Kako razvrstavamo poduzeća

U odnosu na ukupnu privredu, malo i srednje poduzetništvo je 2005. zaostajalo u rastu. U usporedbi s godinom prije – zaostaje prema ukupnim prihodima, broju tvrtki i broju zaposlenih. Ipak, u dobiti prije i nakon oporezivanja ostvaren je pozitivan pomak (3,8 posto). Takav je gospodarski rast ostvaren u uvjetima nešto većeg rasta cijena nego prethodnih godina (prosječna stopa inflacije u 2005. iznosila je 3,3 posto) te relativno stabilnog tečaja kune, a rezultat je intenziviranja poslovnih aktivnosti, posebno u području industrijske proizvodnje, turizma, trgovine i dr.

Nepovoljno ostvarenje visok je ukupan javni dug koji dostiže 50,9 posto procijenjenoga BDP-a i povećanje vanjskotrgovinskog deficita, što je posljedica nastavljanja trenda bržeg rasta uvoza od izvoza. Pokrivenost uvoza izvozom smanjena je s 48,4 posto u 2004. na 47,5 posto u 2005.

I podaci godišnjih financijskih izvješća poduzetnika za 2005. potvrđuju vrlo dobre financijske rezultate poslovanja u toj godini. Godišnja financijska izvješća predala su u Registar koji vodi Fina ukupno 71.803 poduzetnika, koji zapravo predstavljaju stvarno aktivni dio gospodarstva, a kod kojih su zapošlena ukupno 813.762 radnika.

Prema tim podacima, ukupni prihodi u odnosu na prethodnu 2004. godinu povećali su se za 10 posto i vrijednosno su nadmašili ukupne rashode, što je rezultiralo većom dobiti od gubitaka, odnosno ostvarenjem pozitivnoga konačnoga financijskog rezultata poslovanja. Dobit vrijednu 27,7 milijardi kuna ostvarilo je 49.408 poduzetnika sa 666.838 zaposlenika, dok je njih 22.395, sa 146.924 zaposlenika, iskazalo gubitak od 10,9 milijardi kuna. Konačni financijski rezultat hrvatskih poduzetnika (dobit umanjena za gubitke) veći je za 61,2 posto u usporedbi s 2004. godinom.

Prosječna mjesečna neto plaća na razini ukupnog poduzetništva u 2005. iznosila je 3.850 kuna i minimalno je bila veća za pet posto, odnosno realno za 1,6 posto u usporedbi s 2004. godinom (kad je realan rast iznosio 1,5 posto).

Prema podacima u Fininu Registru o zaprimljenim godišnjim financijskim izvješćima za 2005. u toj su godini, kao što je već spomenuto, bila aktivna 71.803 poduzetnika. Taj je broj u stalnom porastu. U usporedbi s 2002., tj. godinom prije uspostave Registra, broj poduzetnika povećao se za 8.242 ili 13 posto.

Daleko najveći dio poduzetnika, s obzirom na njihov broj, mali su i srednji, dok je velikih vrlo malo, a najmanje malih, koji su inače daleko najbrojniji. U apsolutnom smislu broj velikih tvrtki povećao se za 354, srednje velikih za 690, a malih čak za 7.198. Broj novoosnovanih malih tvrtki zasigurno je još veći, ali dio njih, a to vrijedi i za srednje velike tvrtke, uspijeva svojim poslovanjem ostvariti rezultate koji im omogućavaju prelazak praga za dobivanje statusa većih tvrtki.

Ukupnim hrvatskim poduzetništvom odnosno gospodarstvom smatraju se ovdje zbrojni podaci godišnjih financijskih izvješća obveznika obuhvaćenih u Registru godišnjih financijskih izvješća za 2005.

Mali i srednji poduzetnici čine 98,5 posto svih hrvatskih poduzetnika, ali taj udjel, naravno, ne prati broj radnika, a pogotovo ne financijski rezultati poslovanja. U malim i srednjim tvrtkama zaposleno je samo nešto više od polovine svih zaposlenih radnika u hrvatskom poduzetništvu, a ostvaruju 38,4 posto ukupnog prihoda i samo 21,3 posto neto dobiti (dobit nakon oporezivanja umanjena za gubitke nakon oporezivanja). Njihov je udjel u vrijednosti imovine odnosno kapitalu i rezervama ukupnog poduzetništva manji od jedne trećine, odnosno jedne četvrtine, što također potvrđuje da se one uglavnom bave trgovinom i raznim drugim uslužnim djelatnostima, čije je obilježje radno intenzivno poslovanje.

Da bi čitatelji dobili što zorniji vid u značenje malih, odnosno srednje velikih poduzetnika u ukupnome hrvatskom gospodarstvu, u tablici su iznosi i postotni udjeli svake od tih skupina prema nekim osnovnim kategorijama u dvije protekle godine.

U odnosu na ukupno hrvatsko gospodarstvo malo i srednje poduzetništvo donoši zaostaje u 2005. u usporedbi s 2004., i to s obzirom na broj tvrtki i broj zaposlenih te na osnovi ostvarenih ukupnih prihoda i rashoda. Povoljna je okolnost da se povećava njihov još vrlo skroman udjel u dobiti prije i nakon oporezivanja, ali, nažalost, i u gubicima, gdje je taj udjel neproporcionalno veći od udjela u ostalim ekonomskim kategorijama.

Zanimljivo je pogledati i doprinos pojedinih skupina poduzetnika prema njihovoj veličini u profitabilnosti hrvatskog poduzetništva kao cjeline tijekom posljednjih deset godina, što se vidi iz priložene tablice konsolidiranih financijskih rezultata poduzetnika u hrvatskom gospodarstvu.

Kao što se vidi, odnosi prema ostvarenom konsolidiranom, konačnom financijskom rezultatu, odnosno neto dobiti (dobit nakon oporezivanja minus gubitak nakon oporezivanja) pojedinih skupina tvrtki razvrstanih prema veličini bili su podložni znatnim promjenama. U razdoblju do zaključno 2001. male su tvrtke (s izuzetkom 1999.) u cijelosti pozitivno poslovale, dok su u isto vrijeme velike i srednje tvrtke ostvarivale veći gubitak od dobiti (izuzetak kod velikih tvrtki je 1997.). Nakon 2001. situacija se mijenja te velike i srednje velike tvrtke u svim daljnjim godinama u cijelosti posluju pozitivno, dok male tvrtke sve do 2005. iskazuju veći gubitak od dobiti, odnosno posluju negativno.

Osim neto dobiti kao konačnog financijskog rezultata poslovanja i podloge svekoliko daljnjeg razvoja pojedinih oblika poduzetništva, nisu nevažni ni troškovi za zaposlene koji osiguravaju egzistenciju zaposlenika i njihovu zdravstvenu, mirovinsku i socijalnu zaštitu. U posebnoj tablici prikazani su troškovi za zaposlene u 2004. i 2005. prema veličini poduzetnika.

S obzirom na veličinu, udjel troškova za zaposlene u ukupnim rashodima kretao se od 11,3 posto kod velikih do 14,3 posto kod malih poduzetnika. Međutim, unatoč najnižem udjelu plaće zaposlenika bile su najveće kod velikih poduzetnika (4.510 kuna mjesečno neto), što je u odnosu na prosjek cijelog gospodarstva (3.850 kuna) više za 17,1 posto, a u odnosu na prosjek skupine malih poduzetnika za čak 50 posto. U točnost tih podataka ipak se može donekle posumnjati s obzirom na rašireno uvjerenje da mali poduzetnici više plaćaju svoje radnike nego što je ovdje iskazano, ali za to se služe raznim drugim, često i nedopuštenim načinima.

U malom i srednjem poduzetništvu trgovina je djelatnost koja prevladava. Djeležnošću trgovine na veliko i na malo bavilo se 2005. godine 37,2 posto svih malih tvrtki, s 31,4 posto zaposlenih radnika u toj skupini. Slično je i u skupini srednje velikih poduzetnika, gdje je u djelatnosti trgovine 2005. poslovalo 33,4 posto od ukupnog broja srednje velikih tvrtki, ali sa svega 19,6 posto zaposlenika te skupine.

Trgovina je u skupini malih poduzetnika donijela 45,8 posto ukupnog prihoda i 33 posto dobiti, a u skupini srednje velikih tvrtki 40,9 posto ukupnog prihoda i 30,5 posto dobiti. U cijelom hrvatskom poduzetništvu u trgovini je 2005. radilo 22,1 posto svih zaposlenih, a ostvareno je 36 posto ukupnog prihoda, dakle, ipak manje. Iz toga se može zaključiti da su usprkos sve brojnim velikim trgovinskim centrima mali i srednji trgovci i dalje zastupljeni.

Kakvo je stanje u preradivačkoj industriji, koju ekonomska znanost i praksa smatraju temeljem svakog gospodarstva i koja je doista i kod nas desetljećima bila glavni pokretač rasta i razvoja?

Preradivačkom djelatnošću u 2005. se bavilo 13,1 posto od ukupnog broja malih poduzetnika i 23,7 posto srednje velikih. Prema broju zaposlenika važnost preradivačke industrije ipak je nešto veća (19,8 posto kod malih i 33 posto kod srednje velikih). Međutim, financijski rezultati preradivačke industrije u skupini malih i srednjih poduzetnika ispod su tih udjela u broju tvrtki i broju zaposlenika. Tako su preradivači ostvarili svega 15,4 posto ukupnog prihoda i 14,5 posto dobiti nakon oporezivanja u skupini malih poduzetnika, a 21,5 posto ukupnog prihoda i 19,4 posto dobiti u skupini srednje velikih.

U nastavku analize težište će biti samo na malim i srednjim tvrtkama koje, promatrane zajedno, čine tzv. malo i srednje poduzetništvo.

Očito je da bez novih velikih industrijskih proizvođača neće biti ni novog znatnijeg porasta zapošljavanja i razvoja u sklopu maloga i srednjeg poduzetništva te bi stoga privlačenje novih ulaganja u velike industrijske pogone i novu tehnologiju trebalo biti strateški cilj gospodarskog razvoja.

U istoj usporedbi s obzirom na promatrane pokazatelje udjel malog poduzetništva u području građevinarstva kreće se uglavnom nešto iznad 10 posto, u djelatnosti hotela i restorana te prijevoza, skladištenja i veza oko pet posto, dok veći porast ostvaruje jedino poslovanje nekretninama. U strukturi malih tvrtki nekretninama se bavi već 21,4 posto ukupnog broja malih tvrtki s 15 posto broja ukupno zaposlenih te skupine, dok je to kod srednje velikih tvrtki ipak nešto manje (oko osam posto u broju tvrtki i broju zaposlenih). Pritom, podaci pokazuju jednu zanimljivost, a to je da bavljenje tom djelatnošću donosi relativno velik profit. U skupini malih poduzetnika ta djelatnost stvara 26,2 posto, a u skupini srednjih velikih 19,6 posto ukupne dobiti, koja je ostvarena u tim skupinama kao cjelina, što je znatno više od udjela u broju tvrtki, broju zaposlenih ili ostvarenom ukupnom prihodu.

Poljoprivreda je i dalje gotovo marginalna djelatnost s obzirom na podatke o hrvatskome malom i srednjem poduzetništvu, što znači da su rijetki poljoprivredni proizvođači obveznici poreza na dobit. Poljoprivredna proizvodnja obavlja se uglavnom u drugim organizacijsko-pravnim oblicima, s drukčijim gospodarskim statusom.

U malom i srednjem poduzetništvu prevladava privatno vlasništvo. U privatnom je vlasništvu čak 97,6 posto malih tvrtki, sa 94,8 posto ukupnog broja zaposlenih cijele skupine malih poduzetnika i 95,9 posto njihova ostvarenog ukupnog prihoda. Kod srednje velikih poduzetnika ipak je nešto zastupljenije državno, mješovito i zadružno vlasništvo, pa se udjel privatnog kreće od 74,4 posto u broju zaposlenih do 87,3 posto u ostvarenom ukupnom prihodu, što je vidljivo iz tablice o udjelu pojedinih oblika vlasništva.

S obzirom na to, izgleda da je proces pretvorbe i privatizacije u tom segmentu poduzetništva gotovo završen.

Iz općih podataka po županijama poznato je da je u Gradu Zagrebu koncentrirano više od trećine svih hrvatskih poduzetnika, s isto toliko zaposlenih radnika, i da se ondje ostvaruje više od 50 posto ukupnog prihoda cijeloga gospodarstva. Ako tome dodamo i Zagrebačku županiju, onda se taj udjel povećava za daljnjih više od pet posto. To upućuje na neravnomjeran regionalni raspored koji može imati negativne posljedice za cijelo gospodarstvo i njegov razvoj. Stanje je još alarmantnije ako se gledaju samo veliki poduzetnici. Ipak, valja imati na umu da je to dobrim dijelom posljedica statističkog praćenja financijskih rezultata prema sjedištu poduzetnika. Naime, poslovna aktivnost tvrtki pokazuje se u županiji u kojoj im je sjedište, neovisno o tome što se njihova aktivnost, a to posebno vrijedi za velika javna poduzeća, odvija na teritoriju cijele Hrvatske.

Dosad smo uglavnom promatrali agregirane podatke godišnjih financijskih izvješća za 2005. odvojeno za skupinu malih i srednje velikih poduzetnika. Iako smo iz tih podataka mogli mnogo toga iščitati, vjerujemo da će biti posebno zanimljivo vidjeti koje su tvrtke iz tih dviju skupina zauzele prvih 50 mjesta na rang-listi prema veličini ostvarenoga ukupnog prihoda. Dosad smo takve rang-liste izrađivali samo za velike tvrtke. Klasično rangiranje prema veličini ukupnog prihoda pokazuje da se čak 37 od prorangiranih 50 malih poduzetnika bavi trgovinom. Ostalih 13 proizvodi odjeću i obuću, obavlja razne usluge čišćenja, istražne i zaštitne djelatnosti ili se bavi posredovanjem u zapošljavanju i sl. Najveći ukupni prihod u toj skupini također je ostvarila tvrtka za tvrtku, a to od 118,3 milijuna kuna, dok je pedeseta tvrtka na rang-listi ostvarila gotovo četiri puta manji ukupni prihod (33,1 milijun kuna). Drukčiju sliku pruža rang-lista prvih 50 malih poduzetnika prema broju zaposlenih radnika. Tu su svega tri tvrtke, a ostalo su uglavnom proizvođači tekstila i obuće, tvrtke koje se bave čišćenjem svih vrsta objekata, istražnim i zaštitnim djelatnostima, građevinskim radovima, zatim jedna tvrtka u brodogradnji, posrednik u zapošljavanju i sl. U skupini malih tvrtki najviše radnika zapošljava proizvođač odjeće (287), koji je ostvario ukupan prihod od 14,4 milijuna kuna. Posljednja tvrtka na toj listi ima 93 zaposlenih, obavlja istražne i zaštitne djelatnosti, a ostvarila je gotovo isti ukupni prihod kao i prorangirana. Među prvih 50 malih prema veličini ukupnog prihoda nalaze se i tri tvrtke u stečaju. Budući da ostvaruju znatan prihod, izgleda da je u tijeku uspješan preustroj i izlazak iz krize.