Osiguravateljima istječe rok za usklađivanje sa zakonom o osiguranju

Do kraja godine svi su osiguratelji dužni uskladiti poslove osiguranja, utvrditi tehničke pričuve i strukturu imovine te izračunati granice solventnosti ili adekvatnosti kapitala. Na izmaku smo prve godine primjene novog Zakona o osiguranju čije odredbe uvjetuju niz novih, vrlo rigoroznih mjera i usklađivanja na razini nacionalne osiguravajuće industrije u odnosu na dosadašnju praksu. Krajnji je rok za njegovu konačnu primjenu 1. siječnja 2007. godine.

Valja pretpostaviti da su sva društva, a trenutačno su aktivna 22, u završnoj fazi s tim poslom i da nakon isteka spomenutog roka neće biti problematičnih situacija jer ni Hrvatska agencija za nadzor financijskog tržišta, a ni resorno Ministarstvo financija nisu tijekom proteklih mjeseci zatražili bilo kakvo dodatno tumačenje pojedinih odredbi koje se odnose na obveze usklađivanja poslovanja društava za osiguranje s aktualnim zakonskim okvirom.

Tako je, među ostalim, trenutačnu situaciju u osiguravateljskoj branši prokomentirao Vedran Duvnjak, pomoćnik ministra financija i jedan od kreatora nacionalnog zakonodavstva za osiguravateljsku djelatnost na nedavnom godišnjem susretu te grupacije. Tom je prigodom upozorio sve uprave društava na zaključnu obvezu koju im nalaže zakon – najkasnije do isteka posljednjeg dana siječnja 2007. dužni su Hanfi dostaviti izvješće sa svim dokazima o provedenom usklađivanju.

Hanfa će zatim ocijeniti jesu li zadaću obavili upravo onako kako zakon nalaže i bude li ta ocjena pozitivna, svakom takvom društvu izdat će novo dopuštenje za nastavak obavljanja poslova osiguranja. Onima koja, prema Hanfinoj ocjeni, ne potkrijepe valjanim dokazima kvalitetno provedeno usklađivanje, oduzet će se pravomoćno odobrenje, odnosno morat će prestati s radom. Regulator, prema slovu zakona, za takva društva mora otvoriti postupak prisilne likvidacije. Za tom radikalnom konzervacijom regulator neće posegnuti olako, izuzev u slučaju da mu pojedino društvo doista samo ne pruži razlog (neusklađenost) za takav postupak, opominje Duvnjak.

Prvi rok za usklađivanje poslovanja osiguravajućih društava aktivnih na hrvatskom tržištu s pravomoćnim zakonskim okvirom zapravo je istekao još potkraj lipnja, a u toj prvoj rundi novih obveza uvjetovao je imenovanje ovlaštenog aktuara i unutarnje revizije te donošenje plana poslovanja unutarne revizije.

Ovlaštenom aktuaru zakonom se daje iznimno važan položaj na razini svakoga društva za osiguranje. Dužan je oblikovati premije sukladno aktuarskom načelu i matematičkim izračunima koja se temelje na statistici. Odnosno, jednostavnije, osnovna je zadaća aktuara dugoročno planiranje dovoljne (ne)financijske imovine kadre pokriti sve buduće obveze društva. Stoga se o tom zakonu uglavnom govori kao o propisu koji zapravo izlazi izvan uobičajenih pravnih uzusa i prije pripada matematičarima, i to onima koji su izvrsno upoznati s uskostručnom aktuarskom matematikom.

Osim prema upravi i nadzornom odboru svakoga društva, aktuar je prema tom zakonskom propisu istodobno odgovoran i regulatoru (Hanfi), što zapravo znači da ne smije biti izložen dnevnom pritisku uprave društva (ili NO-a), nego mora imati slobodu kreiranja te biti apsolutni profesionalac kojemu je primarna zadaća sustavno čuvati društvo, ali i upravu, od eventualnih olakših poteza kojima bi, zbog nadmetanja s konkurencijom, čelnici kompanije premiju stavili iznad mogućih rizika.

To je zapravo i razlog da aktuar u konačnici, a tu dimenziju posebno ističe novi zakonski propis, uza stvaranje dugoročne sigurne pozicije za samu tvrtku intenzivno skrbi i o zaštiti interesa svakog klijenteta, osiguranika i njegove police.

Financijsko izvješće o poslovanju društva prema bivšem zakonu osigurateljima je služilo za usporedbu s konkurentima. Sada zakonodavac zahtijeva da to izvješće obvezno sadrži i ocjenu unutarnje revizije svakoga pojedinoga društva, dakle internog supervizora, čija zadaća nije tražiti eventualne pojedinačne pogreške administracije, nego su mnogo važniji potezi koji vode otkrivanju novih mogućnosti za rezanje operativnih troškova u ukupnom poslovanju, što društvo treba bolje pozicionirati za veću konkurentnost na razini cjelokupne djelatnosti. Prvo takvo izvješće društva su morala sastaviti i proslijediti Hanfi za prvih devet mjeseci ove godine, a dalje su obvezna izrađivati ih svaka tri mjeseca.

Do kraja godine sva su društva obvezna uskladiti poslove osiguranja, utvrditi tehničke pričuve i strukture imovine pojedinoga društva za osiguranje, zatim temeljnog kapitala i dionica, odnosno izračunati granice solventnosti ili adekvatnosti kapitala.

Naime, zakon kaže da će društva od 2007. moći obavljati jedino ili životna ili neživotna osiguranja. Odnosno, moguće je i da ostane dio postojeće opcije, takozvana kompozitna društva, koja će tržištu i dalje nuditi obje te usluge, ali svi podaci iz poslovanja, dakle i financijska izvješća, u tom će se slučaju morati prikazivati posebno.

Kad je riječ o novim obvezama u segmentu temeljnog kapitala, zakonodavac je također poostrio prethodne kriterije. Tako će od početka 2007. minimalni temeljni kapital za društva koja se bave isključivo životnim odnosno neživotnim osiguranjima iznositi 22,5 milijuna kuna, dok su društva koja namjeravaju obavljati samo pojedine poslove unutar lepeze neživotnih osiguranja obvezna registrirati temeljni kapital od 15 milijuna kuna. Kompozitna društva dužna su, znači, u stavci ‘temeljni kapital’ od sljedeće godine raspolagati s 45 milijuna kuna.

Dio društava iz ukupnog portfelja nacionalne industrije osiguranja, uglavnom snažniji tržišni igrači, lako će ispuniti tu obvezu jer otprije ispunjavaju i više od spomenutog kriterija. Takvih je društava trenutačno 10.

No, na tržištu su istodobno prisutna i neka društva koja još nisu počela s ispunjavanjem spomenute obveze, iako je do zaključenja roka koji nalaže Hanfa ostalo još svega približno mjesec i pol dana. Stoga valja pretpostaviti da će sljedećih tjedana doći do pravog buma brojnih skupština na kojima će se, među ostalim, donositi i odluke takve naravi.

Među takvim manjim društvima, s nedostatnim temeljnim kapitalom, dosad su reagirala svega četiri. To su Osiguranje Zagreb, Agram life, Libertas i Triglav. Tako su u Osiguranju Zagreb još u srpnju razinu temeljnog kapitala digli s 33 na 45 milijuna kuna, dok su u Triglavu bivši iznos od 33 milijuna, također u srpnju, povećali na 70,97 milijuna kuna.

U Libertasu su taj korak odradili polovinom listopada, a kapital je osnažen uplatom dionica u novcu privatnom ponudom u iznosu od 13,7 milijuna pa sada temeljni kapital iznosi 45 milijuna kuna. Tu je obvezu odradio novi vlasnik Libertasa, talijanski Generali, što će ta kompanija vjerojatno tijekom sljedećih tjedana napraviti i u ostala dva svoja društva, čiji temeljni kapital trenutačno iznosi 19, odnosno 17 milijuna kuna.

Cjelovito usklađivanje financijskog poslovanja domaćih osiguravajućih društava prema standardima koja vrijede na prostoru EU zakonodavac je vezao uz kraj 2010. godine, s time da je za društva koja se bave životnim osiguranjima odredio četiri godišnja roka (završetak 2009.) u kojima trebaju provesti prilagodbu u segmentu matematičke pričuve i rizičnog kapitala. Istu obvezu, primijenjenu na zbroj premija, odnosno prosječni godišnji iznos bruto izdataka namijenjenih pokriću šteta, dodijelio je i društvima čija su djelatnost neživotna osiguranja.

Najkraće, zakonodavac od osiguravajućih društava aktivnih na hrvatskom tržištu od iduće godine zahtijeva i očekuje uvođenje trajno stabilnih i kvalitetnih financijskih amortizera koji će u svakom trenutku, u slučaju bilo kakvih devijacija na tržištu, biti dovoljni da izdrže udarac koji pojedino društvo u određenom trenutku može imati u svom poslovanju.

Iako aktuelni zakonski okvir ima određenih zahtjeva i od strukture uprava osiguravajućih društava (dijelom i nadzornih odbora), oni su uglavnom već usklađeni. Tako, primjerice, zakonodavac kaže da u upravi društva čiji je vlasnik stranac mogu biti dva člana od kojih samo jedan mora tečno znati hrvatski jezik.