SEDAM MJESCI ZA PRIPREMU velikoga javno-privatnog PRASKA

Javno-privatno partnerstvo, model ulaganja u javni sektor, iduće će godine dobiti veliki zamah. Kompanije imaju gotovo sedam mjeseci da se pripreme za, nazovimo ga – javno-privatni prasak. Naime, trenutačno je JPP gotovo zarobljen u granicama županija i gradova, i to onih naprednih (Varaždinskoj i Koprivničko-križevačkoj), da ne kažemo ispred svojeg vremena. No, iduće godine kao javni partner na pozornicu stupa država. Potpredsjednik Vlade Damir Polančec najavljuje da će država, da bi našla privatne partnere, do sredine sljedeće godine raspisati natječaje, a radi brojnih vrlo važnih projekata.

• Do kraja sljedeće godine ti će se natječaji zaključiti i izabrati će se privatni partneri državi – kaže Polančec. Jedan od najvećih državnih projekata mogla bi biti spalnica smeća, a slijede projekti iz područja vodoopskrbe. Ministarstvo zdravstva, kaže Polančec, također će ozbiljno ući u JPP s projektima gradnje domova socijalne skrbi i ostalih zdravstvenih ustanova.

Prema dosadašnjim skromnim domaćim iskustvima, postalo je jasno da JPP ugovori nisu nimalo jednostavni. Britansko desetogodišnje iskustvo s ugovaranjem javno-privatnih partnerstava pokazalo je da je riječ o možda naj-složenijem odnosu sudionika istog procesa. Naime, iako inače nisu skloni detaljiziranju kad je riječ o ugovorima o poslovnoj suradnji, upravo su Britanci ugovorima JPP-a posvetili čak tri-stotinjak stranica.

Velike mogućnosti malverzacije i makinacija, koje tek načelno ugovaranje omogućuje, doveli su do toga da ugovorom treba zacementirati baš svaku, i naoko najneznatniju, stavku u procesu javno-privatnih partnerstava, koja se u pravilu sklapaju na 20 i više godina.

Da bi se olakšalo njihovo provođenje, mnoge europske države donijele su posebne propise ili smjernice koje su zakonodavni okvir ili kojima usmjeravaju i ohrabruju provođenje takvih projekata. Hrvatska je Vlada na svojoj sjednici u lipnju ove godine predložila smjernice za primjenu oblika javno-privatnog partnerstva, a Sabor je tih sedam smjernica prihvatio u srpnju. JPP projekata sve je više. Tako nakon početnih muka u definiranju javno-privatnog partnerstva i primjene takva načina suradnje javnog i privatnog sektora u hrvatskim gospodarskim projektima danas sve popularnija kratica JPP ima perspektivu da postane jednim od najkvalitetnijih modela za ulaganje u javni sektor. U Hrvatskoj smo dosad imali nekoliko projekata koji su primjer takvih projekata.

Pri tome valja imati na umu da se JPP koncept i na razini država Europske unije ne definira jednoznačno, pa se tako i u Hrvatskoj, u sklopu usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom EU, sugeriralo da postupno uvodi nove propise. Iako u Hrvatskoj nema posebnog zakonodavstva za JPP, ipak ne postoje pravne zapreke za primjenu tog modela. Danas okvir JPP-u daju Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te postojeći Zakon o koncepcijama. Ipak, i na zakonima treba raditi. Dva su modela JPP-a dosada primijenjena u Hrvatskoj. U modelu BOT privatni partner svoje usluge naplaćuje od krajnjega korisnika, dok se drugi model, PIF (private financed interest), razlikuje po tome što privatni partner usluge naplaćuje od javnog sektora.

Prema modelu JPP-a sagrađena je zgrada gimnazije u Koprivnici te Županijska palača i škola u Varaždinskoj županiji, koje su već razvijani primjeri JPP-a, a u planu ih je još. JPP nije univerzalni oblik partnerstva, nego postoji niz modela koji se primjenjuju ovisno o prirodi projekta. Osnovni je cilj JPP-a novim ulaganjima i efikasnijim menadžmentom poboljšati kvalitetu javnih usluga. Uspješnost JPP-a, pak, ne ovisi o tome tko pruža usluge važne za opću dobrobit, nego o razini njihove kvalitete i o tome je li u skladu s nacionalnim ciljevima – ulaganjima u suvremene i kvalitetne javne usluge.

Radi optimiziranja učinaka JPP-a u Hrvatskoj treba uspostaviti registar javne imovine koji će ujedinjavati javnu imovinu u vlasništvu državnih i lokalnih institucija.

Iako je istina da suradnja između javnog i privatnog sektora može osigurati mikroekonomsku korist u smislu mogućnosti ostvarenja projekta i potvrde isplativosti ulaganja i udovoljavanja ciljevima javnog sektora, pribjegavanje JPP-u ne smije se doživljavati kao čudotvorno rješenje za javni sektor s obzirom na postojeća proračunska ograničenja. Iskustvo pokazuje da je za svaki projekt nužno procijeniti nudi li mogućnost partnerstva stvarnu dodanu vrijednost u usporedbi s drugim opcijama, kao što je zaključenje tradicionalnijeg ugovora. Valja naglasiti da je pri ugovaranju JPP projekata riječ o veoma složenom i dugotrajnom postupku povezanom i s određenim rizicima za javni sektor. Iz tog razloga ugovorima o JPP-u treba posvetiti iznimnu pozornost u fazi pripreme i ugovaranja JPP projekata.

Pristalice JPP-a naglašavaju da bez takva pristupa mnoge škole, bolnice, zatvori i slično ne bi uopće bili sagrađeni, s obzirom na nemogućnost korištenja proračunskog novca. JPP osigurava veći broj sagrađenih potrebnih građevina i brzo zadovoljenje potreba društvenog standarda. Uz navedene prednosti i nedostatke nema sumnje da se javna infrastruktura neće prestati graditi iz proračunskog novca, a da JPP financiranje omogućuje više sagrađenih javnih građevina uz znatnu dodanu vrijednost. Sredinom 2007., kada država objavi svoje natječaje, znat će se domaći kompanije spremne i voljne sudjelovati u velikim JPP projektima.