To nije bila win-win situacija; predsjednik Uprave izasao je iz bitke kao pobjednik.