Da je sauvignon kralj vina još se jednom pokazalo u priči o malim prinosima grožđa i primjereno malim količinama proizvedenih vina, ali i o velikom poslu u vinogradu i podrumu te podjednako velikim vinima, koju je u Wine&gastro akademiji ispričao Aleks Simčič, sin Edija Simčiča, slovenskog vinara iz sela Vipolže u Goriškim brdima.
Sauvignon 2001. Edija Simčiča doista je kraljevsko vino koje nije bilo ni najavljeno na ovom kušanju. Riječ je o vinu koje nimalo ne liči na sauvignonove voćne i cvjetne aroma na kakve je većina ljudi navikla, a kakvi nam pod etiketom Sauvignon blanca i po relativno niskim cijenama stižu uglavnom iz Australije i Novog Zelanda. Simčičev sauvignon je vino moćnih mirisa iz kojih se s mukom probija malo bazge i zelene jabuke. Nakupilo je, prema hrvatskoj deklaraciji, 14,4 posto alkohola, a odležalo je 11 mjeseci na kvascima u francuskim bačvicama.
Tada je sljubljeno u jedno vino koje, nakon lagane filtracije, još šest mjeseci zrije u boci prije odlaska na tržište. Već se prema debljini stakla boce vidi da je vinaru ovo vino vrlo važno. Kao i prema dužini čepa koji, kad se prinese nosu, pokazuje da je vino obuzelo čep. Utočeno u čašu koja ima oblik čaše za sauvignon blanc, ali je barem dvostruko veća, ovo vino odmah ispuni nos, prolazi kroz sinuse i vraća se u ust i prije prvoga gutlja. Na kušanju je uz njega Nenad Kukurin, vlasnik restorana Kukuriku u Kastvu, poslužio kockice palamide u umaku od rafije i mladog luka i to je odgovaralo vinu, ali ono je bez sumnje dovoljno samo sebi i hrana mu u stvari ni ne treba. Treba mu se jednostavno prepustiti.
Podjednako ozbiljno vino Edija Simčiča i Triton Lex 2004. berbe, koju je na ovom kušanju prvi put ponudio u Zagrebu. Mješavina je chardonnaya, svog pi-jelom u godinu i dvije godine starim francuskim bačvicama.