NESKLAD između potreba i ponude

Analiza potreba za znanjima, vještinama i radnicima u gospodarstvu Bjelovarsko-bilogorske županije ukazuje na nesklad među segmentima koji utječu na razvoj.

Tijekom 2005. godine Bjelovarska udruga za razvoj i zapošljavanje BURZA proveda je ispitivanje potreba za znanjima, vještinama i radnicima u gospodarstvu Bjelovarsko-bilogorske županije. Voditelji projekta su Tatjana Badrov i Lidija Novosel. Širi je cilj projekta povezivanje triju najznačajnijih činitelja obrazovanja, zapošljavanja i gospodarstva u zajedničkom planiranju obrazovanja s pozicijama potreba. Uži cilj projekta jest ispitati potrebe za znanjima i vještinama u gospodarstvu Bjelovarsko-bilogorske županije, približiti informaciju onima koji mogu utjecati na postojeće programe srednjih škola.

Ako obrazovanje u tržišnom okruženju definiramo PRIPREMOM, djelatnosti posredovanja u zapošljavanju PONUDOM, a zapošljavanje izlazom, POTREBOM, očekivan je nesklad između tri segmenta. Zašto taj nesklad postoji desetljećima? Gospodarstvo se razvija na osnovi planiranja dobiti koja pokreće razvoj, investicije.

Obrazovanje u svojoj tromosti ne može pratiti zahtjeve tržišta, a još manje tehnologije, koja pokreće i tržište.

Upravo se iz potrebe da se povežu ta tri segmenta u cjelinu, čiji će dijelovi osluškivati svoje sastavnice i prilagodavati im se, rodila ideja o praktičnom pristupu problemu. Stoga se krenulo s udruživanjem zainteresiranih strana u lokalno razvojno partnerstvo s ciljem rješavanja tog problema. Inicijator je bila Obrtnička komora Bjelovarsko-bilogorske županije, Grad Bjelovar, Poslovni park Bjelovar d.o.o., Hrvatska gospodarska komora-Županijska komora Bjelovar, Pučko otvoreno učilište Bjelovar, Hrvatski zavod za zapošljavanje-PS Bjelovar te Ekonomska i birotehnička škola Bjelovar.

Obrada podataka pokazuje da je namjeru novog zapošljavanja u razdoblju od dvije godine iskazala 81 obrtnička radionica, što je 8,3 posto anketiranih obrta i 60 tvrtki, tj. 9,7 posto anketiranih tvrtki.

Iz navedenih pokazatelja jasno je da poduzetnici ne planiraju znatnije povećati zaposlenost. Šam podatak ne čudi previše, međutim, suprotno je činjenici da veći broj poduzetnika razmišlja o razvoju. Najviše poduzetnika svoj razvoj vidi u širenju proizvoda i usluga (15,4 posto), najmanje u uvođenju novih tehnologija (11 posto), dok širenje na nova tržišta kao svoj razvoj doživljava 13,15 posto poduzetnika.

Dok 39,5 posto ispitanih poduzetnika razmišlja o razvoju, istodobno njih manje od 10 posto u te planove uključuje nužnost zapošljavanja novih ljudi. Poduzetnici su trebali iskazati zahtjeve postojećih i novih radnih mjesta. Poseban naglasak stavlja se na potrebu za dodatnim znanjima i vještinama. Dodatna znanja definiraju se putem stručnih znanja, stranih jezika i ostalo, dok dodatne vještine uključuju komunikacijske, tehničko-mehaničke, kompjutorske i ostale vještine. Iako stalno slušamo o nezadovoljstvu poduzetnika znanjima i vještinama učenika nakon završenog školovanja, samo 11,4 posto poduzetnika izjavilo je da postojeći zaposlenici trebaju dodatna stručna znanja. Kad je riječ o postojećim zaposlenima, 26,9 posto ispitanih prepoznaje njihovu potrebu za stjecanjem dodatnih vještina.

Svi poslodavci koji su iskazali plan novog zapošljavanja smatraju da budući zaposlenici trebaju dodatna stručna znanja, većina (97,9 posto) potrebnim smatra komunikacijske vještine, važni udjel dodatne kompjutorske vještine (79,4 posto). Tehničko-mehaničke vještine i poznavanje stranih jezika očekuje od novih zaposlenika gotovo polovina poduzetnika koji planiraju novo zapošljavanje. Zanimljivo je usporediti razliku u zahtjevima za dodatnim znanjima i vještinama postojećih i budućih zaposlenika.

Očito je da su poduzetnici zahtjevniji prema budućim zaposlenicima, što je izazov za srednje obrazovanje. S druge strane, takav je odgovor očekivan, ali ujedno ukazuje na potrebu korištenja znatnih vlastitih resursa poduzeća (vrijeme, novac, ljudi) koji se troše na uvođenje novih zaposlenika.

Preporuke vijeća za konkurentnost u vezi s povećanjem broja poduzetnika koji uvode sustave kvalitete na našem području očito još nisu prepoznate. Naime, samo je 102 poduzetnika (6,4 posto ispitanika) iskazalo interes.

Zanimljivo je pogledati razmišljanje poduzetnika o vlastitoj stručnosti. Iako samo 540 poduzetnika (33,9 posto ispitanih) smatra da ima dostatna znanja i vještine za svoje razvojne planove, tek 378 (23,7 posto) želi usavršavanje. Najveći ukupni interes poduzetnici su iskazali za programe usavršavanja iz područja marketinga (32,2 posto ispitanih). Međutim, znatna je razlika između tvrtki i obrta. Naime, obrtnici su zainteresirani za marketinško usavršavanje od tvrtki, pa je 47,6 posto ispitanih obrtnika zainteresirano za vlastito marketinško usavršavanje, dok je udjel poduzetnika iz trgovačkih društava mnogo manji (8,2 posto).

S druge strane, tvrtke su zainteresirane za programe menadžerskih znanja i vještina (11 posto) od obrta (4,7 posto). Od ukupno ispitanih, 12,7 posto iskazalo je potrebu za stjecanjem stručnih znanja i vještina, a podjednaka je distribucija odgovora i kod obrtnika (14 posto) i kod tvrtki (10,6 posto). Slijedi interes za informatičko obrazovanje, koji je iskazalo 10,9 posto ispitanika, podjednako tvrtki i obrta. Poduzetničko usavršavanje prepoznaje kao potrebu 9,5 posto bez znatnije razlike između tvrtki i obrta.

Možda je najzanimljivije pogledati ‘količinu nezanimanja’ za stjecanje znanja iz područja upravljanja ljudskim resursima. Samo 15 ispitanika je zainteresirano za to područje, 4 obrta i 11 tvrtki. Ako je 39,5 posto ispitanih poduzetnika izjavilo da razmišlja o razvoju, a istodobno manje od 10 posto u te planove uključuje nužnost zapošljavanja novih ljudi, razumljivo je zašto je interes za upravljanje ljudskim resursima tako nizak.

Od 1.594 ispitanih poduzetnika, samo je njih 215 reklo da prima naučnike (13,5 posto), od čega 120 obrtnika i 95 tvrtki. Licencu za prijam naučnika ima 177 ispitanih, što je 82 posto poduzetnika koji primaju naučnike. Od tvrtki koje primaju naučnike/pripravnike 68,8 posto zadovoljno je njihovim angažmanom na radnome mjestu.

Sudjelovati u razvoju programa osposobljavanja spremno je 313 ispitanih (207 tvrtki i 95 obrta), što je 19,6 posto ispitanika, i to najviše u ponudi stručnih znanja (292 poduzetnika).

Projekt inicirala Obrtnička komora Bjelovarsko-bilogorske županije 2004. godine, realizirala Bjelovarska udruga za razvoj i zapošljavanje tijekom 2005. godine. Obuhvaćene 1.594 tvrtke i obrtničke radnje u pet gradova županije. Sudjelovala 74 anketara, nezaposlene osobe s evidencije HZZ-a, nakon završetka projekta, 2006. godine nezaposleno ih je 23. Projekt financiran nakon uspješne aplikacije udruge Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Tiskano izvješće i CD-i. Prezentacija partnerima u projektu održana 14. studenoga 2006. godine u prostorijama Gospodarske komore BBŽ-a. Rezultati korišteni u pripremi Strategije gospodarskog razvoja Grada Bjelovara, čiji je nositelj Poslovni park Bjelovar, koji je ujedno najznačajniji operativni partner projekta.

Dodana vrijednost projektu je aktiviranje 78 anketara, većinom nezaposlenih osoba evidentiranih na Zavodu za zapošljavanje PS Bjelovar. U izravnom kontaktu s poduzetnicima imali su priliku čuti konkretne potrebe poduzetnika, zahtjeve radnih mjesta i nužnost stjecanja znanja i vještina. Prikupljene informacije korisne su za stjecanje jasne slike o osobnoj ulozi i odgovornosti na tržištu rada.

Od 78 anketara koji su sudjelovali u projektu na evidenciji u statusu nezaposlene osobe HZZ-a u kolovozu 2006. godine, ostala su njih 23. Dakle, 70,5 posto anketara je nakon završetka projekta zaposleno. Ambiciozno bi bilo tvrditi da je angažiranje u projektu isključivo utjecalo na njihovo zapošljavanje. Složenija analiza odgovorila bi na pitanje kolika je korist od neposredne komunikacije s poslodavcima i stjecanja ovog iskustva.

Voditeljima i suradnicima na projektu ostaje spoznaja da su nezaposlene osobe prošle trening komunikacije s poslodavcima, upoznale mnogo različitih poduzetnika-mogućih poslodavaca i stekle priliku za intenzivnije aktiviranje na tržištu rada.