U Hrvatskoj posluju 33 banke, 17 leasinga i 22 osiguravajuća društva, pa nije logično da uz takvu financijsku infrastrukturu mala i srednja poduzeća teško dobivaju kredite za projekte.
Bez obzira na to je li riječ o malim, srednjim ili velikim poduzećima, stanovništvu ili javnom sektoru, vrijeme je promjena na financijskom tržištu. Stoga je upravo sada prvi put, i to u sklopu 11. međunarodnog sajma SASO, od 25. do 29. listopada 2006. u suorganizaciji Sajma Split, Splitsko-dalmatinske županije, Microgrupe i USAID-ova projekta Poduzetna Hrvatska na Žnjanu održan Sajam financija, investicija i razvoja (SAFIR). Budući da se o promjenama na financijskom tržištu željelo informirati što više ljudi, osim razgledanja izložbenoga dijela posjetitelji su mogli prisustvovati i popratnim predavanjima.
Tema javno-privatnog partnerstva nezaobilazna je, ali o njoj se još ipak ne zna dovoljno. Upravo je zato veći dio prvoga dana sajma, 26. listopada, bio posvećen tome. Nakon predavanja doc. dr. sc. Saše Marenjak, voditelja JPP centra znanja pri Hrvatskom institutu za mostove i konstrukcije (HIMK), o mogućnostima i zamkama JPP-a za javne građevine u Republici Hrvatskoj, otvorena je rasprava na istu temu koju je vodio dr. Ante Čičin Šain. Bit rasprave mogao bi se sažeti u sljedeće: JPP nije čarobni štapić, ali ako se primjeni na ispravan način, može uvelike pridonijeti razvoju gospodarstva.
U Republici Hrvatskoj danas posluju 33 banke, 17 leasinga i 22 osiguravajuća društva te nekoliko drugih financijskih ustanova, što je poprilično za zemlju poput naše. Strano vlasništvo nad financijskim ustanovama, na koje se često negativno gleda, pridonijelo je njihovoj modernizaciji prijenosom znanja, iskustva, raznih metoda analize i sl. Zašto onda u takvim uvjetima mala i srednja poduzeća, kao najvažniji dio hrvatskoga gospodarstva, i dalje imaju teškoća u osiguravanju novca za ulaganja i projekte? Najčešća je zapreka malom gospodarstvu u pristupu financiranju stav kreditora da je riječ o previše rizičnom sektoru. Stoga kreditori korisnicima iz tog sektora nameću velike zahtjeve za osiguranjem investicijskih kredita. No i za kredite za obrtna sredstva banke u Hrvatskoj zahtijevaju osiguranje, primjerice nekretninu procijenjenu na vrijednost jedan i pol ili više puta veću od ukupnog iznosa kredita. To ne znači da su za zapreke u financiranju uvijek krive banke (često su i mala i srednja poduzeća nedovoljno pripremljena). U posljednje vrijeme primjećuju se pozitivni koraci – s obzirom na to da je sektor stanovništva prezadužen, banke će se, da bi ostvarile ambiciozne planove, morati okrenuti malome gospodarstvu.
