Mnogo. Primjerice, u JDD kotaciji postoji bar četiri do pet dionica u koje ćemo moći ulagati i koje će moći pomoći pri ostvarenju boljih prinosa. No, činjenica je da ulaganja u dionice iz te kotacije ne mogu posve poboljšati situaciju, nego samo privatizaciju. Zadovoljan sam i mogućnošću ulaganja u rizične fondove, jer smo se za to već i dulje vrijeme zalagali. Veselilo bi nas i ulaganje u nekretninske fondove, a zatim i u nekretnine. Naime, što nam je više različitih klasa imovine dostupno, to možemo bolje diverzificirati rizik portfelja, a bolja diverzifikacija upućuje na niži rizik. Također, valja razumjeti da se ne bavimo pogodanjima o budućim kretanjima na tržištima kapitala, nego racionalnom konstrukcijom portfelja nastojimo maksimizirati prinose uz istodobno minimiziranje rizika. A da bi to bilo moguće, svaka je nova klasa imovine dobrodošla.
Ponajprije je, naravno, važna likvidnost dionice, zatim veličina tvrtke i očekivanja poslovanja te tvrtke.
Najavljen je IPO (javna ponuda) T-HT-ovih dionica na burzu, i to je dobro. No, osim toga, postoje i druge mogućnosti javnih ponuda, jer država ima udjel u još nižu tvrtki, primjerice HEP-u, Janafu, Croatiji osiguranju, Hrvatskoj poštanskoj banci… Moj je prijedlog već dulje vrijeme da država predoči imena i postotak koji želi privatizirati putem javnih ponuda te da mirovinski i investicijski fondovi mogu u njima sudjelovati. Provela bi se brza procjena vrijednosti i bio bi predložen raspon cijene za svaku korporaciju. Na javnim ponudama svoje bi ponude dali mirovinski, investicijski fondovi, stanovništvo. Tako bi ulagači došli do novih investicija, država bi dobila novac, jer fondovi ga imaju, a privatizirane tvrtke izlistale bi se na burzi i postale transparentnije. Poznato je da država kao vlasnik nije najbolja za racionalan razvoj korporacije. Takvim modelom privatizacije svi bi bili na dobitku.
