Lik i djelo

Nekadašnji Tehnikin stipendist, Filipec je u Tehnici 32 godine, od čega 16 na čelnoj poziciji, pa se tu tvrtku danas u pravilu povezuje s njegovim likom.

S njim se nije lako dogovoriti, ali kad se uspjete dogovoriti, to je to, rekao je o Filipu Filipecu jedan poznatitelj njegovog lika i djela. Dugogodišnji prvi čovjek Tehnike slovi kao čovjek od riječi. Često beskompromisni, vrlo oštar, ali neosporno majstor svog zanata. U vrtlogu promjena i problema koji su zadesili hrvatsko gospodarstvo, a posebno građevinarstvo, nestale su, ili barem izgubile staru slavu, brojne tvrtke koje su bile i mnogo veće od Tehnike.

Tehnika je taj put prošla prilično bezbolno, prije svega zahvaljujući viziji glavnog direktora, kojem je Croma ove godine dodijelila nagradu za najboljeg menadžera velikih poduzeća.

• On je među prvima shvatio što znači moderni menadžment i kako se postaviti prema nesmiljenim zahtjevima tržišne ekonomije – kažu njegovi poznanici.

Filipec je u Tehnici 32 godine, od čega 16 godina na čelnoj poziciji, pa se tu tvrtku danas u pravilu povezuje s njegovim likom. Tijekom studija na Fakultetu graditeljskih znanosti Filipec je bio Tehnikin stipendist, a odmah nakon fakulteta zaposlio se u Projektnom zavodu te tvrtke. Zahvaljujući tome što je tadašnje okruženje u Tehnici, iako je današnji kapitalističko-kompetitivni duh bio društvena nepoznanica, prepoznalo perspektivnoga mladog inženjera, Filipec je brzo napredovao. Uz rad ‘na terenu’ nastavio se i stručno usavršavati, pa na istom fakultetu 1987. stječe naziv magistra znanosti. U Tehnici su mu se ubrzo počeli povjeravati najsluženiji projekti, a zanat je ‘izvan svog dvorišta’ ispekao tijekom dvije godine projektantskog rada u tada vodećoj njemačkoj građevinskoj tvrtki Philip Holzmann iz Frankfurta.

Jedan od njegovih najvećih menadžerskih uspjeha vezan je uz početak karijere na vodećoj poziciji i povratak iz Frankfurta početkom 1990. godine. Netom postavljenog direktora Tehnike dočekalo je dvije tisuće štrajkaša. Vatreno krštenje Filipec je riješio svojim poznatim čvrstim stavom i elokventnošću. Otada se više nije dogodio nijedan štrajk u Tehnici, a crveni megafon kojim se tada poslužio i danas mu stoji u uredu. Istim pristupom Filipec se služi u poslovnim pregovorima. Vrlo je britak i razgovori s njim ne traju dulje od 15 minuta, kaže jedan građevinski poduzetnik. Mnogi smatraju da mu je njegova pojava, suvereno vladanje problematikom i to što se uvijek zna postaviti u pregovorima donijelo mnogo poslova.

Pod Filipecovom palicom ranih se devedesetih krenulo u restrukturiranje tvrtke iznutra – stvoren je jak inženjeri i projektiranje, dok je ‘šljakerski’ dio posla prepušten kooperantima. U vodenju i razvoju tvrtke oslanjao se najviše na menadžerski tim koji se isprofirirao unutar tvrtke i kapital koji su osiguravale banke, prije svega Zagrebačka banka, koja je dio plasmana pretvorila u dionice. Za razliku od većine građevinar, karakterizira ga nesklonost poslovanju s državom. Uspio je odoljeti raznim ministarskim ponudama potvrđujući tezu da u njegovom slučaju nikad nije dosta opreznosti i ozbiljnosti.

• Želim trajati u ovom poslu i ne mogu si dopustiti pogreške – kaže Filipec.

Najviše rade za privatne, domaće i strane investitore, a u poslovima s državom ostvaruju 15 do 20 posto prihoda. Doduše, s obzirom da se specijalizirala za visokogradnju, Tehniku bum cestogradnje posljednjih godina nije ni mogao previše uposliti. S druge strane, javni je sektor za Tehniku i te kako važan. Lista objekata koje je sagradila, a bez kojih Zagreb ne bi imao vizure velikoga grada, preduga je za nabranje. Među najznačajnijima su zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice, zgrada Gradskog poglavarstva, Otvorenog sveučilišta, Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i mnoge druge. Aktualni projekti su Muzej suvremene umjetnosti te garaže na Kvaternikovom trgu i Tuškancu.

Filipec je posebno ponosan na gradnju zgrade američkog veleposlanstva u Buzinu, a američka je Vlada za izvođača tražila baš Tehniku. Osim uz javne i stambene komplekse, Tehnika je prije svega vezana uz gradnju industrijskih objekata. Gotovo da nema velike tvrtke kojoj nije gradila neki poslovni objekt. Dugogodišnji odnos imaju s Agrokorom, kojem su gradili većinu Konzumovih trgovina, Plivom, Podravkom, Franckom, Adris Grupom, kojih su sagradili novi pogon u Kanfanaru, gotovo svim bankama itd.

Iz toga proizlazi i Filipecova povezanost i dobra umreženost u domaćim poslovnim krugovima. S konkurencijom je, kažu, u korektnim odnosima. Kad je riječ o zajedničkim problemima i očekivano je da pušu u isti rog, ali pitanje je hoće li se odnosi zaoštriti kad se građevinari koji su bili zaokupljeni gradnjom autocesta značajnije prebace u gradnju stambenih i industrijskih objekata, hotela itd.

Građevinski kooperanti gotovo uvijek se žale na glavne izvođače zbog kašnjenja plaćanja. I u slučaju Tehnike može se čuti kako cijede podizvođače, ali jedan od njih kaže da bi bio preštetan kad bi svi bili kao Tehnika.

• Oni traže kvalitetu i poštivanje rokova, ali ono što potpišu i plate u kraćem roku od drugih – kaže taj građevinar, dodavši da je to jedina tvrtka s kojom radi na riječ, bez zadužnica.

Nova upravna zgrada Tehnike u Vukovar-dioničarstvo, odnosno Tehniku u hrvatskim rukama. Ne želim biti ničiji kooperant, mnogi su imali priliku čuti od Filipeca. To isto odnosi se na mogućnost spajanja sa stranim strateškim partnerom.

‘Svima mastima premazan’

Uglavnom, na spomen Filipa Filipeca prva je reakcija ‘čovjek od struke’ i to kao inženjer i kao poslovni čovjek. Dojam o Filipecu iz usta ljudi koji ga poznaju svodi se tako na nekoliko riječi – stručan, obrazovan, britak i tvrdoglav. Izvuči mu neku manu od njegovih poznanika prilično je teško. ‘Svima mastima premazan’, komentar je s najlošijim prizvukom. Doduše, u suprotnom bi se teško održao u domaćim gospodarskim prilikama i izveo preobrazbu iz socijalističkoga građevinskog poduzeća u modernu tvrtku koja želi poslovati na europskom tržištu.