Malo gospodarstvo

Očekuje se da će u predizbornoj godini naglo rasti broj gradilišta koja će se temeljiti na tom neosporno primamljivom modelu ulaganja u javni sektor.

Koprivnički primjer najbolje dokazuje da je javno-privatno partnerstvo (JPP) u Hrvatskoj prošlo trnoviti put od potpunog odbacivanja do političkog promoviranja u spasenosni model za ulaganje u javni sektor. Koncept koji je već zaživio u mnogim zemljama Europske unije prvi su u Hrvatskoj uočili i afirmirali koprivnički gradonačelnik Zvonimir Mršić i varaždinski župan Radimir Čačić, a stručnu im je potporu od početka davao dr. Saša Marenjak iz Hrvatskog instituta za mostove i konstrukcije, jedini hrvatski stručnjak koji je u inozemstvu i doktorirao na JPP-u. Posebni koprivnički interes za ‘gradnju bez zaduživanja’, kao što to naknadno priznaje gradonačelnik Mršić, proizašao je iz spoznaje da se za novu zgradu gimnazije sa sportskom dvoranom u Koprivnici i neke važne školske objekte na varaždinskom području, koji su nadilazili mogućnosti lokalne zajednice, nije našlo mjesta u državnom proračunu.

Spomenuti je trojac prvu prezentaciju za dužnosnike Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa održao još u rujnu 2004. godine. Dva tjedna poslije ponovljenoj je prezentaciji nazočio i ministar Dragan Primorac, ali to još nije naišlo na širi odjek, već se u kuloarima državne uprave tušačilo kao ‘skupi leasing’. Unatoč tome, Grad Koprivnica i Županija koprivničko-križevačka, s obzirom na to da je i župan Josip Friščić od početka bio sklon tom modelu, nastavili su s pripremama gimnazijskog projekta.

Tako su 30. studenoga iste godine, kad su pribavili lokacijsku dozvolu, prihvatili zajednički zaključak da će novu gimnaziju ipak graditi prema JPP-u, držeći se objavljenih smjernica Europske unije o takvim projektima. Oformljen je i tim za koordinaciju i provođenje svih aktivnosti koji je proučavao taj model. Na natječaju je prihvaćen i idejni projekt objekta, poslije i izvedbeni, za koji su mladi arhitekti Lea Pelivan i Tomo Plejić dobili i inozemnu nagradu za arhitekturu. Riječ je o čak 10.000 četvornih metara korisne površine na tri etaže, ne računajući podrumsko prostorije.

Početkom prosinca 2005., kad u tretmanu JPP-a još nije bilo promjena, upućen je javni poziv građevinskim tvrtkama za izražavanje interesa za gradnju gimnazije, da bi se u siječnju ove godine javile četiri tvrtke. Vrednovanjem je utvrđeno da ispunjavaju uvjete za uključivanje u JPP pa su do travnja dobile rok za predaju obvezujućih ponuda. Da to nije bilo nimalo jednostavno, potvrdilo je i to što su sve tražile produljenje roka do svibnja, čemu je udovoljeno.

Na kraju su takve ponude predale tri tvrtke, i to Tehnika, Porr Solutions i Zagorje Tehnobeton, dok Strabag iz nekih organizacijskih razloga nije uspio kompleterati dokumentaciju. U vrednovanju ponuda sudjelovao je i Hrvatski institut za mostove i konstrukcije, koji su Koprivničanci uzeli za savjetnika.

Najkvalitetnijom je proglašena Tehnikina ponuda, pa su Grad i Županija s njom sklopili ugovor, a ta se tvrtka obvezala da će odmah osnovati Tehniku SPV d.o.o., koja će se tijekom idućih četvrt stoljeća baviti svim poslovima vezanim uz gradnju i održavanje objekta.

Važno je napomenuti da se u međuvremenu i politička klima u vezi s JPP-om počela ubrzano mijenjati. Koprivnicu je u veljači ove godine posjetio predsjednik Stjepan Mesić i projektu dao nedvosmislenu podršku. Za JPP se u ožujku naglo zainteresirao i premijer Ivo Sanader, koji je uočio da taj model omogućava gradnju objekata bez proračunskog zaduživanja, dok je druga njegova prednost što rizik ulaganja preuzima privatni partner. Dr. Marenjak je ubrzo postao i Vladin savjetnik za JPP. Sanader je na tu temu u Banskim dvorima sazvao i sastanak župana i gradonačelnika, na kojem je model preporučen i za niz daljnjih ulaganja. Sastavljena je i radna skupina, predvođena potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom, koja je u lipnju prihvatila i smjernice za funkcioniranje JPP-a. Smjernice je, naposljetku, usvojio Sabor 10. rujna, pa se više ne postavlja pitanje njegove sveshodnosti.

Očekuje se, što više, da će u pre-dizbornoj godini naglo rasti broj gradilišta koja će slijediti taj nedvojbeno primamljivi model. Zato je i početak radova na Koprivničkoj gimnaziji 26. srpnja protekao u iznimno svečanoj atmosferi koju su, kao izraz zajedničke političke volje, svojim dolaskom potvrdili Mesić i Polančec. Tom je prilikom Filip Filipec, glavni direktor Tehnike, potvrdio da će učenici sjeti u nove gimnazijalne učionice 3. rujna 2007., dakle 13 mjeseci nakon početka radova.

Konkretnije, Tehnikina je tvrtka kći na gradskome zemljištu na lokaciji Lenišće dobila pravo građenja škole i dvorane kojim će raspolagati idućih 25 godina, da bi nakon toga roka objekte vratila u vlasništvo Grada i Županije. Ugovorom je definirana i mjesečna cijena najma toga prostora u iznosu od 727.364 kune bez PDV-a, koji će se plaćati tijekom idućih 286 mjeseci, koliko traje i taj najam (u razdoblju gradnje objekta nema plaćanja rata!), što ukupno iznosi oko 208 milijuna kuna, također bez PDV-a. Dogovorom naručitelja definirano je da će 61,5 posto tog iznosa plaćati Županija, dakle ono što bi ulazilo u redovite nastavne standarde, iako ih resorno ministarstvo zapravo nikad nije preciznije definiralo, pogotovo za jednosmjerni rad, što je i glavni smisao koprivničkog projekta.

Preostalih 38,5 posto podmirivat će gradska blagajna jer će ‘prekapacitirana’ sportska dvorana s 2.000 sjedećih mjesta služiti, primjerice, i za niz gradskih sportskih i ostalih javnih sadržaja. Gradu će u spomenutoj rati biti ugrađeni i troškovi gradnje školskoga restorana, što se također ne ubraja u te na razne načine tumačene standarde, jer ih u pravilu nemaju škole koje se grade izravno iz državnog proračuna. S druge strane, ulagaču će se u korist Grada kao vlasnika zemljišta od spomenute mjesečne rate odbijati 35.000 kuna jer će nakon 16 sati komercijalizirati uporabu dvorane i tako ostvarivati dodatni prihod.

Valja napomenuti da je u pregovorima u vezi sa sklapanjem financijskog ugovora bilo svakoravnih bojazni i dvojbi, koje su logični rezultat potpunog pomanjkanja iskustva u takvim projektima, ali i neizvjesnosti u vezi s kretanjem pojedinih troškova u tako dugom vremenskom razdoblju. Najviše je razgovora bilo u vezi s energetima, čija cijena uporno raste, a kako nijedna tvrtka ne želi sklapati ugovor koji bi je dugoročno vodio u gubitke, početna je cijena Tehnikine ponude (380 milijuna kuna) bila mnogo veća od zaključne. Rješenje je nađeno u tome da energente osiguraju Grad i Županiju. Bilo je dilema i u vezi s plaćanjem čišćenja, što je također izdvojeno iz ugovora, s obzirom na to da se to može pridodati troškovima koji se podmiruju izravno iz blagajne ministarstva.

Čini se da u dogledno vrijeme u postupak neće ulaziti posebni zakon o JPP-u jer je ocijenjeno da su spomenute smjernice, a tako je i u više zemalja Europske unije, trenutačno dovoljne. No, Mršić je kao saborski zastupnik uočio da se Zakonom o izvršenju državnog proračuna drukčije definiraju izvorni prihodi lokalne zajednice, čime se smanjuje i mogućnosti za ulazak u projekte JPP-a, koji prema aktualnim propisima ne mogu biti veći od 20 posto proračuna grada ili županije. Za te se projekte traži, nadalje, i suglasnost Ministarstva financija, iako je smjernicama definirano da će se osnovati posebna agencija za JPP te da će se suglasnost dobivati za svega 14 dana. No, dok to radi Šukerovo ministarstvo, nije definiran rok za odgovor, što osjetno usporava projekte.